Kroz sva vremena, Bog je slao proroke da bi ljude potakao da idu pravim putem, da bi im ukazao na svoju dobrotu i ljubav, ali i na strahotu grijeha. Odbiti proroka je u stvari značilo odbiti da se posluša Božji glas, jer je On govorio preko proroka.

U ovo posljednje vrijeme, Bog je ponovo podigao jednog proroka koji treba da pomogne da se čovječanstvo pripremi za Drugi Hristov dolazak. Za proročki dar Elen Vajt, on je dao obilje dokaza, za sve one koji su otvorenog srca i koji su spremni da ih prihvate. Sam karakter njenih spisa, život Elen Vajt, natprirodno Božje djelovanje kojim je potkrijepio njenu proročku službu, jasni su pokazatelji da je ona bila pravi prorok.

Kritika koja postoji ne treba da začuđuje jer je većina proroka bila odbijena od strane svojih savremenika, upravo zato što su ljudi rijetko spremni da u potpunosti prihvate Božiju poruku za njih. Bog je slao proroke, iako je znao da ih mnogi neće prihvatiti.

Od kad izidoše oci vaši iz zemlje Misirske do danas, slah k vama sve sluge svoje proroke svaki dan za rana i bez prestanka. Ali ne poslušaše me, niti uha svojega prignuše, nego bijahu tvrdovrati i činiše gore nego oci njihovi. Govorićeš im sve ove riječi, ali te neće poslušati; i zvaćeš ih, ali ti se neće odazvati.[1]

Ali, ono čega treba biti zaista svjestan jeste da odbiti proroka ne znači odbiti poruku čovjeka, već samog Boga koji je nadahnuo poruku. Ako čovjek, zbog ljubavi prema grijesima koje je zavolio i koje želi da opravda, odluči da odbaci Božji poziv, to može da učini samo izlažući se opasnosti vječne propasti.

Mnogi, koji su otpali od istine, navode kao razlog svog ponašanja nevjerovanje u “Svjedočanstva”. Sad se postavlja pitanje: Hoće li oni odbaciti svoje idole, koje Bog osuđuje, ili će produžiti pogrešnim putem ugađanja sebi i odbacitit svjetlost koju im je Bog dao da bi ih ukorio upravo zbog onoga u čemu oni nalaze uživanje? Pitanje na koje trebaju odgovoriti glasi: Hoću li se odreći sebe i primiti kao od Boga “Svjedočanstva” koja osuđuju moje grijehe, ili ću odbaciti “Svjedočanstva” upravo zato što osuđuju moje grijehe?

U mnogim slučajevima ”Svjedočanstva” se potpuno prihvaćaju, napušta se grijeh i ugađanje sebi, i odmah se vidi preobražaj u skladu sa svjetlošću koju je Bog dao. U drugim slučajevima udovoljava se grešnim prohtjevima, odbacuju se “Svjedočanstva”, a mnogi neistiniti izgovori se drugima navode kao razlog njihovog odbacivanja. Pravi razlog nije naveden. To je nedostatak moralne hrabrosti, volje ojačane i vođene Božjim Duhom, da se odbace štetne navike.[2]

S obzirom na činjenicu da postoje vjernici koji su zbunjeni po pitanju postojanja kritike, dužnost onih koji vode crkvu jeste da edukuju vjernike i da im daju dovoljno relevantnih informacija tako da se bez iznenađenja i zbunjenosti mogu susresti sa svakom vrstom kritike. Posebno su mladi članovi Crvke ugroženi, jer još nemaju dovoljno iskustva i mogu biti zbunjeni kritičkim stavovima koje će pronaći na internetu ili u knjigama. Zato bi jedno dobro sredstvo za podučavanje vjernika u vezi proročkog dara Elen Vajt bili seminari o ovoj temi.

Kada god Bog podigne proroka, to treba posmatrati kao izraz Njegove brige i ljubavi za Njegov narod kome on na taj način želi da pomogne i da ga ojača na putu koji vodi ka nebu. On želi da svoj narod na poseban način blagoslovi i pokaže mu put spasenja.

Vjerujte Gospodu Bogu svojemu i bićete jaki, vjerujte prorocima njegovijem i bićete srećni.[3]

Crkva adventista sedmog dana je dobila veliku prednost i blagoslov jer joj je Bog podario proroka. Ona ima slavnu budućnost pred sobom, jer je to Bog tako prorekao. Ali, da bi njeni članovi zaista primili puninu blagoslova koje je Bog pripremio za njih (ali ne samo za njih, već i za sve druge ljude), oni treba da vjeruju svim Božjim prorocima, da cijelim srcem prihvate Bibliju kao Božiju Riječ, ali i postkanonskog proroka kojeg je Bog podigao – Elenu Vajt. A pošto je Bog taj koji je pozvao ovu svoju poniznu sluškinju, onda će se, usprkos svoj kritici i svim drugim vrstama protivljenja, ispuniti sljedeće riječi (a već se i ispunjavaju):

Obilna svetlost bila je data našem narodu u ovim poslednjim danima. U svakom slučaju moj život je pri kraju, moji spisi neprekidno će govoriti i njihovo delo će se osećati sve dok bude vremena. Moji spisi nalaze se u arhivi u mojoj kancelariji, i kad ne budem više živa, te reči koje sam primila od Gospoda još uvek će biti žive i govoriti našem narodu.[4]

[1] Jeremija 7:25-27.

[2] Vajt, Iz Riznice Svjedočanstava, 235.236.

[3] 2 Dnevnika 20:20.

[4] 1SM 55., citirano u Najt., 100.

< 5. Poglavlje Sadržaj Bibliografija >