< 25 Poglavlje
Sadržaj
27. Poglavlje
>
Adventisti
sedmoga dana vjeruju...
Milenij je tisućgodišnje
kraljevanje Krista sa svojim svetima na Nebu između prvog i drugog uskrsnuća.
Tijekom ovog vremena sudit će se zlim mrtvima; Zemlja će biti potpuno
opustošena, bez stanovnika, zauzeta od Sotone i njegovih anđela. Na njegovom
kraju Krist i Njegovi anđeli i Sveti grad sići će s Neba na Zemlju. Nepravedni
mrtvi tada će uskrsnuti i sa Sotonom i njegovim anđelima opkolit će grad; ali
vatra od Boga uništiti će ih i očistiti Zemlju. Svemir će tako zauvijek biti
oslobođen od grijeha i grešnika. (Osnovna vjerovanja, 26)
MILENIJ I KRAJ GRIJEHA
Događaji tijekom
milenija
Događaji na kraju
milenija
Kakva je priroda paklenog ognja? Hoće li ljudi u paklu
uvijek gorjeti?
Tijekom
cijele povijesti bilo je takvih LJUDI koji su rječito govorili o strahotama
pakla, igrajući se ljudskim strahom u pokušaju da ih natjeraju da služe Bogu.
Kakvog su boga oni prikazivali?
Kako
će se na kraju Bog osloboditi zla? što će se dogoditi Sotoni? što će spriječiti
grijeh da još jednom podigne svoje ružno lice? Kako može pravedni Bog biti i Bog
ljubavi?
Za
vrijeme milenija, tisućgodišnjeg vremenskog razdoblja o kome govori dvadeseto
poglavlje Otkrivenja, Sotonin utjecaj na Zemlji bit će ograničen, a Krist će
vladati sa svojim svetima (Otk 20,1-4).
Drugi
dolazak.
Otkrivenje 19. i 20. poglavlje su cjelina; ova dva poglavlja nisu razdvojena.
Ona opisuju Kristov dolazak (Otk 19,11-21) i odmah nastavljaju opisivati
milenij, tako da njihov redoslijed upućuje na to da će milenij početi kad Krist
ponovo dođe.
Otkrivenje
prikazuje tri sile koje će sakupiti narode svijeta da se suprotstave Kristovom
djelu i djelu Njegovog naroda neposredno prije Drugog dolaska kao Zmaja, Zvijer
i lažnog proroka (Otk 16,13). Kad se Zvijer i zemaljski vladari i njihove vojske
okupe da zarate protiv Krista u vrijeme Njegovog dolaska, Zvijer i lažni prorok
bit će uništeni (Otk 19,19.20). Ono što slijedi u Otkrivenju 20. poglavlju o
mileniju, raspravlja o sudbini trećeg člana demonskog trija, o Zmaju. On je
zarobljen i bačen u bezdan u kome će ostati 1000 godina.
Kao
što smo vidjeli u 24. poglavlju prilikom Drugog Kristovog dolaska, kada sva
carstva ovoga svijeta budu uništena, Bog će uspostaviti svoje kraljevstvo slave
- carstvo koje će vječno trajati (Dn 2,24). Tada će Njegov narod početi
vladati.
Prvo
uskrsnuće. Prilikom Kristovog drugog dolaska
dogodit će se prvo uskrsnuće. Pravednici "blaženi i sveti" uskrsnuće - jer, "nad
ovima druga smrt nema vlasti, nego će biti svećenici Božji i Kristovi i s njime
će kraljevati tisuću godina". (Otk 20,6; vidi: 25. poglavlje u ovoj
knjizi).
Pravednici
odlaze na Nebo.
Nakon uskrsnuća umrlih pravednika, oni i živi sveti bit će uzeti "na oblacima u
susret Gospodinu." (1 Sol 4,17). Tada će Krist ispuniti obećanje što ga je dao
neposredno prije no što je napustio ovaj svijet: "Idem da vam pripravim mjesto!
Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi
budete gdje sam ja." (Iv 14,2.3). Isus je opisao mjesto koje će prepustiti
svojim sljedbenicima kao kuću "Oca moga," gdje, se nalaze mnogi "stanovi" ili
mjesta za obitavanje (Iv 14,2). Ovdje se Isus poziva na Novi Jeruzalem, koji
neće sići na ovu Zemlju sve do kraja tisućgodišnjice - milenija. Prilikom Drugog
Kristovog dolaska, onda kada pravednici budu uzeti "na oblacima u susret
Gospodinu", njihovo će odredište biti Nebo - a ne Zemlja koju su upravo
napustili. Krist sada neće
ustanoviti svoje Kraljevstvo slave na Zemlji. On će to učiniti na kraju
milenija.
Kristovi
neprijatelji uništeni. Krist je svoj Drugi dolazak usporedio s
onim što se zbilo u vrijeme potopa i prilikom uništenja Sodome i Gomore (Mt
24,37-39; Lk 17,28-30). Njegova usporedba ističe dvije točke: prvo, da je
uništenje koje je došlo iznenadilo zle, a drugo, ono što je došlo bilo je
uništenje - potop "sve odnese" (Mt 24,39). Vatra i sumpor koji su padali
kao kiša na Sodomu "i sve uništi" (Lk 17,29; vidi: Mt 13,38-40). Prilikom Drugog
dolaska Krist će sići s Neba sa svojim vojskama kao jahač na bijelom konju i
nosit će ime "Kralj kraljeva i Gospodar gospodara" i udarit će pobunjene narode
svijeta. Poslije uništenja Zvijeri i lažnog proroka ostatak će Sotoninih
sljedbenika umrijeti i nitko neće preživjeti, jer "ostali su ubijeni mačem što
izlazi iz usta jahača na konju; i sve se ptice nasitiše njihova mesa". (Otk
19,16,21).
Opisujući
ovaj prizor, Sveto pismo je reklo: "Jer, gle, izići će Jahve iz svog
prebivališta da stanovnike zemlje kazni što se o njeg ogriješiše. Izbacit će
zemlja svu krv što je na njoj prolivena i neće više kriti onih koji su na njoj
poklani." (Iz 26,21).
Zemlja
postaje pustom. Budući da će se pravednici uznijeti da
budu sa svojim Gospodom, a zli biti uništeni Njegovom pojavom, Zemlja će
stanovito vrijeme ostati bez stanovnika. Sveto pismo upućuje na takvu situaciju.
Jeremija je rekao: "Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im
iščezla. Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali. Gledam: evo
čovjeka nema." (Jr 4,23-25). Jeremija upotrebljuje nazivlje koje se sreće u Post
1,2: "pusta i prazna", upućujući na to da će Zemlja postati isto tako kaotična
kakva je bila na početku stvaranja.
Sotona
vezan. Događaji koji će se zbiti u ovo vrijeme
bili su unaprijed prikazani u obredu s jarcem na Dan očišćenja u službi u
izraelskom Svetištu. Na Dan očišćenja veliki je svećenik očistio Svetište krvlju
očišćenja Gospodnjeg jarca. Tek nakon što je ovo očišćenje potpuno završeno,
otpočeo je obred koji je uključio Azazela, jarca koji je predstavljao Sotonu
(vidi: Poglavlje 23). Postavljajući ruke na njegovu glavu, veliki je svećenik
ispovijedio "sve krivnje Izraelaca, sve njihove prijestupe i sve njihove
grijehe. Položivši ih tako jarcu na glavu" (Lev 16,21). Jarac je odveden u
pustinju, nenaseljenu zemlju (Lev 16,22).
Isto
tako, Krist u nebeskom Svetištu služi svojim izvršenim pomirenjem svome narodu;
prilikom svog Drugog dolaska On će ih otkupiti i dati im vječni život. Kad
završi ovo djelo otkupljenja i očišćenja nebeskog Svetišta, On će staviti
grijehe svoga naroda na Sotonu, začetnika i pokretača zla. Ni na koji način ne
može se reći da Sotona iskupljuje grijehe vjernika - Krist je to u cijelosti
učinio. Međutim, Sotona mora snositi odgovornost za sav grijeh na koji je naveo
one koji su spašeni. I kao što je "čovjek spreman odveo jarca u nenastanjenu
zemlju, tako će Bog prognati Sotonu u opustošenu i nenastanjenu Zemlju" (Vidi:
23. poglavlje u ovoj knjizi).
Ivanovo
viđenje milenija (tisućgodišnjice) živo slika Sotonino progonstvo. On je vidio
da je na početku tisuću godina "Zmaj, stara zmija - a to je đavao, sotona"
okovan u verige i zatvoren u "bezdan" (Otk 20,2.3). Ovo simbolički objavljuje
privremeni kraj Sotoninog djelovanja, progonstva i prijevare "da više ne zavodi
naroda dok se ne navrši tisuću godina". (Otk 20,3).
Izraz
koji Ivan upotrebljuje - "bezdan" (grčki abussos) - prikladno opisuje
stanje Zemlje i to vrijeme. Pod
udarcima sedam zala koji će neposredno prethoditi Kristovom dolasku (Vidi: Otk
16,18-21) i pokrivena tijelima zlih, Zemlja predočuje prizor strašne
pustoši.
Ograničen
na ovu Zemlju, Sotona je "svezan" verigama okolnosti. Budući da na Zemlji nema
ljudskih bića, Sotona nema koga kušati ili progoniti. On je vezan u smislu da
nema što raditi.
Krist
na Nebu s otkupljenima.
Prilikom svog Drugog dolaska Krist će povesti svoje sljedbenike na Nebo, u
stanove koje je pripremio za njih u Novom Jeruzalemu. Kao i Mojsije i Izraelci,
otkupljeni će, ispunjeni zahvalnošću, pjevati pjesmu svoga spasenja - "pjesmu
Mojsija, sluge Božjega, i pjesmu Janjeta: Velika su i divna tvoja djela,
Gospodaru, Bože, Svemogući! Pravedni su i ispravni tvoji putovi, Kralju naroda!"
(Otk 15,3).
Sveti
vladaju s Kristom. Za vrijeme milenija Krist će ispuniti
svoje obećanje i dati pobjednicima "vlast nad poganima" (narodima). (Otk 2,26).
Daniel je vidio da poslije uništenja Kristovih neprijatelja "kraljevstvo, vlast
i veličanstvo pod svim nebesima dat će se puku Svetaca Svevišnjega". (Dn 7,27).
Oni koje Krist bude uskrsnuo prilikom prvog uskrsnuća, vladat će s Njim tisuću
godina (Otk 20,4).
U
kom smislu se može reći za svete da vladaju ako su na nebu, dok su svi zli
mrtvi? Njihovo vladanje sastojat će se u sudjelovanju u jednom važnom razdoblju
Kristovog upravljanja.
Suđenje
zlima.
Apostol Ivan je vidio da će tijekom milenija sveti sudjelovati u suđenju; on je
vidio "prijestolja, i onima što sjedoše na njih bi dana svaka vlast da sude".
(Otk 20,4). Ovo je vrijeme suđenja Sotoni i njegovim anđelima koje bilježi Sveto
pismo (2 Pt 2,4; Juda 6). To je vrijeme kada će se ostvariti izjava apostola
Pavla da će sveti suditi svijetu, pa čak i anđelima (1 Kor 6,2.3)
Milenijski
sud neće odlučivati o tome tko će biti spašen ili izgubljen. Bog će donijeti
takvu odluku prije Drugog Kristovog dolaska, a svi oni koji nisu uskrsnuli ili
preobrazili se, bit će zauvijek izgubljeni. Sud kome će pravedni prisustvovati
odgovorit će na svako pitanje koje bi pravedni postavili u želji da saznaju
zašto su zli izgubljeni. Bog želi da svi oni kojima je poklonio vječni život
imaju potpuno povjerenje u Njegovo vodstvo i zato će im On otkriti djelovanje
svoje milosti i pravde.
Zamislite
da ste na Nebu i da ste utvrdili da s vama nije jedan od vaših voljenih za koga
ste sigurno očekivali da bude tamo. Takav slučaj mogao bi vas navesti na to da
posumnjate u Božju pravdu, a ta vrst sumnje leži u pravoj osnovi grijeha. Da bi
zauvijek uklonio svaku priliku za takve sumnje - i tako osigurao da se grijeh
više nikada ne pojavi - Bog će odgovoriti na ovakva pitanja tijekom ovog
razdoblja pregleda na milenijskom sudu.
U
ovom će djelu otkupljeni odigrati odlučujuću ulogu u velikoj borbi između dobra
i zla. "Oni će potvrditi na svoje vječno zadovoljstvo da se Bog ozbiljno i
strpljivo starao za izgubljene grešnike. Oni će shvatiti da su grešnici nemarno
i tvrdoglavo prezirali i odbijali Njegovu ljubav. Otkrit će da su čak i naoko
sitni grešnici u tajnosti gajili odvratnu sebičnost namjesto da su prihvatili
sustav vrednovanja svoga Gospoda i Spasitelja."
Sotonino
vrijeme za razmišljanje.
Tijekom milenija Sotona će silno patiti. Zatvoren sa svojim anđelima, na
opustošenoj Zemlji, on ne može sprovoditi svoje prijevare koje su stalno
ispunjavale njegovo vrijeme. On je prisiljen da razvidi rezultate svoje pobune
protiv Boga i Njegovog Zakona; on mora razmišljati o ulozi koju je odigrao u
borbi između dobra i zla. On sada jedino može gledati u budućnost sa strahom od
užasne kazne koju će morati podnijeti zbog cjelokupnog zla za koje je
odgovoran.
Na
kraju tisuću godina, "ostali (će) mrtvaci" - zli - uskrsnuti, oslobađajući na
taj način Sotonu od neaktivnosti koja mu je bila nametnuta (Otk 20,5.7). Još
jedanput prevarivši zle, on ih vodi protiv tabora "svetih - ljubljenog grada"
(Novog Jeruzalema) (Otk 20,9) koji u to vrijeme zajedno s Kristom, silazi s
Neba.
Krist,
Sveti i Sveti grad silaze. Krist iz dvaju razloga silazi ponovo na
Zemlju, zajedno sa svetima i Novim Jeruzalemom. On želi žavršiti veliku borbu
time što će sprovesti odluke milenijskog suda i što će očistiti i obnoviti
Zemlju, tako da na njoj može ustanoviti svoje vječno Kraljevstvo. Tada će u
najpotpunijem smislu "Jahve biti kralj nad svom zemljom". (Zah
14,9)
Uskrsnuće
suda.
Sada je nastupio trenutak u kome će se izvršiti ispunjenje Kristovog obećanja da
će "svi koji počivaju u grobovima čuti njegov glas" (Iv 5,28). Prilikom svog
Drugog dolaska Krist je izveo pravedne mrtve iz njihovih grobova u prvom
uskrsnuću, "uskrsnuću života". Sada će se zbiti drugo uskrsnuće, o kome Isus
govori - "uskrsnuće na propast" (Iv 5,29). Otkrivenje se također poziva na ovo
uskrsnuće: "Ostali mrtvaci (oni koji nisu ustali u prvom uskrsnuću) ne oživješe,
dok se nije navršilo tisuću godina. (Otk 20,5).
Sotonino
tamnovanje završeno. Uskrsnuće zlih na kraju hiljadu godina,
oslobađa Sotonu njegovog zatočeništva "kratko vrijeme". (Otk 20,3). U svom
posljednjem pokušaju da izazove Božju vladavinu, on će "izići da zavodi narode
na četiri kraja zemlje". (Otk 20,8). S obzirom da su zli uskrsnuli s istim
buntovnim duhom koji su posjedovali kad su umrli, njegov posao neće biti
težak.
Napad
na Sveti grad. U svojoj posljednjoj prijevari Sotona
pokušava zle nadahnuti nadom da će silom zauzeti Božje Kraljevstvo. Okupljene
narode svijeta on će povesti protiv voljenoga grada (Otk 20,8.9). "Zli koji su tvrdoglavo odbijali ulazak
u Božji grad temeljem zasluga Kristove žrtve pomirnice sada odlučuju opsadom i
borbom zadobiti pristup i kontrolu."
Činjenica
da će se zli, čim im Bog bude ponovo podario život, okrenuti protiv Njega i
pokušati zbaciti Njegovu vladavinu, potvrđuje odluku koju je donio o njihovoj
sudbini. Na ovaj način Njegovo ime i karakter koje je Sotona želio uprljati,
potpuno će biti obranjeni pred
svima.
Veliko
bijelo, sudsko prijestolje. Apostol Ivan ističe da Bog u trenutku
kad su Božji neprijatelji opkolili grad spremni da ga napadnu, postavlja svoje
veliko bijelo prijestolje. Kad se cijeli ljudski rod bude stekao oko prijestolja
- neki sigurni unutar grada, drugi izvana, prestrašeni u nazočnosti Suca - Bog
će sprovesti posljednju fazu suda. Ovo je vrijeme o kome je govorio Isus kad je
rekao: "Ondje će nastati plač i škrgut zuba kad vidite Abrahama, Izaka, Jakova i
sve proroke u kraljevstvu Božjem, a same sebe vani istjerane." (Lk
13,28).
Da
bi se sprovela ova izvršna faza suda, Božje knjige će se otvoriti. "I druga
knjiga, knjiga života, bi otvorena. Tada su mrtvaci suđeni prema onom što je
napisano u knjigama, po svojim djelima." (Otk 20,12). Tada će Bog izreći presudu
koja će glasiti - uništenje.
Zašto
je Bog uskrsnuo ove ljude da bi ponovo uništio njihov život? U toku milenija,
otkupljeni su imali priliku istraživati pravednost Božjeg postupka prema svakom
razumnom biću u svemiru. Sada će i sami izgubljeni - uključujući Sotonu i
njegove anđele -potvrditi pravednost Božjih putova.
Kod
ovog će se velikog bijelog sudskog prijestolja ispuniti Pavlove riječi: "Ta, svi
ćemo stajati pred Božjim sudom." (Rim 14,10). Tu će sva stvorenja - pali i oni
koji nisu pali, spašeni i izgubljeni - prikloniti svoja koljena i priznati da je
Isus Krist Gospod (Fil 2,10.11; usporedi: Iz 45,22.23). Tada će pitanje Božje
pravde zauvijek biti riješeno. Oni koji su dobili vječni život imali su
nepokolebljivu vjeru u Njega. Nikada više grijeh neće pokvariti svemir ili
upropastiti njegove stanovnike.
Sotona
i grješnici uništeni.
Odmah nakon izricanja presude, Sotona, njegovi anđeli i njegovi sljedbenici -
ljudi, primit će svoju kaznu. Oni će doživjeti vječnu smrt. "Tada siđe vatra s
neba i proguta ih." (Otk 20,9). Površina Zemlje izvan grada izgleda kao da se
topi, postavši golemo plameno jezero za "dan Suda i propasti bezbožnika." (2 Pt
3,7). "Došao je "dan odmazde" (Iz 34,8), kada će On izvršiti "djelo čudnovato"
(Iz 28,21) uništenja svojih neprijatelja. Apostol Ivan kaže: "I tko se god ne
nađe upisan u knjizi života, bi bačen u ognjeno jezero." (Otk 20,15). đavo i
njegovi saveznici također će doživjeti ovu sudbinu (Otk
20,10).
Kontekst
cijele Biblije jasno govori da ova "druga smrt" (Otk 21,8) koju će doživjeti zli
označuje njihovo potpuno uništenje. što onda sa shvaćanjem o paklu koji vječno
gori? Pažljivo proučavanje pokazuje da Biblija ne uči o takvom paklu ili
mučenju.
1.
Pakao.
Biblijski "pakao" je "mjesto i stanje kazne i uništenja, vječnom vatrom prilikom
druge smrti, onih koji odbacuju Boga i ponudu spasenja u Isusu
Kristu."
Razni
prijevodi Biblije često upotrebljuju riječ pakao kao prijevod hebrejske
riječi šeol i grčke riječi had. Ovi izrazi obično se odnose na
grob u kome - i pravedni i zli - čekaju, u nesvjesnom stanju, uskrsnuće (vidi:
Poglavlje 25.). Budući da se današnji pojam pakla u velikoj mjeri razlikuje od
onoga što hebrejski i grčki izraz znači, stanovit broj suvremenih prijevoda
izbjegava riječ pakao, jednostavno navodeći hebrejsku riječ šeol i grčku
had.
Suprotno
od ovoga, grčka riječ gehena, koju na primjer engleski prijevodi Novog
zavjeta također prevode riječju pakao, označuje mjesto kažnjavanja vatrom
onih koji se nisu pokajali. Prema tome u Svetom pismu pakao nema uvijek
isto značenje - i propust u nezamjećivanju ove razlike često je dovodio do
velike zabune i zbrke.
Gehena
je izvedenica od hebrejske riječi Ge Hinom, 'Dolina Hinom' - jedan klanac
južno od Jeruzalema. Ovdje su Izraelci vršili neznabožački obred spaljivanja -
žrtvovanja djece Molohu (2 Ljet 28,3; 33,1.6). (U našem prijevodu dolina
Enomova) prorok Jeremija je prorekao da će zbog ovoga grijeha Gospod učiniti da
ova dolina bude "dolina krvna", u kojoj će se leševi Izraelaca pokopavati sve
dok ne bude bilo više mjesta za njih. Ostala tijela postat će "hrana pticama
nebeskim." (Jr 7,32.33; 19,6; Iz 30,33). Jeremijino je proročanstvo nesumnjivo
navelo Izrael da Ge Hinom smatra mjestom suda nad zlim, mjestom užasa,
kazne i srama. Kasnije ga rabinska
predaja smatra mjestom za spaljivanje leševa i smeća.
Isus
je plamen Enoma upotrebljavao da prikaže pakleni oganj (Mt 5,22; 18,9). Tako
vatra Enoma predstavlja uništavajući oganj posljednjeg suda. On je tvrdio da to
dolazi poslije smrti (Lk 12,5) i da će pakao uništiti i tijelo i dušu (Mt
10,28).
2.
Sudbina zlih. Prema Svetom pismu, Bog obećava vječni
život samo pravednima. Plaća za grijeh je smrt, a ne vječni život u paklu
(Rim 6,23).
Sveto
pismo uči da će zli biti "satrti" (Ps 37,9.34), da će izginuti (Ps 37,20; 68,2).
Oni neće vječno živjeti u svjesnom stanju, već će biti spaljeni (Mal 4,1; Mt
13,30.40; 2 Pt 3,10). Oni će biti uništeni (Ps 145,20; 2 Sol 1,9; Heb 2,14),
nestat će (Ps 104,35).
3.
Vječna kazna. Govoreći o kažnjavanju zlih, Novi zavjet
upotrebljuje riječi vječita, vječna. Ove su riječi prijevod grčke riječi
aionios, koja se primjenjuje kako na Boga tako i na čovjeka. Da bi se
izbjegao nesporazum, treba držati na umu da je aionios relativan pojam;
njegovo značenje određuje objekt koji on bliže određuje. Tako kad Sveto pismo
upotrebljuje riječ aionios (vječni) za Boga, onda znači da On ima
neograničen, neomeđen život - jer je Bog besmrtan. Ali kad ovu riječ
upotrebljuje za smrtna ljudska bića ili propadljive stvari, onda znači: dokle
god čovjek živi ili ta stvar postoji.
Juda
7., na primjer, kaže da Sodoma i Gomora "ispaštaju kaznu u vječnom ognju". Ipak
ti gradovi danas ne gore. Apostol Petar kaže da je vatra pretvorila te gradove u
pepeo, osudivši ih na uništenje (2 Pt 2,6). Vječni je oganj gorio sve dok više
nije ništa ostalo da gori i tada se ugasio (vidi: Jr 17,27; 2 Ljet
36,19).
Slično,
kada Krist odredi zle za "oganj vječni" (Mt 25,41), taj oganj koji će spaliti
zle bit će "vječni" (Mt 3,12). Samo kad više nebude ničega da gori, on će se
ugasiti.
Kad
Krist govori o "vječnoj muci" (Mt 25,46), On ne govori o vječnom mučenju.
On podrazumijeva da kao što će "vječni život" (koji će uživati pravednici)
trajati tijekom stalnih vjekova vječnosti, i kazna će (koju će izdržati zli)
biti također vječna - ne vječno trajanje svjesnih patnji, već kazna potpuna i
konačna. Kraj je onih koji će tako patiti druga smrt. Ova će smrt biti vječna,
iz nje neće biti i ne može biti uskrsnuća.
Kad
Biblija govori o "vječnom otkupu" (Heb 9,12) i "vječnom sudu" (Heb 6,2), to se
onda odnosi na vječni rezultat otkupa i suda - ne na beskrajan proces otkupa i
suda. Na isti način, kada govori o vječnoj kazni, ona govori o rezultatu, a ne o
procesu te kazne. Smrt koju će doživjeti zli, bit će konačna i
vječna.
4.
Mučenje "u vijek vijeka".
Izraz "u vijek vijeka" (Otk 14,11; 19,3; 20,10) koji upotrebljuje Sveto pismo,
također je pridonio zaključku da će se proces kažnjavanja Sotone i zlih
nastaviti kroz vječnost. Međutim, kao i "vječan", objekt što ga on bliže
određuje, određuje značenje riječi "u vijek". Kad je povezan s Bogom, njegovo je
značenje 'apsolutan' - jer je Bog besmrtan; kad je povezan sa smrtnim ljudima,
njegovo je značenje 'ograničen'.
Opis
iz Svetoga pisma o Božjoj kazni Edoma, dobar je primjer ovakve porabe. Prorok
Izaija kaže da će Bog pretvoriti Zemlju u jamu koja gori i koja se "ni noću ni
danju ugasit neće" i "dim će joj se dizati dovijeka, iz koljena u koljeno pusta
će ostati za vjekove vjekova nitko neće prolaziti njome". (Iz 34,9.10). Edom je
bio razoren, ali on više ne gori. "Dovijeka" traje dok njegovo uništenje nije
završeno.
Kroz
cijelo Sveto pismo jasno je da "dovijeka" ima svoje granice. Stari zavjet kaže
da rob može služiti svoga gospodara "dovijeka" (Izl 21,6), da je dijete Samuel
trebalo ostati "zauvijek" u šatoru od sastanka (1 Sam 1,22), i da je prorok Jona
mislio da će u ribljem trbuhu ostati "zauvijek" (Jona 2,7). Novi zavjet na
sličan način upotrebljuje ovaj pojam: Apostol Pavao, na primjer, savjetuje
Filemonu da primi Onezima "zauvijek" (Filemon 15). U svim ovim primjerima
"dovijeka" znači 'dokle god ta osoba živi'.
Psalam
92,7 kaže da će zli biti istrijebljeni dovijeka. A prorokujući o velikoj
završnoj vatri, prorok Malahija kaže: "Jer evo dan dolazi poput peći užaren;
oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih - govori
Jahve nad Vojskama - da im neće ostati ni korijena ni grančice." (Mal
3,19).
Kad
jednom svi zli - Sotona, zli anđeli i nepokajani ljudi - budu bili uništeni
vatrom, kako korijen tako i grane, onda više neće postojati nikakva potreba za
smrću ili hadom - paklom (vidi: 25. poglavlje u ovoj knjizi). Sve će ove Bog,
također, vječno uništiti (Otk 20,14).
Na
taj način Biblija daje vrlo jasno objašnjenje da je kazna vječna, a ne
kažnjavanje - da je to druga smrt. Iz ove kazne nema uskrsnuća; njene su
posljedice vječne.
Nadbiskup
William Temple bio je u pravu kad je tvrdio: "Jedno možemo s povjerenjem reći:
Vječno se mučenje treba isključiti. Da ljudi nisu unijeli grčke i nebiblijske
pojmove o prirodnoj neuništivosti čovjekove duše i tada čitali Novi zavjet s
njima u svojim umovima, oni bi izvukli iz njega (Novog zavjeta) vjerovanje, ne u
vječno mučenje, već u uništenje. Vatra se naziva aeonian (vječna), a ne
život bačen u nju.
Budući
da je potpuna kazna Božjeg Zakona izvršena, udovoljeno je zahtjevima pravde.
Sada Nebo i Zemlja objavljuju Gospodnju pravdu.
5.
Načelo kazne. Smrt je konačna kazna za grijeh. Svi
koji odbiju spasenje što ga Bog nudi, umrijet će vječno, a što je posljedica
njihovog grijeha. Međutim, neki su gnjusno griješili, demonski su uživali u
nanošenju patnji drugima. Drugi su živjeli uglavnom moralnim, mirnim životom i
njihova je krivnja samo u odbacivanju spasenja što ga je omogućio Krist. Je li
pravo da oni podnesu istu kaznu?
Isus
je rekao: "Sluga koji poznajući volju svoga gospodara, ništa nije uradio prema
njegovoj volji, primit će mnogo batina. Komu je mnogo dano, od njega će se mnogo
tražiti; komu je mnogo povjereno, od njega će se više iskati." (Lk
12,47.48)
Nesumnjivo,
oni koji su se pobunili protiv Boga, najviše će patiti, više od onih koji to
nisu učinili. Međutim, mi moramo shvatiti njihovu konačnu patnju u uvjetima
Kristovog iskustva "druge smrti na križu". Tu je On nosio grijehe svijeta.
Grijeh je bio taj koji Mu je donio strašno odvajanje od Oca, što je izazvalo
samrtne muke koje je podnosio - umni bol koji se ne može opisati. Tako će biti i
s izgubljenim grješnicima. Oni će požnjeti ono što su posijali, ne samo tijekom
ovog života već i prilikom konačnog uništenja. U Božjoj prisutnosti, krivnja
koju osjećaju zbog grijeha što su ih počinili, prouzročit će patnje neopisivih
samrtnih muka. Ukoliko veća bude krivica, utoliko će biti veće samrtne muke.
Sotona, pokretač i vinovnik grijeha, najviše će patiti.
Očišćenje
Zemlje. Opisujući dan Gospodnji, u kome će svaki
trag grijeha biti uklonjen, apostol Petar je rekao: "U taj će dan nebesa
iščeznuti s velikom lomljavom, počela će se u ognju rastopiti, a zemlja se sa
svojim ostvarenjima neće više naći." (2 Pt 3,10).
Vatra
koja će uništiti zle, očistit će i Zemlju od zagađenja grijehom. Iz razvalina
ove Zemlje Bog će načiniti "nebo novo i novu zemlju, jer su iščezli prvo nebo i
prva zemlja." (Otk 21,1). S ove očišćene, ponovo stvorene Zemlje - vječnog
staništa otkupljenih - Bog će zauvijek prognati tugu, bol i smrt (Otk 21,4).
Napokon, prokletstvo što ga je grijeh donio, bit će uklonjeno (Otk
22,3).
Držeći u vidu dan Gospodnjeg dolaska, u kome će grijeh i nepokajani grješnici biti uništeni, apostol Petar svima kaže: "Budući da će se ovo sve tako raspasti, kakvi sve onda morate biti svetim življenjem i pobožnošću dok očekujete dolazak dana Božjega." Zasnivajući ovu nadu na obećanju o Kristovom drugom dolasku, on potvrđuje: Ali mi očekujemo, prema njegovu obećanju, nova nebesa i novu zemlju gdje prebiva pravednost. Zato, ljubljeni, dok ovo čekate, revno nastojte da bez ljage i mane budete u njegovim očima u miru." (2 Pt 3,11.13.14).