< Sadržaj 1. Poglavlje >

 

UVOD

U analima ljudske istorije sudbina naroda, usponi i padovi carstava, naizgled zavise od volje i pregalaštva ljudi. Izgleda kao da je razvoj događaja u najvećoj mjeri određen njihovom snagom, ambicijama ili hirovima. Međutim, kada bi se "zavjesa" povukla u stranu, u svim tim igrama sukobljenih ljudskih interesa, sila i strasti, vidjeli bismo oruđa Svemilostivog koja polako, ali sigurno, ostvaruju Njegove namjere.

Svakom narodu koji se pojavio na istorijskoj sceni, bilo je dozvoljeno da zauzme svoje mjesto da bi se vidjelo hoće li ispuniti namjeru Svevišnjega. Iako su narodi, uglavnom, odbacivali Božija načela i uputsva, i tim odbacivanjem izazivali svoju propast, ipak je bilo očigledno da se Božanski plan i proviđenja ispunjavaju u svim njihovim pokretima. Poput složenog mehanizma sa mnoštvom zupčanika i opruga, haotično ukrštenih međusobno, naš svijet se kreće u naizgled čudesnoj zbrci. Ipak, taj složeni splet ljudskih puteva i događaja odvija se pod Božijom kontrolom. Usred sukoba i sveopšte vreve, Onaj koji upravlja Svemirom i sada upravlja poslovima ove Zemlje.

Istorija naroda, koji su jedan za drugim imali svoje određeno vrijeme i mjesto, pokazuje kako su i koliko iskoristili priliku koja im je ukazana. Svakom narodu i svakom pojedincu danas, Bog je odredio mjesto u svom velikom planu za ovaj svijet. Svi oni svojim izborom određuju svoju sudbinu, a Bog sve tako vodi da se Njegove namjere ostvaruju.

"Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo, Milostivog, Samilosnog, Vladara Dana sudnjeg, Tebi se klanjamo i od tebe pomoć tražimo! Uputi nas na Pravi put, na Put onih kojima si milost Svoju darivao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!"[1] (Kur’an 1,1-7.)


[1] Svi citati iz Kur’ana preuzeti su u prevodu Besima Korkuta: Prevod Kur’ana, Sarajevo, 2001.

 

< Sadržaj 1. Poglavlje >