“Muško i žensko”

“I blagoslovi ih Bog i reče im: ‘Plodite se i množite se i napunite zemlju...’ Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo.” (Post 1,28; 2,2) “... muško i žensko stvori ih.” (Post 1,27)

Čovjek se, prema Bibliji, uvijek razlikuje po spolu, on je muško ili žensko, muškarac ili žena. Svoju spolnost nitko ne može nijekati ili omalovažavati ili, kao nekada, prezirati i pod­cjenjivati. Sa svojom spolnošću i tom različitosti čovjek se mo­ra razvijati u punoći Bogu u čast.

Čovjekova spolnost dolazi do izražaja više ili manje u tje­lesnim i duševnim svojstvima. Međutim, ta osobna svojstva ne smiju stajati kao suprotnosti jedne prema drugima, već se u komplementarnom odnosu trebaju dopunjavati i upotpunja­vati. Muškarac i žena su “upućeni” jedno drugome, upotpu­njuju se i dolaze do pune izražajnosti svojeg bića u bračnoj zajednici.

Ta unutarnja povezanost, ta upotpunjavanja, cjelina obaju spolova u bračnim odnosima isključuje svaku objedu da su ti odnosi sablažnjivi, da opterećuju brak, da su sporedni, nemo­ralni ili grješni, kao što su to govorili gnostici ili Tolstoj, ili kad srednjevjekovna crkva smatra celibat ili neženstvo višim mo­ralnim stupnjem od onoga što je Bog ustanovio. U svojoj spol­nosti i u odnosu prema suprotnom spolu čovjek mora biti “hram Svetog Duha” (1 Kor 6,19-20).

Nadalje, to znači da spolni odnos muža i žene ne smije biti ograničen samo na tjelesno zadovoljstvo spolnog nagona, već mora mnogo više obuhvaćati cjelinu ljudskog bića muža i žene, to jest njihovu duševnu potrebu u bliskoj zajednici. Muž i žena tako postaju “jedno tijelo”, ne samo tijelom, već jedna duša i jedan duh. To je ona psihološka strana bračne zajednice

o kojoj govori apostol Pavao: “Ne znate li da su vaša tjelesa Kristovi udovi? Hoću li otkinuti Kristove udove i učiniti ih udovima bludnice? Daleko od toga! Ili ne znate da onaj koji se s bludnicom združi s njom biva jedno tijelo, jer se veli: ‘Oboje će biti jedno tijelo.’ A tko se združi s Gospodinom, s Njim je jedan duh. Bježite od bludnosti! Svaki (drugi) grijeh koji čovjek učini izvan tijela je; a bludnik griješi protiv vlastitog tijela. Ili zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li da ne pripadate sami sebi...?” (1 Kor 6,15-19)

Prema biblijskom gledištu, spolni odnos mora biti potpu­na, voljna spremnost da “dvoje budu jedno”. Bez te spremnosti za potpunim jedinstvom duha, duše i tijela spolni bi odnos bio zloupotreba spolnosti onakve kakvu je Bog dao i odredio. Ako jedna strana u braku nema na umu drugu stranu niti ima ob­zira prema svojem bračnom drugu u njegovoj cijelosti, tada promašuje svrhu bračne zajednice.

Dakle, spolni doživljaj bez prave ljubavi samo je prividan doživljaj koji u većini slučajeva donosi osjećaj izigranosti i krivnje. Jedino obostrana ljubav unosi osjećaj odgovornosti i omogućuje da oboje nose i podnose sve posljedice svojeg brač­nog odnosa. Ljubav između muža i žene ne ograničava se na tjelesnu razinu ljudskog bića, već je trodimenzionalna. Njihova je ljubav, dakle, još duhovna i duševna.

 

“Jedno tijelo”

Ovaj izraz u hebrejskom jeziku ne označava samo tijelo, već cjelinu stvorenog bića, muškarca i ženu u cjelini, kad su u bračnoj vezi oboje jedno biće. Daleko iznad pojma njihove spolne veze, u braku su oboje novo biće, nova cjelina.

Taj pojam treba tumačiti po hebrejskoj antropologiji. Brač­ni par se tim pojmom označava kao jedan jedinstveni organi­zam, kao jedna osoba, živa cjelina po tijelu, duši i duhu.

Time ne želimo reći da je brak “jedna osoba”, već ga želimo predočiti, po podrijetlu i smislu tog izraza, kao jedin­stvenu osobu. To znači da svatko od bračnih drugova čuva svoje središnje “ja”, svoju svijest o postojanju, svoju osobitost, svoje osobno pravo odlučivanja. Dakle, dvije osobe su u braku ujedinjene u novu cjelinu.

To znači da muž i žena u braku nisu više dvije “polovice”. Tajna njihove povezanosti i cjeline sastoji se u tome što dvoje postaju jedno. Taj pojam da dvoje postaju jedno ne može ob­jasniti matematika. Oboje, muž i žena, brakom se preobraža­vaju i obilježavaju. Tako žena postaje kroz muškarca pravom ženom, i obratno, a taj se preobražaj događa u cijelosti samo u braku. Tako postignuto jedinstvo, to upotpunjavanje jednog u drugome u braku stvara od njih dvoje novo biće koje savrše-no odgovara božanskom liku.

 

 

“Plodite se i množite...”

Premda je u početku brak bio zajednica muža i žene u cilju prokreacije (“plodite se”, “rađajte se”), nema nijednog mjesta u Bibliji koji govori da će u svakom sjedinjenju ne­izostavno doći ili će morati doći do rađanja djece. Brak nije podređen obitelji, prije je obitelj podređena braku. Prema to­me, i brak bez djece smatra se potpunom bračnom zajedni­com, jer su postali “jedno tijelo”.

Sasvim je druga stvar ako se u braku namjerno izbjegavaju roditeljske odgovornosti iz udobnosti, iz sebičnih razloga, da bi žena i muž bili slobodni od roditeljskih obveza.

Ljudska spolnost obuhvaća sve što karakterizira muškarca ili ženu i temeljito se razlikuje od životinjske. Ona nema is­ključivo svrhu prokreacije, odnosno održavanja vrste. Njezin značaj je duhovni, jer je čovjek duhovno biće nasuprot tje­lesnom u životinja. On je “tijelo, duh i duša” (1 Sol 5,23).

Drugim riječima, stvarnost ljudskog bića ogleda se u du­hovnim, duševnim i tjelesnim odlikama. Tako se spolnost muš-karca i žene ne sastoji u jednostavnom osjetilnom zadovolj­stvu. Cilj joj je ponajprije da se jedno u drugom upotpunjuju na duhovnom, duševnom i tjelesnom području.

Po Božjoj volji bračna je zajednica prvi cilj braka. Muž i žena su pozvani da se sjedine, stvoreni su jedno za drugo. Trebaju dijeliti sve darove tijela, srca i duha te u živoj i me-đusobnoj ljubavi ostvarivati zajednicu koja se zove brak.

Ta zajednica podrazumijeva stalnu razmjenu misli, riječi, ali i nježnosti, koja se izražava tjelesnom manifestacijom.

 

Poznavanje fiziologije i obzir

Fiziologija je znanost koja proučava funkcije čovjekovog organizma, njegov sustav, procese u njemu. Mladići i djevojke moraju na vrijeme naučiti sve o svojem tijelu, njegovim funkci­jama i zdravstvenim načelima.

“Dužnost je Evinih kćeri da poznaju uređaj ljudskog tijela i načela higijene, pitanja prehrane i odijevanja... Njihovo je pravo upoznati najbolje metode liječenja...” (TSD, 74)

Budući da je Bog usadio tu intimnu želju, znači da s Njim treba razrješavati pitanja i probleme na tom području. Stoga On zahtijeva međusobno “poznavanje” u braku (“i pozna...”). Drugim riječima, postavlja zahtjev mužu da upozna ženinu strukturu i da drži na umu kako je njoj potrebno dulje vrijeme za razvoj raspoloženja nego njemu. Ona se treba osjećati vo­ljenom, cijenjenom i obasutom nježnošću.

To znači i imati vremena jedno za drugo, posvetiti vrijeme jedno drugom. Nemar u tome brzo se osvećuje. Neka žena kaže: “Znate, moj muž je čovjek molitve. Čita Bibliju, dugo se moli u svojoj sobi, ali za mene nema vremena.”

“Kad je suprug plemenitog karaktera, čistog srca, pro­svijetljena razuma — čime se treba odlikovati svaki kršćanin — to će se odraziti i u braku. Ako ima Kristov um, on neće uništavati tijelo, već će biti pun nježne ljubavi i željan da po­stigne najviši ideal u Kristu.” (TSD, 108)

 

 

Savjest i stid

Spomenimo važnu osobinu koju je Bog usadio u muškarca i ženu — stid. Stid je čvrsto povezan sa savješću. Uzalud neki pokušavaju prikazati stid kao umjetnu tvorevinu koju nekul­turni narodi ne poznaju. Kod primitivnih naroda stid je i te kako prisutan, i to vrlo snažan i profinjen.

Kad se osjećaj stida malo ili nikako ne javlja, to je samo zato što je narušen prirodni red.

Pravi stid je neraskidivo vezan za ljudsko dostojanstvo kao zaštita neprekršene sfere tog dostojanstva muškarca i žene. Osoba koja nema stida ili ga gubi, depersonificira se.

 

Intimni bračni život

Ni muž ni žena ne trebaju se odricati intimnog, tjelesnog oblika bračnog života. Vjerojatno su neki vjernici crkve u Ko­rintu postavili pitanja o tome apostolu Pavlu te im on odgova­ra: “Neka muž vrši svoju dužnost prema ženi, a isto tako i žena prema mužu! Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž; isto tako i muž nije gospodar svoga tijela, nego žena. Jedno se drugome nemojte uskraćivati, osim možda po dogovoru, za neko vrijeme, da se posvetite molitvi; zatim se opet sastajte, da vas ne bi sotona zbog vaše slabosti u izdrž­ljivosti uveo u napast...” (1 Kor 7,3-5)

Ipak, Biblija ne određuje pravila intimnog života u braku, niti su ona jednaka za sve bračne drugove. Ona utvrđuje samo moralna i etička načela, a mužu i ženi prepušta slobodu da grade svoju ljubav i odnose bez obzira na prokreaciju.

 

 

Umjerenost

Apostol Pavao u citiranom tekstu želi naglasiti umjere­nost: “Jedno se drugom nemojte uskraćivati, osim možda po dogovoru, za neko vrijeme...” To znači “bez grešnog pretjeri­vanja”: “Brakovi Noinog vremena bili su grešni pred Bogom zbog neobuzdane i pretjerane ljubavi prema onom što bi samo po sebi bilo u skladu sa zakonom da se pravilno koristilo...

Kad pretjerujemo u onome što je dopušteno zakonom, činimo težak grijeh.” (TSD, 105, 106)

 

 

Čistoća bračne postelje

Što misli pisac Poslanice Hebrejima kad kaže: “... a bračna postelja neokaljana...” (Heb 13,5)

Što to znači? Znači da se “bračna postelja” može “ukaljati” nemoralnim postupcima, idejama iz pornografskih časopisa!

“Kakve su posljedice popuštanja niskim strastima? ... Spa­vaća soba, u kojoj Božji anđeli trebaju prebivati, oskvrnjuje se nesvetim postupcima. Budući da vladaju sramne strasti, tijelo se kvari i mrski postupci vode do mrskih bolesti. Ono što nam je Bog dao kao blagoslov pretvoreno je u prokletstvo...”

Slijedi ozbiljno upozorenje: “Supružnici, vi ćete jednog dana vidjeti što je požuda i kakve su posljedice njezinog za­dovoljavanja. Niske strasti mogu se naći u braku kao i izvan njega. Sotona se trudi da snizi mjerilo čistoće i oslabi samo­kontrolu kod onih koji stupaju u brak, zato što zna da će jačanje niskih strasti prouzročiti slabljenje moralnih sila...

Ako ona (žena) bude uzdigla svoje osjećaje i ako svoje žensko dostojanstvo čuva u svetosti i časti, može razboritim postupkom mnogo učiniti da posveti svoga muža i tako ispuni svoju uzvišenu misiju... U ovom pitanju, tako osjetljivom i teš-kom za rješavanje, potrebno je mnogo strpljenja i mudrosti, kao i moralne hrabrosti i odlučnosti...” (TSD, 107—108, 110)

 

Poteškoće i problemi u prvim danima braka

Unatoč svemu rečenom, u prvim danima braka prva intim­na iskustva nisu uvijek neproblematična. Iskustva u tim od­nosima još su nedovoljna te prvi pokušaji, koji su možda bolni ili preuranjeni, dovode do osjećaja krivnje. Očekivanja su možda bila prevelika i kod nekih sada izazivaju pitanja neslaganja ili nerazumijevanja.

Nije rijetkost da se mladi bračni drugovi u samom početku razočaraju. Do bliskosti u prvim bračnim kontaktima dolazi postupno, s pažnjom i nježnošću, s ljubavlju. Pogrešno je miš-ljenje da je spolni život jedini smisao braka, pa mladi već u prvim danima braka očekuju punoću bračne zajednice.

Čest je uzrok poteškoća što u novoj zajednici nema do­voljno poznavanja i povjerenja. Stoga je nužan osobit napor obaju supružnika da jedno drugom pomognu i prilagode se. To se prilagođavanje nigdje ne uči, ono zahtijeva od muža, a i od žene, visok stupanj otvorenosti, međusobnog slušanja, obzira, strpljenja, a nadasve poštovanja osobnosti.

Najgore je u kada se mladi supružnici počinju međusobno optuživati ili okrivljavati. Stoga je i na tom području nužan otvoren i iskren razgovor. Poteškoćama ne treba pridavati pre­cijenjeni značaj, jer su one samo stupnjevi rasta i napretka.

 

< 3. Poglavlje

Sadržaj

5. Poglavlje >