Pozvani smo da budemo pobožan narod koji misli, oseća i radi u skladu sa nebeskim načelima. Zbog Duha koji u nama ponovo stvara karakter našeg Gospoda, mi se uključujemo samo u ono što će u našem životu stvoriti čistotu sličnu Hristu, zdravlje i radost. To znači da naša zabava treba da odgovara najvišim merilima hrišćanskog ukusa i lepote. Dok priznajemo kulturne razlike, naša odeća treba da bude jednostavna, skromna i ukusna, koja dolikuje onima čija se istinska lepota ne sastoji od spoljašnjeg ukrašavanja, već od neprolaznog ukrasa blagog i tihog duha.
To takođe znači da pošto je naše telo hram Svetoga Duha, mi treba da se razumno brinemo o njemu. Pored dovoljnog vežbanja i odmora, treba da usvojimo i najzdraviju moguću ishranu i uzdržimo se od nečiste hrane utvrđene u Svetom pismu. Pošto alkoholna pića, duvan i neodgovorno korišćenje droga i narkotika štetno utiču na naše zdravlje, i od njih treba da se uzdržimo. Umesto toga treba da učestvujemo u svemu što naše misli i telo dovodi u poslušnost Hristu koji nam želi zdravlje, radost i dobro. (Osnovna verovanja, 22)

Kršćansko ponašanje – način života Božjeg sljedbenika – pojavljuje se kao Božje veličanstveno spasenje u Kristu. Apostol Pavao poziva sve kršćane: “Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim da prinesete sebe kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu – kao svoje duhovno bogoštovlje. Nemojte se prilagođavati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno!” (Rim 12,1.2). Tako kršćani revnosno zaštićuju i razvijaju svoje umne, tjelesne i duhovne sposobnosti da bi mogli odavati čast svom Stvoritelju i Otkupitelju.

Krist se molio: “Ne molim te da ih digneš sa svijeta, već da ih očuvaš od zloga. Oni ne pripadaju svijetu.” (Iv 17,15.16). Kako kršćanin može biti i u svijetu i odvojen od njega? Kako se kršćanski način života treba razlikovati od onoga u svijetu?

Kršćani trebaju prihvatiti drugi način života, ne da budu drukčiji, već zato što ih je Bog pozvao da žive po načelu. Način života na koji ih On poziva, osposobljuje ih da kao Njegova stvorenja u Njegovoj službi potpuno iskoriste svoje mogućnosti. To što su drukčiji također unapređuje njihovu zadaću: da služe svijetu – da budu u njemu sol, i svjetlost. Od kakve bi vrijednosti bila sol bez ukusa, ili svjetlost koja se ne bi razlikovala od tame?

Krist je naš primjer. On je živio tako savršeno na ovom svijetu, a ljudi su Ga ipak optuživali da je “izjelica i pijanica”. (Mt 11,19), premda to nije bio. On je u životu tako dosljedno sprovodio Božja načela da Ga nitko nije mogao okriviti za grijeh (Iv 8,46).

Ponašanje i spasenje

U određivanju što je prikladno ponašanje, trebamo izbjeći dvije krajnosti. Prvo, prihvaćanje pravila i primjenu načela tako da ona postanu sredstva za spasenje. Apostol Pavao sažima ovu krajnost riječima: “Prekinuli ste s Kristom svi koji se hoćete opravdati u Zakonu; ispali ste iz milosti.” (Gal 5,4).

Suprotna je krajnost vjerovanje da djela – budući da ne spašavaju – nisu važna – da ono što neka osoba čini doista ništa ne znači. Apostol Pavao govori i o ovoj krajnosti: “Dakako, vi ste, braćo, k slobodi pozvani. Samo, neka ta sloboda ne bude pobuda tijelu.” (Gal 5,13). Kad se svaki sljedbenik vlada po svojoj savjesti “ne postoji nikakvo međusobno ukoravanje subraće kršćana držeći se Mt 18 i Gal 6,1.2. Crkva ne postaje Kristovim tijelom u kojoj živi obostrana ljubav i staranje, već skupom pojedinaca, od kojih svaki ide svojim putem, bez ikakve odgovornosti za subraću ili prihvaćanja ikakve brige o njima.”

Dok su naše ponašanje i naša duhovnost usko povezani, mi nikada ne možemo zaslužiti spasenje pravilnim ponašanjem. Kršćansko je ponašanje prvenstveno prirodan rod spasenja i zasnovano je na onome što je Krist za nas već izvršio na Golgoti.

Hram Svetoga Duha

Nije samo Crkva već i kršćanin-pojedinac hram u kome živi Sveti Duh: “Ili ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni?” (1 Kor 6,19)

Kršćani tada sprovode u život dobre zdravstvene navike da bi sačuvali upravno središte svog tijela – hrama – um – prebivalište Kristovog Duha. Stoga su adventisti sedmoga dana tijekom proteklih stotinu godina isticali važnost pravilnih zdravstvenih navika.  Ovakvo se isticanje isplatilo: Najnovija istraživanja otkrivaju da se adventisti manje od ostale populacije razbolijevaju od gotovo svake glavne bolesti.

Kao kršćani mi vodimo brigu i o duhovnoj i o tjelesnoj strani ljudskog života. Isus, naš uzor, “ozdravljao je svaku vrstu bolesti i nemoći u narodu” (Mt 4,23).

Biblija promatra ljudska bića kao jedinstvenu cjelinu (poglavlje 7.). “Dihotomija na duhovno i materijalno strana je Bibliji.”  Tako se Božji poziv na svetost odnosi i na tjelesno i na duhovno zdravlje. Susannah Wesley, majka osnivača metodizma, sažeto primjenjuje ovo načelo: “Sve što slabi vaš razum, narušava osjetljivost vaše savjesti, pomračuje vaše poimanje Boga, smanjuje snagu i utjecaj uma na tijelo – to je loše, makoliko je možda bezazleno samo po sebi.”

Božji zakoni, koji obuhvaćaju i zakone o zdravlju, nisu tiranski, zato što ih je Stvoritelj odredio kako bi nam omogućili da na najbolji način proživimo život. Sotona, naš neprijatelj, želi nam preoteti zdravlje, radost, duševni mir i na kraju nas uništiti (vidi: Iv 10,10).

Božji blagoslov za sveukupno zdravlje

Ostvarivanje ovakvog zdravlja ovisi o sprovođenju u život nekih prilično jednostavnih, ali djelotvornih načela što ih je Bog dao. Neka od njih su očita i ugodna većini ljudi. Druga, kao što je pravilna prehrana, mnogo su teža za prihvaćanje, jer obuhvaćaju osnovna opredjeljenja i navike u našem načinu života. Iz ovog razloga, posvetit ćemo više prostora onim načelima koja su pogrešno shvaćena, sporna ili odbačena.

Blagoslov od vježbanja.  Redovno vježbanje je jednostavno pravilo za povećanje snage, jačanje tijela, oslobođenje od stresa, zdraviju kožu, veće samopouzdanje, djelotvornu kontrolu težine, poboljšanu probavu i redovnost, kao i smanjenje depresije i rizika od srčanih bolesti i raka. Vježbanje nije samo izbor – ono je bitno za održavanje dobrog zdravlja – kako tjelesnog tako i umnog.

Korisna aktivnost teži napredovanju; neaktivnost i lijenost vodi neimaštini (Izr 6,6-13; 14,23). Bog je odredio aktivnost prvom čovjeku i ženi – brigu o njihovom domu u vrtu, u prirodi (Post 2,5.15; 3,19). I sam Krist nam je ostavio primjer tjelesne aktivnosti.  U većem dijelu svog života bio je zauzet fizičkim radom kao drvodjelja, dok je za vrijeme svoje misije hodao stazama Palestine.

Blagoslov od Sunčeve svjetlosti.  Svjetlost je odlučujuća za život (Post 1,3). Ona daje snagu procesu koji stvara hranjive tvari koje ishranjuju i snaže naše tijelo i oslobađa kisik koji nam je nužan za život. Sunčeva svjetlost donosi zdravlje i ozdravljenje.

Blagoslov od vode.  Ljudsko tijelo sadrži 75 posto vode, ali ova životno važna tekućina stalno se gubi preko zraka koji izdišemo, znojenjem i preko otpadnih tvari. Pijenje 6-8 čaša čiste vode na dan pomoći će održavanju djelotvornog, sretnog i dobrog zdravlja. Druga važna funkcija vode je njena upotreba za održavanje čistoće i opuštanje što ga ona omogućuje.

Blagoslov od svježeg zraka.  Sredina zagađena nečistim zrakom, unutar ili izvan doma, čini da krv raznosi manje kisika no što je to potrebno za optimalno funkcioniranje svake stanice. To čovjeka čini tromim i neodgovornim. Stoga je veoma važno činiti sve što je moguće da se svakodnevno osigura dostatno svježega zraka.

Blagoslov od umjerenog života, bez droga i stimulativnih sredstava.  Droge su prožele suvremeno društvo zato što su mu ponudile stimulaciju i oslobađanje od stresa i bolova. Kršćanin je okružen primamljivim pozivima da koristi drogu. Čak i mnogi popularni napici koji nam se čine bezazlenim, sadrže drogu – kava, čaj, i sve vrste kole sadrže kofein,  a i hladni napici s ukusom voća sadrže alkohol. Istraživanja su pokazala da i blaže droge teže k tome da postupno dovedu do upotrebe jačih droga koje um čine bodrijim. Mudri kršćanin će se uzdržavati od svega što je štetno, umjereno koristeći samo ono što je dobro.

1) Duhan.  U bilo kom obliku duhan je otrov koji lagano djeluje i oštećuje tjelesne, umne i moralne snage. Na početku se njegovo djelovanje može teško zamijetiti. On djeluje podražajno, a onda paralizira živce, slabeći i zamračujući um.

Oni koji upotrebljuju duhan polako vrše samoubojstvo, kršeći tako šestu zapovijed: “Ne ubij!” (Izl 20,13).

2) Alkoholna pića.  Alkohol je jedna od najrasprostranjenijih droga na planetu Zemlji. On je uništio milijune ljudi. On ne šteti samo onima koji ga upotrebljuju već svoj danak uzima od cjelokupnog društva – u razorenim domovima, smrti, u udesima i siromaštvu.

Budući da Bog komunicira s nama jedino preko našeg uma, dobro je ne zaboraviti da alkohol štetno djeluje na sve njegove funkcije. Kako se razina alkohola u tijelu povećava, tako onaj koji pije postupno srlja u gubitak koordinacije, zbunjenost, dezorijentaciju, bezvoljnost, komu, i na kraju smrt. Pijenje alkoholnih pića izaziva gubitak memorije, zdravog rasuđivanja i sposobnosti za učenje.

Događaji iz Svetog pisma, koji su povezani s upotrebom alkoholnih pića, možda na prvi pogled ostavljaju dojam da je Bog odobrio njihovu upotrebu. Međutim, Sveto pismo također upućuje na to da je Božji narod sudjelovao u takvim društvenim pojavama kao što je rastava, mnogoženstvo i držanje robova – a to Bog svakako nije opraštao. Prilikom tumačenja takvih odsjeka u Svetom pismu korisno je držati na umu da Bog nužno ne odobrava sve što je dopušteno. Isusov odgovor na pitanje zašto je Mojsije dopustio rastavu, potvrđuje ovaj primjer tumačenja. On je rekao: “Mojsije vama je zbog vašeg okorjelog srca dopustio da možete otpustiti svoje žene. Ali u početku nije bilo tako.” (Mt 19,8)  Edenski vrt je božanski uzor do koga nas evanđelje želi obnoviti. Kao što je točno, upotreba alkohola i ove druge pojave nisu bili dijelom Božjeg prvotnog plana.

3. Druge droge i narkotici.  Postoji još mnogo drugih štetnih droga i narkotika s pomoću kojih Sotona uništava ljudski život. Pravi kršćani, promatrajući Krista, stalno će proslavljati Boga svojim tijelom, shvaćajući da su oni Njegova veoma cijenjena svojina, kupljena Njegovom skupocjenom krvlju.

Blagoslov od odmora.  Pravilan je odmor bitan za zdravlje tijela i duha. Krist nam daje uputu punu sućuti, onu istu koju je dao i svojim umornim učenicima: “Dođite vi sami napose, na samotno mjesto, te se malo odmorite!”. (Mk 6,31). Trenuci odmora osiguravaju nam veoma potreban mir za razgovor s Bogom: “Prestanite i znajte da sam ja Bog.” (Ps 46,11) Bog je istaknuo našu potrebu za odmorom time što je sedmi dan u tjednu odvojio za odmor (Izl 20,10).

Odmor je više od spavanja ili prekida redovnog posla. On obuhvaća i način na koji provodimo svoju dokolicu. Umor nije uvijek prouzročen stresom, preteškim ili suviše dugim radom: Naš se um može zamarati pretjeranom upotrebom stimulativnih sredstava, bolešću ili različitim osobnim problemima.

Rekreacija je ponovno stvaranje u najtočnijem značenju ove riječi. Ona jača, izgrađuje i osvježava um i tijelo, pripremajući na taj način vjernike da se s novom snagom vrate svom pozivu. Da bi živjeli najboljim načinom života, kršćani trebaju težiti jedino onim oblicima rekreacije i zabave koji jačaju njihovu vezu s Kristom i poboljšavaju zdravlje.

Sveto pismo postavlja sljedeće načelo koje će pomoći kršćanima da odaberu dobru rekreaciju: “Nemojte ljubiti ni svijeta ni onoga što je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi Očeve, jer ništa od onoga što je u svijetu – požuda tijela, požuda očiju, oholost zbog imetka – ne dolazi od Oca, nego dolazi od svijeta.” (1 Iv 2,15.16)

1. Kino, televizija, radio i video.  Ova sredstva mogu biti značajna odgojna sredstva. Ona su “izmijenila cijelo ozračje našeg modernog svijeta i dovela nas u lak dodir sa životom, mišlju i djelovanjem cijele Zemljine kugle”.  Kršćanin će uvijek držati na umu da televizija i video vrše veći utjecaj na život pojedinca no što to može učiniti ijedna druga aktivnost.

Nažalost, video i televizija, sa svojim gotovo stalnim prikazivanjem kazališnih priredaba, unose takav utjecaj u dom koji ne uzdiže i nije zdrav. Ako ne razlučujemo program od programa ili ako nismo odlučni, “oni će pretvoriti naše domove u kazališta i priredbe jeftine i niske glazbe.”  Predani kršćanin prezire nezdrave, nasilničke, senzualne filmove i televizijske programe.

Audio-vizualna sredstva sama po sebi nisu loša. Isti kanali koji slikaju ponore ljudske poročnosti, emitiraju i propovijedanje evanđelja o spasenju. Emitiraju se i mnogi drugi vrijedni programi. Međutim, ljudi mogu koristiti čak i dobre programe da bi izbjegavali životne odgovornosti. Kršćani ne samo što će željeti uspostaviti načela za određivanje onoga što će gledati, već će postaviti i vremenska ograničenja za gledanje, tako da društveni odnosi i životne odgovornosti neće trpjeti. Ako nismo kadri razlučivati ili ako nam nedostaje snaga da kontroliramo naše aparate, mnogo ih je bolje sasvim odbaciti, nego im dopustiti da upravljaju našim životom, bilo time što će oskvrnuti naš um ili što će nam oduzeti previše vremena (vidi: Mt 5,29.30).

U pogledu na naše promatranje i ugledanje na Krista, jedno važno biblijsko načelo priopćuje da “mi… koji… odrazujemo … preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha”. (2 Kor 3,18). Promatranje donosi promjene. Međutim, kršćani moraju stalno držati na umu da ovo načelo djeluje i na negativnoj strani. Filmovi koji prikazuju grijehe i zločine ljudskog roda – ubojstva, preljub, pljačku i druga ponižavajuća djela – pridonose današnjem slomu morala.

Pavlov savjet u Fil 4,8 postavlja jedno načelo koje pomaže prepoznavanju vrijednih oblika rekreacije: “Uostalom, braćo, sve što je čestito, što je dično, što je pravedno, što je nevino, što je ljubezno, što je na dobru glasu i sve što je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadržaj vaših misli.”

2. Čitanje i glazba.  Ova ista visoka mjerila primjenjuju se i na čitanje i glazbu jednog kršćanina. Glazba je Božji dar koji nadahnjuje čiste, plemenite i uzvišene misli. Dobra glazba uzdiže najtananije osobine karaktera.

Glazba sumnjive vrijednosti, s druge strane, “razara ritam duše i uništava moral”. Stoga će Kristovi sljedbenici izbjegavati svaku melodiju koja je po prirodi zajednička s džezom, rokom ili hibridnim oblicima povezanim s njima, ili svaki tekst koji izriče besmislene i beznačajne osjećaje.  Kršćanin neće slušati glazbu s pjesmama i melodijama koje navode na ono što se ne pristoji (Rim 13,11-14; 1 Pt 2,11).

Čitanje pruža mnoge vrijednosti. Postoji čitavo obilje dobre literature koja oplemenjuje um i širi duh. Ipak, postoji i “čitava poplava loše književnosti, često u najprivlačnijem vidu, ali koja šteti umu i moralu. Priče o neobuzdanim doživljajima i o moralnoj labavosti, bilo da su istinite ili proizvod mašte, neprikladne su za vjernike zato što stvaraju odvratnost prema plemenitom, poštenom i čistom načinu života i sprečavaju razvitak jedinstva s Kristom.”

3. Neprihvatljive aktivnosti.  Adventisti također uče da kockanje, kartanje, posjećivanje kazališta i plesa treba izbjegavati (1 Iv 2,15-17). Oni osporavaju trošenje vremena za promatranje nasilničkih sportskih događaja (Fil 4,8). Svaka aktivnost koja slabi naš odnos s našim Gospodom i navodi nas da izgubimo iz vida vječne interese, potpomaže vezivanje Sotoninih lanaca oko naše duše. Kršćani će radije sudjelovati u zdravim oblicima aktivnosti u dokolici koje će uistinu osvježiti njihovu tjelesnu, umnu i duhovnu narav.

Blagoslov od zdrave hrane.  Prvom ljudskom paru Stvoritelj je dao idealnu hranu: “Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!” (Post 1,29) Nakon pada u grijeh, Bog je nihovoj hrani dodao “hranit ćeš se poljskim raslinjem”. (Post 3,18).

Zdravstveni problemi današnjice koncentriraju se oko degenerativnih tipova bolesti neposredno povezanih s prehranom i načinom života. Prehrana koju je Bog planirao, sastavljena od žitarica, voća, jezgričastog voća i povrća, davala je prave hranjive sastojke koji su omogućavali najbolje zdravlje.

1. Prvotna prehrana.  Biblija ne osuđuje jedenje mesa čistih životinja. Međutim, Božja prvotna prehrana za čovjeka nije obuhvaćala mesnu hranu, zato što On nije zamislio oduzimanje života nijednoj životinji i zato što je uravnotežena vegetarijanska prehrana najbolja za zdravlje – činjenica za koju znanost nudi sve više dokaza.  Ljudi koji troše proizvode životinjskog podrijetla koji sadrže bakterije ili viruse što izazivaju bolesti, mogu oštetiti svoje zdravlje.  Izračunato je da samo u Sjedinjenim Državama milijuni pate od trovanja hranom peradi budući da inspekcija nije uspjela otkriti zagađenost salmonelom i drugim mikroorganizmima.  Neki stručnjaci smatraju da “bakterijska kontaminacija nosi u sebi daleko veći rizik nego kemijski aditivi i prezervativi u hrani i očekuju da se poveća pojava oboljenja izazivanih ovim bakterijama”.

Dalje, studije obavljene posljednjih godina upućuju na to da povećana potrošnja mesa može izazvati povećanje ateroskleroze, raka, bubrežnih poremećaja, osteoporozu i trihinozu i smanjiti očekivani životni vijek.

Hrana koju je Bog utvrdio u edenskom vrtu – vegetarijanska prehrana – idealna je, ali katkad ipak ne možemo dosegnuti ideal. U ovakvim okolnostima, u svakoj prilici ili na svakom prostoru, oni koji žele ostati u najboljem zdravlju jest će najbolju hranu do koje mogu doći.

2. Čista i nečista mesna hrana.  Tek poslije potopa Bog je uveo meso kao hranu. Budući da je sva vegetacija bila uništena, Bog je Noi i njegovoj obitelji odobrio da jedu mesnu hranu postavljajući uvjet da ne smiju jesti meso s krvlju (Post 9,3-5).

Drugi uvjet koji Sveto pismo ističe jest taj što je Bog zapovjedio Noi da on i njegova obitelj smiju jesti samo ono meso koje potječe od životinja što ih je Bog označio kao čiste životinje. Budući da su Noi i njegovoj obitelji bile potrebne čiste životinje za jelo, a i za žrtve (Post 8,20), Bog je Noi dao uputu da sa sobom u kovčeg uzme po sedam parova od svake vrste čistih životinja, nasuprot samo jednom paru od svake vrste nečistih životinja. (Post 7,2.3). Levitski zakonik u 11. i Ponovljeni zakon u 14. poglavlju daju opširna objašnjenja o čistoj i nečistoj hrani.

Po svojoj prirodi nečiste životinje ne predstavljaju najbolju hranu. Mnoge su ili lešinari ili grabljivice – od lava do svinje od supa do školjki koje prebivaju na morskom dnu. Zbog njihovih navika, oni su opasni prenosioci bolesti.

Ispitivanja su pokazala da “osim postojećih količina kolesterola koje se nalaze i u svinjetini i u školjkama, ove namirnice sadrže i izjvestan broj otrova i kontaminanata koji su povezani s trovanjem ljudi”.

Uzdržavanjem od nečiste hrane, Božji narod je pokazao svoju zahvalnost za svoje otkupljenje od iskvarenog, nečistog svijeta koji ga je okružavao (Lev 20,24-26; Pnz 14,2). Unošenje onoga što je nečisto u hram tijela u kome prebiva Božji Duh najmanje predočuje Božji ideal.

Novi zavjet nije ukinuo razliku između čiste i nečiste mesne hrane. Neki smatraju da je ovaj zakon – budući da je spomenut u Levitskom zakoniku – čisto obredni ili ritualni, pa stoga za kršćane više ne važi. Ipak, razlika između čistih i nečistih životinja datira od Noe – mnogo prije no što je Izrael postojao. Ovaj zakon o hrani uz zdravstvena načela, nosi u sebi i obvezu koju treba sprovesti.

3. Redovnost, jednostavnost i uravnoteženost.  Uspješne reforme u prehrani izvode se postupno i mora im se mudro prilaziti. Na kraju ćemo naučiti da odbacimo ili štedljivo koristimo namirnice bogate mastima ili šećerom.

Dalje, namirnice trebamo pripremati što jednostavnije i u što prirodnijem obliku i, kako bismo ih najbolje koristili trebamo ih jesti u redovnim vremenskim razmacima. Složena, podražujuća jela nisu najzdravija. Mnogi začini podražuju organe za probavu  i njihovo je korištenje povezano s čitavim nizom zdravstvenih problema.

Blagoslov od kršćanskog odijevanja.  Bog je Adamu i Evi načinio prvu odjeću i zna da nam je i danas potrebna prikladna odjeća (Mt 6,25-33). Svoj izbor u odijevanju trebamo zasnivati na načelima jednostavnosti, skromnosti, praktičnosti, zdravlja i privlačnosti.

1) Jednostavno.  Kao što je to u svim ostalim oblastima našeg života, kršćanski poziv na jednostavnost odnosi se i na to kako se odijevamo. “Kršćansko svjedočenje zahtijeva jednostavnost.

“Način na koji se odijevamo pokazuje svijetu tko smo i što smo – ne samo kao zakonski zahtjev zaostao iz prošlih vremena, već kao izraz naše ljubavi prema Isusu.”

2) Visoke moralne vrijednosti.  Kršćani neće pokvariti ljepotu svoga karaktera stilom koji potiče “požuda tijela” (1 Iv 2,16). Zato što žele svjedočiti drugima, oni će se odijevati i ponašati tako da ne ističu one dijelove tijela koje potiču seksualne želje. Skromnost podupire moralno zdravlje. Cilj kršćanina je da proslavi Boga, a ne sebe.

3) Praktično i ekonomično.  Budući da su povjerenici nad novcem koji im je Bog dao, kršćani će primjenjivati štednju, izbjegavajući “zlato, biser, ili skupocjene haljine”. (1 Tim 2,9). Sprovođenje štednje, ipak, ne znači da ćemo nabavljati samo najjeftiniju odjeću koja se može dobiti. Često su predmeti bolje kvalitete ekonomičniji, jer se dugo nose.

4) Zdravo.  Na čovjekovo zdravlje ne utječe samo prehrana. Kršćani će izbjegavati stilove u odijevanju koji ne štite dostatno tijelo, koji ga stežu ili na neki drugi način djeluju tako da izazivaju pogoršanje zdravlja.

5) Odlikuje se ljupkošću i prirodnom ljepotom.  Kršćani shvaćaju opomenu protiv “oholosti zbog imetka”. (1 Iv 2,16) Pozivajući se na ljiljane, Krist je rekao: “Ni Solomon u svoj raskoši svojoj nije se zaodjenuo kao jedan od njih.” (Mt 6,29). Na taj način On je slikovito iskazao da ljupkost, jednostavnost, čistota i prirodna ljepota obilježavaju nebesko razumijevanje ljepote. Svjetovno razmetanje koje se vidi u promjenjivoj modi, nema nikakve vrijednosti u Božjim očima (1 Tim 2,9).

Kršćani će pridobiti nevjernike ne izgledom i ponašanjem koje se zamjećuje u svijetu, već pokazivanjem privlačne i osvježujuće razlike. Apostol Petar je rekao da nevjerni supruzi mogu “biti pridobiveni bez riječi ponašanjem vas žena kad budu promatrali vaše čisto i puno poštovanja vladanje”. Namjesto da se ukrašavaju, apostol savjetuje da se vjernici usredotoče na “skrivenost – srce obučeno u neraspadljiv nakit, krotak i miran duh – ono što je dragocjeno pred Bogom”. (1 Pt 3,1-4). Sveto pismo uči da:

a) Karakter prikazuje čovjekovu pravu ljepotu.  I apostol Petar i apostol Pavao izlažu osnovna načela kojima će se rukovoditi kršćanin i kršćanka kad se želi ukrasiti: “Vaš nakit neka ne bude vanjski… umjetno spletena kosa, stavljanje zlatnog nakita, oblačenje raskošnih haljina” (1 Pt 3,3); “Isto tako hoću da se žene pristojno oblače, da se kite stidom i čednošću, ne pletenicama ni zlatom, i biserima ili skupocjenim haljinama, već djelima ljubavi kako i dolikuje ženama koje ispovijedaju vjeru.” (1 Tim 2,9.10).

b) Jednostavnost je u skladu s reformom i probuđenjem.  Kad je Jakov pozvao svoju obitelj da se posveti Bogu, ona je obacila “bogove tuđe koji bjehu u njihovim rukama, i oboce koje imahu u ušima, a Jakov ih je zakopao”. (Post 35,2.4)

Nakon Izraelovog otpada za zlatnim teletom, Bog im je zapovjedio: “Stoga skinite svoj nakit, a ja ću vidjeti što ću s vama učiniti.” U pokajanju su skinuli s sebe svoj nakit.” (Izl 33,5.6). Apostol Pavao jasno izlaže da Sveto pismo bilježi ovaj otpad “za opomenu nama, kojima je zapalo da živimo u posljednjim vremenima”. (1 Kor 10,11).

c) Dobra povjerenička služba zahtijeva požrtvovno življenje.  Dok je veći dio svijeta pothranjen, materijalizam postavlja pred kršćane kušnje koje obuhvaćaju sve – od skupe odjeće, automobila i nakita do luksuznih kuća. Jednostavnost načina života i izgleda postavlja kršćane u snažan kontrast prema lakomstvu, materijalizmu i nakinđurenosti poganskog društva dvadesetog stoljeća, u kome su vrijednosti usredotočene na materijalna dobra, a ne na ljude.

Držeći u vidu ova učenja Svetoga pisma i izloženih načela, mi vjerujemo da se kršćani ne bi trebali ukrašavati nakitom. Pod ovim podrazumijevamo da je nošenje prstenja, naušnica, lančića, narukvica, raskošnih igala za kravate, pucadi za manšete – i sve ostale vrste nakita čija je glavna funkcija pokazivanje – nepotrebno i nije u skladu s jednostavnošću ukrašavanja koje zahtijeva Sveto pismo.

Biblija združuje nakinđurenu kozmetiku s neznaboštvom i otpadom (2 Kr 9,30; Jr 4,30). Što se tiče kozmetike, mi vjerujemo da kršćani trebaju održavati prirodan, zdrav izgled. Ako uzdižemo Spasitelja načinom na koji govorimo, radimo i oblačimo se, mi ćemo postati kao magneti, koji privlače ljude k Njemu.

Načela kršćanskih mjerila

U svim svojim manifestacijama, kršćanski način života predstavlja odziv na spasenje kroz Krista. Kršćanin želi poštovati Boga i živjeti kao što bi Isus živio. Premda neki kršćanski način života prosmatraju kao listu onoga što se ne smije činiti, mi ga radije sagledavamo kao čitav niz pozitivnih načela djelotvornih u okvirima spasenja. Isus je istaknuo da je došao da bismo imali život, i to u izobilju. Koja su načela koja nas vode k punini života? Kada Sveti Duh uđe u život pojedinca, dolazi do očite promjene koju primjećuju oni koji se nalaze u njegovoj okolini (Iv 3,8). Duh ne samo što vrši početnu promjenu u životu: Njegovo delovanje se nastavlja. Duhovni rod je ljubav (Gal 5,22.23). Najmoćniji dokaz u prilog uspješnosti kršćanstva je kršćanin koji voli i koji je ljubazan.

Živeti s umom Kristovim.  “Težite među sobom za onim za čim treba da težite u Kristu Isusu!” (Fil 2,5). Pod svim okolnostima, povoljnim ili nepovoljnim, mi moramo da težimo da razumijemo i živimo u skladu sa Kristovom voljom i umom (1 Kor 2,16).

Ellen White je zamijetila divan rezultat života koji je vođen u ovakvom odnosu s Kristom: “Svaka prava poslušnost dolazi iz srca. To znači cijelim srcem raditi s Kristom. Ako želimo, On će se tako izjednačiti s našim mislima i ciljevima, tako dovesti naša srca i umove u sklad sa svojom voljom, da ćemo slušajući Njega u stvari postupati po svojim prirodnim poticajima. Volja, očišćena i posvećena, naći će svoje najuzvišenije zadovoljstvo u službi Njemu. Kad upoznamo Boga, onako kako Ga imamo prednost upoznati, živjet ćemo životom stalne poslušnosti. Štovanjem Kristovog karaktera i zajednicom s Bogom, grijeh će nam postati mrskim.

Živjeti na hvalu i slavu Bogu.  Bog je učinio toliko mnogo za nas. Jedan od načina na koji možemo pokazati svoju zahvalnost je odavanje hvale Njemu.

Psalmi snažno ističu ovu stranu duhovnog života: “U svetištu sam tebe motrio gledajuć ti moć i slavu. Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit. Tako ću te slavit za života, u tvoje ću ime ruke dizati. Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit ću te kliktavim ustima.” (Ps 63,3-6).

Za kršćanina će takav stav slavljenja držati i druge životne poslove u prikladnoj perspektivi. Prsmatranje našeg raspetog Spasitelja koji nas je otkupio od kazne i oslobodio od sile grijeha pokreće nas da činimo samo ono “što je njemu ugodno”. (1 Iv 3,22; usporedi: Ef 5,10). Kršćani “ne žive više za same sebe, nego za onoga koji je umro i uskrsnuo za njih.” (2 Kor 5,15). Svaki pravi kršćanin stavlja Boga na prvo mjesto u svemu što čini, u svemu što misli, u svemu što govori, u svemu što želi. On nema drugih bogova uz svoga Otkupitelja (1 Kor 10,31).

Živjeti kao primjer.  Apostol Pavao je rekao “Ne budite na sablazan!” (1 Kor 10,32). “Zato se i sam trudim da uvijek imam čistu savjest i pred Bogom i pred ljudima. (Dj 24,16). Ako naš primjer vodi druge u grijeh, postajemo kamen spoticanja onima za koje je Krist umro. “Tko tvrdi da ostaje u njemu, taj mora tako živjeti kako je on živio.” (1 Iv 2,6).

Živjeti da propovijedamo.  Glavni razlog što kršćani žive kao što to doista čine je da spasu izgubljene ljude i žene. Apostol Pavao je rekao: “Baš kao što i ja u svemu svima ugađam i ne tražim svoje osobne koristi, nego korist mnogih da se spase.” (1 Kor 10,33; usporedi: Mt 20,28).

Zahtjevi i smjernice

Zbog utjecaja što ga nečiji način života vrši na njegovo duhovno iskustvo i svjedočenje, kao crkvena organizacija postavili smo neka mjerila za način života kao minimalni zahjtev da netko postane vjernikom. Ova mjerila uključuju uzdržanje od duhana, alkoholnih pića, kemikalija koje mijenjaju duševno stanje i nečiste hrane i dokaz sve većeg kršćanskog iskustva u pitanju odijevanja i upotrebe slobodnog vremena. Ova minimalna mjerila ne podrazumijevaju sveopći Božji ideal za vjernika. Ona jednostavno predstavljaju osnovne, prve korake u razvoju naprednog, blistavog kršćanskog iskustva. Onakva načela također predstavljaju osnovu za jedinstvo unutar zajednice vjernika.

Razvitak kršćanskog ponašanja – “sličnost Bogu – je postupan i obuhvaća doživotno jedinstvo s Kristom. Sveto življenje nije ništa drugo do svakodnevno pokoravanje volje Kristovom nadzoru i svakodnevna prilagođenost Njegovom nauku onako kako nam je On otkrio u našem proučavanju Biblije i molitvi. Budući da različitom brzinom dostižemo zrelost, važno je da se uzdržimo od izricanja suda o slabijoj braći i sestrama (Rim 14,1; 15,1).

Kršćani u zajednici sa Spasiteljem imaju samo jedan ideal: da učine što najviše mogu kako bi slavili nebeskog Oca, koji je osigurao dragocjeni plan za njihovo spasenje. “Prema tome, bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo činite, sve činite na slavu Božju!” (1 Kor 10,31).

(219)

22. Hrišćansko ponašanje