Tijekom ljeta 1984. tim arheologa sa Sveučilišta Andrews otpočeo je s iskopavanjem Tell el-Umeirija, antičkog gradića u kojem je civilizacija cvjetala u vrijeme Sudaca, a bio je jedan od Rubenovih gradova. Već u prvim danima iskopavanja arheolozi nailaze na pečatnjak izuzetne vrijednosti i značenja.
Na njemu je bilo ispisano ime amonskog kralja koji je vladao negdje početkom 6. stoljeća prije Krista (u vrijeme kad je Juda odlazio u babilonsko sužanjstvo). Natpis na pečatnjaku glasi: “Vlasništvo Milkoma, sluge Baalisa”. Značenje ovog pronalaska bilo je u tome što je to bio dotad jedini nebiblijski natpis s imenom amonskog kralja Baalisa. Krajem prošlog stoljeća pronađen je drugi pečatnjak koji je zapravo bio osobno vlasništvo samoga kralja Baalisa s natpisom “vlasništvo Baalisa, amonskog kralja”.
Baalis je bio kralj Amonaca u vrijeme proroka Jeremije u čijoj se knjizi i spominje njegovo ime (Jeremija 40,14). U to vrijeme je bio u ruševinama zajedno sa Salomonovim hramom, a većina Judejaca odvedena u babilonsko sužanjstvo. Nekoliko tisuća najsiromašnijih Judejaca ostalo je u zemlji, a nad njima je Nabukodonozor postavio Gedaliju kao guvernera da nad njima vlada i organizira njihov život.
Međutim, Baalis je poslao Jišmaela sa zadaćom da ubije Gedaliju što je ovaj i učinio, nakon čega se većina Judejaca, bojeći se osvete kralja Nabukodonozora, uputila u Egipat i primorala proroka da pođe s njima, gdje je Jeremija naposljetku i umro.
(235)