< 17 Poglavlje
Sadržaj
19. Poglavlje
>
Adventisti
sedmog dana vjeruju...
Uzvišena
načela Božjeg Zakona uobličena su u Deset zapovijedi i potvrđena Kristovim
životom. Ona izražavaju Božju ljubav, volju i ciljeve s obzirom na ljudsko
ponašanje i odnose i obvezuju sve ljude u svim vremenskim razdobljima. Ova su
pravila osnova Božjeg saveza s Njegovim narodom i mjerilo Božjeg suda.
Posredovanjem Svetoga Duha ona upućuju na grijeh i bude potrebu za Spasiteljem.
Spasenje je samo od milosti, a ne od djela, a njegov je rod poslušnost
Zapovijedima. Ova poslušnost razvija kršćanski karakter i donosi osjećaj sreće.
Ona je dokaz naše ljubavi spram Gospoda i naše brižljivosti za naše bližnje.
Poslušnost koja potiče od vjere pokazuje Kristovu silu da preobrazi život i u
skladu s tim jača kršćansko svjedočenje. (Osnovna vjerovanja,
18)
POGLAVLJE
18
Narav Zakona
Svrha Zakona
Vječnost
Zakona
Zakon i evanđelje
Poslušnost
Zakonu
Sve
su oči bile uprte u goru. Njen je vrh bio pokriven gustim oblakom, koji je
postajao sve mračniji, i koji se polako spuštao sve dok cijelo brdo nije bilo
potpuno obavijeno nekom tajanstvenošću. Munje su sijevale iz tame, dok su
gromovi višestruko odjekivali; "Dizao se dim kao dim iz peći. Sve se brdo silno
treslo. Zvuk trube bivao sve jači. (Izl 19,18.19). Ova veličanstvena objava
Božje prisustnosti bila je tako silna da je sav Izrael
drhtao.
Iznenada
su grmljavina i trube umuknuli, ostavljajući uzvišenu tišinu. Tada je Bog
progovorio iz guste tame koja Ga je okružavala, dok je stajao na gori. Dirnut
dubokom ljubavlju svog naroda, On je objavio Deset zapovijedi. Mojsije je rekao:
"Dođe Jahve sa Sinaja, sa Seira im se pokaza i s gore Parana zasja. Ipak ti
ljubiš sve narode, svi sveti njihovi u tvojoj su ruci. Pred tvojim su ležali
nogama, išli tobom prevođeni." (Pnz 33,2.3)
Kad
je dao Zakon na Sinaju, Bog se nije otkrio samo kao veličanstveni, vrhovni
autoritet svemira već i kao Otkupitelj svoga naroda (Izl 20,2). On je Spasitelj
zato što je pozvao ne samo Izrael već i cijelo čovječanstvo (Prop 12,13) da
posluša deset kratkih Stvoriteljevih, autoritativnih pravila koja obuhvaćaju
dužnosti ljudskih stvorenja spram Boga i njihovih
bližnjih.
A
Bog reče:
"Nemoj
imati drugih bogova uz mene."
"Ne
pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji,
ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve Bog
tvoj, Bog sam ljubomoran.
Kažnjavam
grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a
iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje
zapovijedi."
"Ne
uzimaj uzalud imena Jahve Boga svojeg, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud
izgovara ime Njegovo."
"Sjeti
se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga
je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj
raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni
živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je za
šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana
počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan
subotni."
"Poštuj
oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve Bog
tvoj."
"Ne
ubij!"
"Ne
učini preljuba!"
"Ne
ukradi!"
"Ne
svjedoči lažno na bližnjega svoga!"
"Ne
poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova,
ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je
bližnjega tvoga. (Izl 20,3-17).
Kao
izričaj Božjeg karaktera moralni i sveobuhvatni Zakon Deset zapovijedi sadrži
sveopća načela.
Odbljesak
karaktera Zakonodavca.
Sveto pismo otkriva u Božjem zakonu Božje osobine. Kao i Bog "Savršen je Zakon
Jahvin" i "pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino" (Ps. 19, 8). Zakon je bez sumnje
svet, a zapovijed i sveta i pravedna, i dobra." (Rim 7,12). "Vjerne su sve
zapovijedi tvoje. Odavno znam za tvoje propise, da si ih sazdao zasvagda." (Ps
119,151.152). Doista, "zapovijedi su tvoje sve pravedne" (Ps
119,172).
Moralni
Zakon.
Deset zapovijedi objavljuju Božji model ponašanja za ljudski rod. One određuju
naš odnos spram našeg Tvorca i Otkupitelja i našu dužnost prema bližnjima. Sveto
pismo naziva prekršaj Božjeg Zakona grijehom (1 Iv 3,4).
Duhovni
zakon. "Zakon je duhovan" (Rim 7,14). Zato ga
mogu i poslušati samo oni koji su duhovni i posjeduju duhovni rod. (Iv. 15,4;
Gal 5,22.23). Božji Duh nam daje silu da činimo Njegovu volju (Dj 1,8; Ps 51,
10-12). Ostajanjem u Kristu primamo silu koja nam treba da bismo rodili rod
Njemu na slavu (Iv 15,5).
Ljudski
su zakoni usredotočeni samo na očevidna djela. Međutim, Zapovijed tvoja nema
granica" (Ps 119,96), jer obuhvaća naše najskrivenije misli, želje i osećaje,
kao što su ljubomora, zavist, strast ili častoljublje. U propovijedi na Gori
Isus je istaknuo ovu duhovnu veličinu Zakona, otkrivajući da prijestup počinje u
srcu (Mt 5,21.22.27.28; Mk 7,21-23).
Pozitivni
Zakon. Dekalog je mnogo više od samo kratkog
niza zabrana; on obuhvaća dalekosežna načela. On se proteže ne samo na ono što
ne trebamo činiti, već i na ono što trebamo činiti. Mi se moramo uzdržati od
zlih djela i misli, ali mi moramo i naučiti upotrebljavati svoje od Boga dane
talente i darove. Na taj način svaka negativna zabrana ima pozitivnu
veličinu.
Na
primjer, šesta zapovijed "Ne ubij!" ima i svoju pozitivnu stranu: "Unaprijedi
život!" "Božja je volja da Njegovi sljedbenici teže da unaprijede dobrobit i
sreću svakoga tko dođe u okružje njihova utjecaja. U dubokom smislu nalog
Evanđelja - dobre vijesti o spasenju i vječnom životu u Isusu Kristu - počiva na
pozitivnom načelu uobličenom u šestoj zapovijedi.
Zakon
Deset zapovijedi ne treba promatrati "toliko sa strane zabrane, koliko sa strane
milosrđa. Njegove su zabrane sigurno jamstvo sreće u poslušnosti. Prihvaćen u
Kristu, on ostvaruje u nama čistotu karaktera koja će nam donijeti radost kroz
cijelu vječnost. Za poslušne je on zaštitni zid. U Njemu gledamo dobrotu Boga,
koji otkrivajući nepromjenjiva načela pravde, želi zaštititi ljude od zla što
proistječe iz prekršaja."
Jednostavan
Zakon. Deset zapovijedi su duboke u svom
jednostavnom značaju. One su tako kratke da ih čak i dijete može brzo naučiti
napamet, a ipak tako sveobuhvatne da pokrivaju svaki mogući
grijeh.
"U
Božjem Zakonu nema tajni. Svi mogu shvatiti velike istine koje on obuhvaća. I
najslabiji um može shvatiti ova pravila; najneobrazovaniji može prilagoditi
život i oblikovati karakter u skladu s božanskim
mjerilima.
Zakon
načela. Deset zapovijedi su skup svih pravih
načela - ona se u svim vremenima primjenjuju na cjelokupno čovječanstvo. Pismo
kaže: "Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer - to je sav čovjek." (Prop
12,13).
Dekalog
- Deset riječi ili Deset zapovijedi (Izl 34,28) - sastoji se od dva dijela,
predočena dvjema kamenim pločama, na kojima ga je sam Bog ispisao (Pnz 4,13).
Prve četiri zapovijedi reguliraju našu dužnost spram našeg Tvorca i Otkupitelja,
a posljednjih šest našu dužnost spram ljudi.
Ova
dvostruka podjela potječe od dvaju velikih temeljnih načela ljubavi na kojima
djeluje Božje kraljevstvo: "Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom
dušom svojom, svom snagom svojom i svom pameću svojom a svoga bližnjega kao
samoga sebe!" (Lk 10,27; usporedi: Pnz 6,4.5; Br 19,18). Oni koji žive po ovim
načelima bit će u punom skladu s Deset zapovijedi, jer Zapovijesti u više
pojedinosti izražavaju ova načela.
Prva
zapovijed upućuje na isključivo obožavanje jedinoga istinitoga Boga. Druga
zabranjuje idolopoklonstvo. Treća
zabranjuje nepoštovanje i krivokletstvo prizivanjem Božjeg imena. Četvrta poziva
na štovanje subote i prepoznaje pravoga Boga kao Tvorca neba i
Zemlje.
Peta
zapovijed zahtijeva od djece da se pokoravaju roditeljima kao od Boga određenih
posrednika za prijenos Njegove otkrivene volje budućim naraštajima (vidi: Pnz
4,6-9; 6,1-7). Šesta štiti čovjekov život kao svetinju. Sedma nalaže čistotu i
zaštitu bračnog odnosa. Osma štiti imovinu. Deveta čuva istinu i zabranuje
krivokletstvo. Deseta dopire do korijena ljudskih odnosa, zabranjujući da se
poželi ono što pripada drugima.
Jedinstveni
Zakon. Deset zapovijedi su posebne riječi jer
su one jedine riječi što ih je Bog jasno izgovorio jednom cijelom narodu (Pnz
5,22). Ne povjeravajući ovaj Zakon čovjekovom zaboravnom umu, Bog ga je svojim
prstom uklesao na dvije kamene ploče koje je trebalo čuvati u kovčegu saveza u
šatoru sastanka (Izl 31,18; Pnz 10,2).
Da
bi pomogao Izraelu da Zapovijedi sprovede u djelo, Bog je dao dopunske zakone
koji su do pojedinosti objašnjavali njihov odnos spram Njega i jednih prema
drugima. Neki od ovih dodatnih zakona bili su usmjereni na građanske poslove u
Izraelu (građanski zakoni); drugi su regulirali obrede u službi u svetštu
(obredni zakoni). Bog je ove dodatne zakone priopćio narodu preko posrednika,
preko Mojsija, koji ih je zapisao u "knjigu Zakona" i postavio ih "uz Kovčega
saveza Jahvina (Pnz 31,25.26) - a ne u kovčeg saveza, kako je to učinio s
najuzvišenijim Božjim otkrivenjem, s Dekalogom - s Deset zapovijedi. Ovi dodatni
zakoni poznati su kao "Mojsijeva knjiga Zakona" (Jš 8,31; Neh 8,1; 2 Ljet 25,4)
ili jednostavno kao "Zakon Mojsijev". (2 Kr 23,25; 2 Ljet
23,18).
Zakon
koji uveseljava. Božji je Zakon nadahnuće za dušu.
Psalmist je rekao: "O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmišljam."
Stoga ljubim zapovijedi tvoje više no zlato, zlato žeženo." Čak i kad "tjeskoba
me i nevolja snađe", rekao je on, tvoje su zapovijedi uživanje moje." (Ps
119,97.127.143). Onima koji vole Boga "njegove zapovijedi nisu teške" (1 Iv
5,3). Prijestupnici Zakon smatraju teškim jarmom, jer grešni um "se ne pokorava
zakonu Božjem niti to može". (Rim 8,7).
Bog
je dao svoj Zakon da bi ljude obilno blagoslovio i uveo u spasiteljski odnos sa
Sobom. Zapazite sljedeće posebne ciljeve:
On
otkriva Božju volju ljudskom rodu. Kao izraz Božjeg karaktera i ljubavi,
Deset zapovijedi otkrivaju Njegovu volju i cilj koji želi ostvariti s ljudskim
rodom. Zapovijedi zahtijevaju savršenu poslušnost jer "ako tko vrši sav Zakon, a
pogriješi samo u jednome, postaje krivac za sve". (Jak 2,10). Poslušnost je
Zakonu, kao pravilu života, od životne važnosti za naše spasenje. Sam Krist je
rekao: "Ako hoćeš ući u život, vrši zapovijedi." (Mt 19,17). Ova se poslušnost
može ostvariti samo silom što ju daje Sveti Duh koji prebiva u
čovjeku.
On
je temelj Božjeg saveza.
Mojsije je zapisao Deset zapovijedi s drugim tumačenjima Zakona u knjigu koja se
zove Zavjetna knjiga (Izl 20,1-24,8).
Kasnije je on Deset zapovijedi nazvao "ploče Saveza", upućujući na njihov
značaj kao temelja vječnog saveza (Pnz 9,9 usporedi: 4,13. Za šira objašnjenja
saveza, vidi 7. poglavlje u ovoj knjizi).
On
djeluje kao mjerilo suda. Kao što je to Bog, i Njegove "zapovijedi
su sve pravedne". (Ps 119,172). Prema tomu Zakon postavlja mjerilo pravičnosti.
Svakome od nas bit će suđeno prema ovim pravednim načelima, a ne po našoj
savjesti. "Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi", kaže Sveto pismo, "jer sva
će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud." (Prop 12,13.14;
usporedi: Jak 2,12).
Ljudska
savjest je različita. Neka je "slaba", dok je druga "okaljana" "zla" ili
"ožigosana" (1 Kor 8,7.12; Tit 1,15; Heb 10,22; 1 Tim 4,2). Kao i sat, ma koliko
dobro radio, ona se mora "podesiti" s pomoću nekog preciznog mjerila da bi imala
svoju vrijednost. Naša nam savjest govori što moramo pravo učiniti, ali ona nam
ne govori što je pravo. Samo nas savjest utvrđena Božjim uzvišenim mjerilom -
Njegovim Zakonom - može zadržati da ne odemo u grijeh.
On
upozorava na grijeh. Bez Deset zapovijedi ljudi ne bi mogli
jasno poimati Božju svetost, svoju vlastitu krivnju ili svoju potrebu za
pokajanjem.
Kad
ljudi nisu svjesni da prestupaju Božji Zakon, oni ne osjećaju svoju izgubljenost
ili potrebu za spasonosnom Kristovom krvi.
Kako
bi pomogao ljudima da uvide svoje pravo stanje, Zakon djeluje kao ogledalo
(Vidi: Jak 1,23-25). Oni koji "pogledaju u njega" vide svoje karakterne mane
nasuprot Božjem pravednom karakteru. Na taj način moralni Zakon pokazuje da je
cio svijet kriv pred Bogom (Rim 3,19), učinivši svakoga u cijelosti odgovornim
spram Njega.
"Zakon,
uistinu, služi samo točnoj spoznaji grijeha" (Rim 3,20) jer "grijeh je kršenje
zakona" (1 Iv 3,4). Doista, apostol Pavao je rekao "ja sam grijeh upoznao samo
po Zakonu". (Rim 7,7). Uvjeravajući grešnike u njihovu krivnju, on im pomaže da
shvate kako su pod osudom suda Božje srdžbe i da su sučeljeni s kaznom vječne
smrti. On ih dovodi do osjećaja njihove potpune
bespomoćnosti.
On
je pokretačka sila u obraćenju. Božji je Zakon sredstvo koje koristi
Sveti Duh da bi nas doveo do obraćenja: "Savršen je Zakon Jahvin - dušu
krijepi." (Ps 19,7) Kada, nakon raspoznavanja svog pravog karaktera, shvatimo da
smo grešnici, da se nalazimo u stroju smrti i bez nade, mi osjećamo potrebu za
Spasiteljem. Tada dobra vijest evanđelja dobiva pravo značenje. Na taj nas način
Zakon upućuje na Krista, na Jedinog koji nam može pomoći da izbjegnemo svoju
beznadežnu situaciju. U ovoj
svjetlosti apostol Pavao se poziva i na moralni i obredni zakon, jer je "čuvar
da nas vodi u Krista, da se vjerom opravdamo" (Gal 3,24).
Premda
Zakon otkriva naš grijeh, on nas nikada ne može spasiti. Upravo kao što je voda
sredstvo kojim se može očistiti prljavo lice, tako i mi, nakon otkrića svoje
potrebe u ogledalu Božjeg moralnog Zakona, sežemo k izvoru da se operemo "od
grijeha i nečistoće" (Zah 13,1) i čistimo se "u krvi Janjetovoj". (Otk 7,14). Mi
moramo pogledati na Krista i "kada nam se Krist otkrije ... na križu Golgote,
kako umire pod teretom grijeha cijeloga svijeta, Sveti Duh nam otkriva Božji
stav prema svima koji se pokaju od svojih prijestupa". Tada nada ispunjuje naše duše i u vjeri
žudimo k Spasitelju koji nam pruža dar vječnog života (Iv
3,16).
On
daje pravu slobodu. Krist je rekao "tko god čini grijeh, rob
je grijeha". (Iv 8,34). Dok prestupamo Božji Zakon, nemamo nikakvu slobodu; ali
nam poslušnost Božjim zapovijedima osigurava istinsku slobodu. Živjeti među
granicama Božjeg Zakona znači oslobođenje od grijeha. To isto znači i
oslobođenje od onoga što prati grijeh - od stalne brige, ranjavanja savjesti,
povećavanja krivnje i griže savjesti koje slabe naše životne snage. Psalmist je
rekao: "Hodit ću putem prostranim, jer naredbe tvoje istražujem." (Ps 119,45).
Apostol se Jakov pozvao na Dekalog kao na "kraljevski Zakon, "savršeni Zakon
slobode". (Jak 2,8; 1,25)
Da
bismo mogli dobiti ovu slobodu, Isus nas poziva da sa svojim teretom grijeha
dođemo k Njemu. Namjesto njega, On nam nudi svoj jaram koji je lak (Mt
11,29.30). Jaram je sredstvo za služenje. Time što raspoređuje teret, jaram
olakšava izvršenje zadaće. Krist nudi da bude u jarmu zajedno s nama. Sam jaram
je Zakon; "veliki zakon ljubavi očitavan u Edenu, objavljen na Sinaju, a u novom
savezu, napisan u srcu, povezuje čovjeka - djelatnika s Božjom voljom". Kad smo u jarmu zajedno s Kristom, On
nosi teški teret a poslušnost pretvara u radost. On nam omogućuje da uspijemo u
onome što je ranije bilo nemoguće, tako da Zakon, zapisan u našem srcu, postaje
zadovoljstvom i radošću. Mi smo slobodni zato što želimo da činimo onako
kako On nalaže.
Ako
se Zakon iznosi bez Kristove spasonosne sile, onda ne postoji oslobođenje od
grijeha. Međutim, Božja spasiteljska milost, koja ne ukida Zakon, pokreće silu
koja oslobađa od grijeha, jer "gdje je Duh Gospodnji ondje je sloboda". (2 Kor
3,17)
On
sprečava zlo i donosi blagoslov. Umnožavanje zločina, nasilja,
nemoralnosti i zla što je preplavilo svijet, proisteklo je iz nepoštovanja Deset
zapovijedi. Tamo gdje je prihvaćen, ovaj Zakon sprečava grijeh, potpomaže
pravično djelovanje i postaje sredstvom za ustanovljenje pravde. Narodi koji su
pripojili njegova načela svojim zakonima, doživjeli su veliki blagoslov. S druge
strane, odbacivanje njegovih načela donosi stalno
propadanje.
U
doba Staroga zavjeta Bog je često blagoslivljao narode i pojedince u srazmjeru s
njihovom poslušnošću prema Njegovom Zakonu. "Pravednost uzvišuje narod", kaže
Sveto pismo, "i pravdom se utvrđuje prijestolje" (Izr 14,34; 16,12). Oni koji ne
slušaju Božje zapovijedi nailaze na nevolje (Ps 89,31,32). "Jahvino je
prokletstvo na domu bezbožnika, a blagoslov u stanu pravednika." (Izr 3,33;
usporedi: Br 26; Pnz 28). Isto opće načelo važi idanas.
Budući
da je moralni Zakon od deset zapovijedi izraz Božjeg karaktera, njegova načela
nisu privremena ili vezana za okolnosti, nego su apsolutna, nepromjenjiva i od
stalne važnosti za ljudski rod. Kršćani tijekom stoljeća čvrsto su podržavali
vječnost Božjeg Zakona, snažno potvrđujući njegovu univerzalnu
važnost.
Zakon
prije Sinaja. Zakon je postojao mnogo ranije no što je
Bog dao Dekalog Izraelu. Da nije postojao, ne bi mogao postojati grijeh prije
Sinaja, jer "grijeh je kršenje Zakona" (1 Iv 3,4). To što su Lucifer i njegovi
anđeli zgriješili dokazuje postojanje Zakona čak i prije stvaranja (2 Pt
2,4).
Kad
je Bog po svom obličju stvorio Adama i Evu, On je u njihov um usadio moralna
načela Zakona, učinivši da za njih bude sasvim prirodno činiti Njegovu volju. Njihov prijestup
uveo je grijeh u ljudski rod (Rim 5,12).
Bog
je kasnije rekao o Abrahamu da je "slušao moj glas i pokoravao se mojim
zapovijedima, mojim zakonima i odredbama". (Post 26,4.5). A i Mojsije je učio
Božje zapovijedi i Njegove zakone prije Sinaja (Izl 16; 18,16). Proučavanje 1.
Mojsijeve knjige, knjige Postanak, pokazuje da su Deset zapovijedi bile poznate
mnogo prije Sinaja. Ova knjiga objašnjava da je narod shvatio prije no što je
Bog dao Dekalog, da su djela koja su zabranjena bila zla. Ovo opće razumijevanje moralnog Zakona
pokazuje da je Bog ljudskom rodu dao spoznaju o Deset
zapovijedi.
Sinajski
Zakon. Tijekom dugog razdoblja robovanja u
Egiptu, među narodom koji nije priznavao pravoga Boga (Izl 5,2), Izraelci su
živjeli usred idolopoklonstva i izopačenosti. Zbog toga su oni izgubili mnogo od
svog razumijevanja Božje svetosti, čistote i moralnih načela. Njihov položaj
robova otežavao je njihovo obožavanje.
Odgovarajući
na njihov beznadežni poziv u pomoć, Bog se sjetio svog zavjeta s Abrahamom pa je
odlučio svoj narod osloboditi iz te "peći ražarene" (Pnz 4,20) tako što će ih
dovesti u zemlju "da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze". (Ps
105,43-45).
Nakon
njihovog oslobođenja, On ih je doveo do gore Sinaj da bi im dao moralni Zakon,
pravilo Njegove vladavine i obredne zakone koji su ih trebali poučiti da put
spasenja vodi jedino kroz Spasiteljevu žrtvu pomirnicu. Zatim, Bog je na Sinaju
dao Zakon neposredno, jasnim i jednostavnim izrazima "radi prekršaja" (Gal 3,19)
"kako bi se grijeh, uz pomoć zapovjedi, pokazao neizmjerno grešan" (Rim 7,13).
Jedino time što je Božji moralni Zakon postavljen u oštro žarište, Izraelci su
mogli postati svjesni svojih prijestupa, prepoznati svoj osjećaj bespomoćnosti i
uvidjeti svoju potrebu za spasenjem.
Zakon
prije Kristovog povratka. Biblija otkriva da je Božji Zakon
predmet Sotoninog napada i da će njegovo ratovanje protiv njega dostići svoj
vrhunac neposredno prije Drugog dolaska. Proročanstvo upućuje da će Sotona
povesti većinu ljudi u neposlušnost prema Bogu (Otk 12,9). Djelujući preko sile
"Zvijeri", on će usmjeriti pozornost svijeta na Zvjer namjesto na Boga (Otk
13,3; više o ovim proročanstvima vidi: 12. poglavlje u ovoj
knjizi).
1.
Napad na Zakon. Sedmo poglavlje Knjige proroka Danijela
prikazuje istu silu kao mali rog. Ovo poglavlje govori o četirima velikim
zvjerima, koje su, još od Kristovog doba, komentatori poistovjetili sa svjetskim
silama - Babilonom, Medo-Perzijom, Grčkom i Rimom. Deset rogova četvrte zvijeri
predstavljaju diobe Rimskog Carstva u vrijeme njegovog pada
(476.n.e)
Danijelovo
je viđenje usredotočeno na Mali rog, na strašnu i bogohulnu silu koja se uzdigla
između deset rogova, označujući uzdizanje jedne strašne sile nakon raspada
Rimskog Carstva. Ova će sila pokušati promijeniti Božji Zakon (Dn 7,25) i
protezat će se do Kristovog povratka (vidi: 19. poglavlje). Ovaj napad, sam po
sebi, dokaz je o vječnom značaju Zakona u planu spasenja. Ovo se viđenje
završava ponovnim uvjeravanjem Božjeg naroda da ova sila neće uspjeti ukloniti
Zakon, jer će Sud uništiti Mali rog (Dn 7,11.26-28).
2.
Sveti brane Zakon. Poslušnost je obilježje svetih koji
očekuju Drugi dolazak. U konačnom će se sukobu oni sjediniti u podupiranju
Božjeg zakona. Sveto pismo ih opisuje sljedećim izrazima: "Koji vrše Božje
zapovijedi i čuvaju Isusovo svjedočanstvo" (Otk 12,17; 14,12) i strpljivo i
željno iščekuju Kristov povratak.
Pripremajući
se za Drugi dolazak ovaj narod objavljuje evanđelje, pozivajući druge da
obožavaju Gospoda kao Tvorca (Otk 14,6.7). Oni koji s ljubavlju obožavaju Boga,
slušaju Ga, kao što je apostol Ivan rekao: "Jer u ovome stoji ljubav prema Bogu:
da vršimo njegove zapovijedi. A njegove zapovijedi nisu teške." (1 Iv
5,3).
3.
Božji sudovi i Zakon. Božji sud od sedam posljednjih zala koji
će doći na neposlušne potiče iz Hrama, "Šatora svjedočanstva" na Nebu (Otk
15,5). Izrael je bio dobro upoznat s izrazom šator svjedočanstva. On je
označavao šator svjedočanstva što ga je podigao Mojsije (Br 1,50.53; 17,8;
18,2). On je tako nazvan zato što je u šatoru bio smješten "Kovčeg svjedočanstva
(Izl 26,34) koji je čuvao "dvije ploče svjedočanstva" (Izl 31,18). Tako su Deset
zapovijedi "Svjedočanstvo" - svjedočanstvo ljudskom rodu o božanskoj volji (Izl
34,28.29).
Međutim,
Otkrivenje 15,5 odnosi se na, "Šator svjedočanstva" na Nebu. Mojsijevo je
svetište bilo samo kopija nebeskog hrama (Izl 25,8.40; Usporedi: Heb 8,1-5);
veliki izvornik Dekaloga ondje se čuva. Da su konačni sudovi usko povezani s
prijestupom Božjeg Zakona, dodatni je dokaz o neprolaznom trajanju Deset
zapovijedi.
Knjiga
Otkrivenje također opisuje otvaranje nebeskog Hrama koje otkriva pogledu "Kovčeg
saveza" (Otk 11,19). Izraz "Kovčeg saveza" označuje kovčeg zemaljskog svetišta,
koji je čuvao ploče na kojima su bile "riječi Saveza, Deset zapovijedi" (Izl
34,28. usporedi: Br 10,33; 5. Pnz 9,9). Kovčeg saveza u nebeskom svetištu je
izvorni kovčeg koji čuva riječi vječnog saveza - izvornih Deset
zapovijedi. Na taj način, jasno je da je određivanje vremena Božjih konačnih
sudova nad svijetom (Otk 11,18) u vezi s otvaranjem nebeskog Hrama u čijem se
središtu nalazi kovčeg s Deset zapovijedi - doista, upečatljiva slika uzdizanja
Božjeg Zakona kao mjerila suda.
Spasenje
je dar koji dolazi milošću kroz vjeru, a ne djelima Zakona (Ef 2,8). "Nikakva
djela po Zakonu, nikakav napor dostojan hvale i nikakva dobra djela - bez obzira
ima li ih mnogo ili malo, jesu li to djela žrtve ili ne - ne mogu ni na kakav
način opravdati grešnika" (Tit 3,5; Rim 3,20).
U
cijelom Svetom pismu postoji savršeni sklad izmedju Zakona i evanđelja, jedno
podupire drugo.
Zakon
i evanđelje prije Sinaja. Kad su Adam i Eva zgriješili, spoznali
su što je krivica, strah i potreba (Post 3,10). Bog je udovoljio njihovoj
potrebi ne time što je poništio Zakon koji ih je osuđivao; već namjesto toga
nudeći im evanđelje koje će ih vratiti u zajednicu s Njim i u poslušnost Njemu.
Ovo
se evanđelje sastojalo od obećanja o otkupu kroz Spasitelja, sjeme ženino, koji
će jednoga dana doći i pobijediti zlo (Post 3,15). Sustav žrtava koji im je Bog
naložio, podučavao ih je važnoj istini o pomirenju: da se oprost može primiti
samo kroz prolivenu krv - kroz Spasiteljevu smrt. Vjerujući da žrtvovanje
životinja simoblizira Spasiteljevu otkupiteljsku smrt kojom je umro namjesto
njih, oni su dobili oprost grijeha.
Oni su spašeni milošću.
Ovo
je evanđeosko obećanje bilo središte Božjeg vječnog saveza milosti što ga je
ponudio čovječanstvu (Post 12,1-3; 15,4.5; 17,1-9). On je bio u uskoj vezi s
poslušnošću Božjem Zakonu (Post 18,18.19; 26,4.5). Jamac Božjeg zavjeta bio je
Božji Sin koji je kao središte Evanđelja, bio janje zaklano "od postanka
svijeta". (Otk 13,8). Božja je milost, počela djelovati čim su Adam i Eva
zgriješili. Psalmist David je rekao: "Al' ljubav Jahvina vječna je nad onima što
ga se boje... nad onima što njegov Savez čuvaju i pamte mu zapovijedi da ih
izvrše." (Ps 103,17.18)
Zakon
i evanđelje na Sinaju. Između Deset zapovijedi i evanđelja
postoji uska veza. Uvod u Zakon, na primjer, odnosi se na Boga kao Spasitelja
(Izl 20,1). I nakon objavljivanja Deset zapovijedi, Bog je dao upute Izraelcima
da podignu oltar i otpočnu s prinošenjem žrtava koje su trebale otkriti Njegovu
spasonosnu milost.
Bog
je na gori Sinaj dao Mojsiju veliki dio obrednog zakona o podizanju svetišta u
kojem će Bog prebivati sa svojim narodom i sretati se s njima da bi na njih
izlijevao svoje blagoslove i opraštao im grijehe. (Izl 24,9-31,18). Ovo
proširenje jednostavnog sustava žrtava, koji je postojao prije Sinaja, unaprijed
je upućivalo na Kristovo posredničko djelo za otkup grešnika i obranu autoriteta
i svetosti Božjeg zakona.
Božje
prebivalište bilo je u Svetinji nad svetinjama u zemaljskom svetištu, na
prijestolju milosti na kovčegu u kome se čuvao Dekalog. Svaki vid službe u
svetištu predstavljao je Spasitelja. Žrtve u krvi usmjeravale su na Njegovu smrt
pomirenja, koja će iskupiti ljudski rod od osude Zakona (vidi: 4. i 9.
poglavlje).
Dok
je Zakon Deset zapovijedi bio stavljen u kovčeg, obredni zakon, zajedno s
građanskim propisima što ih je Bog dao, bili su zapisani u "knjigu Zakona" i
stavljeni uz Kovčeg saveza kao "svjedokom" za narod (Pnz 31,26). Kad god su
zgriješili, ovaj "je svjedok" osuđivao njihova djela i davao uvjete za izmirenje
s Bogom. Od Sinaja pa do Kristove smrti, prijestupnici Deset zapovijedi nalazili
su nadu, oprost i očišćenje vjerom u evanđelje prikazano u obrednim službama u
svetištu.
Zakon
i evanđelje poslije križa. Kao što su mnogi kršćani primijetili,
Biblija je - upućujući da je Kristova smrt ukinula obredni zakon - istodobno
potvrdila daljnju važnost moralnog Zakona.
Obratite
pozornost na sljedeći dokaz:
1)
Obredni zakon.
Krist je svojom smrću ispunio proročki simbolizam žrtvenog sustava. Praslika je
našla svoju "sjenu i obredni je zakon došao svome kraju. Stoljećima je prije
ovoga prorok Daniel prorekao da će Mesijinom smrću prestati "žrtva i prinos" (Dn
9,27, vidi: 4. poglavlje u ovoj knjizi). Kad je Isus umro, crkveni se zastor na
natprirodni način pocijepao od gore do dolje (Mt 27,51), upućujući na kraj
duhovnog značaja službi u Hramu.
Premda
je odigrao vitalnu ulogu prije Kristove smrti, obredni je zakon u mnogočemu bio
nesavršen jer je bio samo "sjen budućih dobara". (Heb 10,1) On je služio samo
privremenom cilju i bio je nametnut Božjem narodu do nastupanja "pravog reda"
(Heb 9,10; usporedi: Gal 3,19) - do vremena kada je Krist umro kao pravo Janje
Božje.
Prilikom
Kristove smrti nadležnost je obrednog zakona prestala, jer je Njegova žrtva
pomirnica pribavila oprost svih grijeha. Ovaj je čin izbrisao "zadužnicu koja je svojim odredbama bila
nama protivna; ukloni je prikovavši je na križu". (Kol 2,14; usporedi: Pnz
31,26). Tada više nije trebalo obavljati složene obrede koji ni u kom slučaju
nisu mogli otkloniti grijeh ili očistiti savjest (Heb 10,4;9,9.14). Nije bilo
više briga o obrednim zakonima s njihovim složenim zahtjevima o žrtvama, jelu i
piću, svetkovanju raznih blagdana (Pasha, Pedesetnica itd.), mladina ili
obrednih subota (Kol 2,16; usporedi: Heb 9,10), koji su bili samo "sjen
stvarnosti koja je imala doći". (Kol 2,17)
Kristovom
smrću vjernici više nemaju nikakvu potrebu da se bave sjenom - mišljenju o
stvarnosti u Kristu. Sada mogu neposredno pristupiti samom Spasitelju, jer
"stvarnosti je Krist" (Kol 2,17).
Onako
kako su ga Židovi tumačili, obredni je zakon postao preprekom između njih i
drugih naroda. Postao je velikom smetnjom njihovoj misiji prosvjećivanja svijeta
Božjom slavom. Kristova je smrt uništila "Zakon zapovijedi s njegovim odredbama
i razvalila "plot" koji je rastavljao neznabošce od Židova i stvorila jednu novu
obitelj vjernika pomirenih "u jednome tijelu" (Ef
2,14-16).
2)
Deset zapovijedi i križ. Kristova je smrt okončala autoritet
obrednog zakona, ali je utvrdila autoritet Deset zapovijedi. Krist je uklonio
prokletstvo zakona, oslobađajući time vjernike od njegove osude. Međutim, to što
je tako učinio ne znači da je Zakon ukinut, dajući nam slobodu da kršimo njegova
načela. Mnoštvo svjedočanstava u Svetome pismu o vječnosti Zakona, niječe takvo
gledište.
Calvin
je prikladno tvrdio kako "ne smijemo misliti da nas je Kristov dolazak oslobodio
autoriteta Zakona, jer je on vječno pravilo predanog i svetog života, i stoga
mora biti isto tako nepromjenjiv kao što je to i Božja
pravda."
Apostol
Pavao opisuje odnos između poslušnosti i evanđelja o spasenju milošću.
Pozivajući vjernike na sveto življenje, on ih poziva da se predaju "kao oružje
pravednosti u službu Bogu. Grijeh, naime, neće gospodariti nad vama, jer niste
pod Zakonom, već pod milošću." (Rim 6,13.14). Tako kršćani ne drže Zakon da bi
dobili spasenje - oni koji se trude da to učine, utvrdit će samo veće robovanje
grijehu. "Dokle god je pod Zakonom, čovjek također ostaje i pod vlasti grijeha,
jer Zakon ne može spasiti čovjeka ni od osude ni od sile grijeha. Međutim, oni
koji su pod milošću, primaju ne samo oslobođenje od osude (Rim 8,1) već i silu
da pobijede (Rim 6,4). Na taj način grijeh više neće imati vlast nad
njima."
"Krist
je", dodaje apostol Pavao, "svršetak Zakona: da se opravda svatko toko vjeruje."
(Rim 10,4). Tada tko god vjeruje u Krista shvaća da je On svršetak Zakona kao
načina za dobivanje pravde. Sami po sebi mi smo grešnici, ali u Isusu Kristu mi
smo pravedni putem Njegove pripisane pravednosti.
Ipak,
to što su pod milošću ne daje vjernicima dozvolu da ostanu "u grijehu da se
poveća milost". (Rim 6,1). Milost prvenstveno pruža silu koja omogućuje
poslušnost i pobjedu nad grijehom. "Sad, dakle nema više nikakve osude onima
koji su u Kristu Isusu." (Rim 8,1).
Kristova
smrt uzdigla je Zakon, podupirući njegov sveopći autoritet. Da se Zakon mogao
promijeniti, On ne bi trebao umrijeti. Ali budući da je ovaj Zakon aposolutan i
nepromjenjiv, zahtijevala se smrt da bi se platila kazna koju on nameće. Ovom
zahtjevu Krist je svojom smrću na križu u cijelosti udovoljio, omogućujući
vječni život svima koji prihvaćaju Njegovu veličanstvenu
žrtvu.
Ljudi
ne mogu zadobiti spasenje svojim dobrim djelima. Poslušnost je plod spasenja u
Kristu. Njegovom zadivljujućom milošću, posebno iskazanom na križu, Bog je
oslobodio svoj narod od kazne i prokletstva grijeha. Premda su bili grešnici,
Krist je dao svoj život da bi im osigurao dar vječnog života. Božja preobilna
ljubav budi u grešniku pokajniku odaziv koji se i sam pokazuje poslušnošću iz
ljubavi kroz moć milosti tako
obilno dane. Vjernici koji razumiju da Krist cijeni Zakon i koji shvaćaju
blagoslove od poslušnosti, bit će snažno potaknuti da žive životom što je sličan
Kristovom.
Krist
i Zakon. Krist je duboko štovao Zakon od deset
zapovijedi. Kao veliki JA SAM, On je sam objavio Očev moralni Zakon sa Sinaja
(Iv 8,58; Izl 3,14; vidi: 4. poglavlje u ovoj knjizi) Dio je Njegove zadaće na
Zemlji bio da "uzveliča i proslavi Zakon svoj" (Iz 42,21). Jedan odsjek iz
psalma koji Novi zavjet primjenjuje na Krista, jasno pokazuje Njegov stav prema
Zakonu: "Milije mi je, Bože moj, vršit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja
nosim." (Ps 40,9; usporedi: Heb 10,5.7).
Njegovo
evanđelje donosilo je vjeru koja je čvrsto podupirala važnost Deset zapovijedi.
Apostol Pavao je rekao: "Ukidamo li tako vjerom Zakon? Daleko od toga! Naprotiv,
tim Zakon utvrđujemo." (Rim 3,31).
Tako
je Krist došao ne samo da otkupi čovjeka nego i da opravda autoritet i svetost
Božjeg Zakona, prikazujući Njegovu veličanstvenost i slavu ljudima i dajući im
primjer kakav odnos da zauzmu spram Njega. Svi Njegovi sljedbenici, kršćani,
pozvani su da u svom životu uzdižu Božji zakon. I sam živeći životom poslušnosti
iz ljubavi, Krist je istaknuo da Njegovi sljedbenici trebaju držati Zapovijedi.
Kad su ga upitali za uvjete vječnog života, On je odgovorio: "Ako hoćeš ući u
život, vrši zapovijedi." (Mt 19,17). On je također opominjao da se ne krši ovo
načelo: "Neće svaki koji mi govori: Gospodine! Gospodine! ući u kraljevstvo
nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca." (Mt 7,21-23). Kršiteljima
Zakona bit će zabranjen ulaz.
I
sam Krist je držao Zakon, ne time što ga je poništio već životom poslušnosti.
"Jer, zaista, kažem vam, rekao je On, "dok opstoji nebo i zemlja, nijedna jota,
ni jedna kovrčica slova iz Zakon sigurno neće nestati, a da se ne ostvari." (Mt
5,18). Krist je snažno istaknuo da veličanstveni cilj Božjeg zakona uvijek treba
držati na umu: "Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom
i svom pameti svojom! Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!" (Mt 22,37.38).
Međutim, On nije želio da Njegovi sljedbenici vole jedni druge onako kako svijet
tumači ljubav - sebično ili sentimentalno. Da bi objasnio ljubav o kojoj je
govorio, Krist je dao "novu zapovijed". (Iv 13,34). Ova nova zapovijed nije
trebala preuzeti mjesto Deset zapovijedi, već da vjernicima pruži "primjer o
tome što je nesebična, u stvari prava ljubav, takva ljubav koja se nikada ranije
nije pokazala na Zemlji. U tom smislu Njegova se zapovijed može opisati kao
nova. Ona im nije jednostavno naložila 'da imate ljubav među sobom', već
'ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas'. (Iv 15,12). Strogo govoreći,
ovdje imamo još jedan dokaz kako je Krist uveličao Zakon svoga
Oca."
Poslušnost
otkriva takvu ljubav. Isus je rekao: "Ako me ljubite, vršit ćete moje
zapovijedi." (Iv 14,15). "Ostat ćete u mojoj ljubavi ako budete vršili moje
zapovijedi, kao što sam i ja vršio zapovijedi Oca svoga te ostajem u njegovoj
ljubavi." (Iv 15,10). Slično, ako volimo Božji narod, mi volimo Boga i "vršimo
njegove zapovijedi". (1. Iv 2,3).
Iskrenu
poslušnost možemo postići samo ako ostanemo u Kristu. "Kao što mladica ne može
sama od sebe ako ne ostane na trsu, roditi roda" rekao je On, "tako ni vi, ako
ne ostanete u meni. Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodit će mnogo roda. Jer bez mene ne
možete ništa učiniti." (Iv 15,4.5). Da bismo ostali u Kristu, moramo biti
raspeti s Njim i iskusiti ono o čemu je apostol Pavao pisao: "Živim - ali ne
više ja, nego Krist živi u meni." (Gal 2,20). Na onima koji se nalaze u ovom
stanju, Krist može ispuniti svoje novozavjetno obećanje: "Stavit ću svoje zakone
u pamet njihovu, upisat ću ih u srca njihova. Ja ću biti Bog njihov, a oni će
biti narod moj." (Heb 8,10).
Blagoslovi
poslušnosti. Poslušnost razvija kršćanski karakter i
razvija osjećaj sreće, pokrećući razvitak vjernika kao "tek rođena dječica" i
"preobražaj u Kristov lik" (vidi: 1 Pt 2,2; 2 Kor 3,18). Ovaj preobražaj od
grešnika u Božje dijete silno svjedoči o Kristovoj sili.
Sveto
pismo proglašuje "blaženima" sve koji "hode po Zakonu Jahvinu" (Ps 119,1), koji
"uživa u zakonu Jahvinu" i koji razmišljaju "o zakonu Njegovu... dan i noć". (Ps
1,2). Mnogi su blagoslovi poslušnosti: (1) znanje i mudrost (Ps 119,98.99); (2)
mir (Ps 119,165; Iz 48,18); (3) pravda (Pnz 6,25; Iz 48,18); (4) čist i moralan
život (Izr 7,1-5); (5) poznanje istine (Iv 7,17); (6) zaštita od bolesti (Izl
15,26); (7) dugovječnost (Izr 3,1.2; 4,10.22); i (8) obećanje da će čovjekove
molitve biti uslišene (1 Iv 3,22; usporedi: Ps 66,18).
Pozivajući nas na poslušnost, Bog obećava obilne blagoslove (Lev 26,3-10; Pnz 28,1-12). Kad odgovorimo potvrdno, mi postajemo Njegovo "blago" - "kraljevsko svećenstvo i sveti puk" (Izl 19,5.6; usporedi: 1 Pt 2,5.9), uzvišeni "nad sve narode na zemlji, "na pročelju a ne u začelju" (Pnz 28,1.13).