| < 26 Poglavlje | Sadržaj |
Adventisti
sedmoga dana vjeruju...
Na novoj Zemlji, na kojoj će obitovati pravednici, Bog će osigurati vječni dom za spašene i savršenu životnu sredinu za vječni život, ljubav, radost i podučavanje u Njegovoj nazočnosti. Jer će ovdje sam Bog prebivati sa svojim narodom, a patnje će i smrt nestati. Velika će borba biti završena i grijeha više neće biti. Sve što je živo i neživo objavljivat će da je Bog ljubav; i On će vladati vječno. Amen. (Osnovna vjerovanja, 27)
POGLAVLJE
27
NOVA ZEMLJA
Novi
Jeruzalem
Naš vječni
dom
Život na novoj
Zemlji
Intelektualni život na novoj
Zemlji
Vrijednost vjerovanja u novo
stvaranje
Zauvijek
novo
Nakon
ozdravljenja, a bio je na rubu smrti, neki je dječak rekao: "Moj je dom na Nebu,
ali ja ne čeznem za domom." Kao i on, mnogi misle da je prilikom smrti Nebo
bolja alternativa od "drugog mjesta", ali je to jadna zamjena za stvarnost i
slab poticaj za sadašnji život. Ako bi gledišta koja mnogi imaju o tome što se
događa poslije bila istinita, ovakvo bi mišljenje bilo opravdano. Ali opisi i
nagovještaji što ih daje Sveto pismo o tome što Bog priprema za život spašenih,
toliko svojim sjajem nadmašuju život kojim živimo sada da će biti malo onih koji
će oklijevati da se za novi svijet odreknu ovoga svijeta.
Opipljiva
stvarnost.
Prva dva biblijska poglavlja govore o Božjem stvaranju savršenog svijeta kao
doma za ljudska bića što ih je stvorio. Dva posljednja poglavlja u Svetom pismu
također govore o Božjem stvaranju savršenog svijeta za ljudski rod, o obnovi
Zemlje od opustošenja što ga je grijeh donio.
Biblija
često izjavljuje da će ovaj vječni dom spašenih biti stvarno mjesto, mjesto koje
će stvarni ljudi s tijelom i umom moći vidjeti, čuti, opipati, okusiti,
mirisati, izmjeriti, slikati, kušati i u cijelosti doživjeti. Na novoj Zemlji
Bog će smjestiti ovo stvarno Nebo.
Druga
Petrova poslanica 3. poglavlje jasno sažima biblijsku poleđinu ovog pojma.
Apostol Petar govori o pretpotopnom svijetu kao "ondašnji svijet, potopljen
vodom, uništen". Drugi svijet je "sadašnja zemlja", svijet koji će biti očišćen
vatrom da bi se pripremio put za treći svijet, za "nova nebesa i novu zemlju,
gdje prebiva pravednost" (rr. 6.7.13.) Treći će svijet biti isto tako stvaran
kao što su bila prva dva.
Povezanost
i razlika.
Izraz "nova zemlja" otkriva povezanost sa sadašnjom Zemljom i razliku spram
nje. Apostoli Petar i Ivan
promatraju staru Zemlju očišćenu vatrom od svake nečistoće, a zatim obnovljenu
(2 Pt 3,10-13; Otk 21,1). Prema
tome nova Zemlja je prvenstveno ova Zemlja, a ne neko strano mjesto.
Premda obnovljena, ona će ostati poznata - dobro poznat dom. To je dobro! Ona
je, međutim, nova u smislu da će Bog sa Zemlje ukloniti svaku mrlju koju je
grijeh prouzročio.
Novi
Jeruzalem je glavni grad ove nove Zemlje. Na hebrejskom jeziku Jeruzalem
znači 'grad mira'. Zemaljski Jeruzalem rijetko je živio u skladu sa svojim
imenom, ali naziv Novi Jeruzalem točno će odražavati
stvarnost.
Povezujuća
karika.
U stanovitom smislu Grad povezuje Nebo s novom Zemljom. Riječ nebo
prvenstveno označuje nebesa. Sveto pismo ga upotrebljuje kao oznaku za (1)
atmosfersko nebo (Post 1,20), (2) zvjezdano nebo (Post 1,14-17) i (3) "treće
nebo" gdje je smješten raj (2 Kor 12,2-4). Od ove povezanosti "neba" i raja,
nebo je postalo sinonim za raj, mjesto gdje se nalazi Božje prijestolje i
obitavalište. Otuda, Sveto pismo proširuje ovaj izraz i naziva Božju vladavinu i
vladanje, kao i narod koji voljno prihvaća Njegovu vladavinu, "kraljevstvom
nebeskim".
Bog
nadasve uslišuje molbu iz Očenaša: "Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja
kako na nebu tako i na zemlji", onda kad Novi Jeruzalem premiješta na planet
Zemlju (Otk 21,1.2). On Zemlji neće samo povratiti raniji sjaj već će je i
uzvisiti. Nadilazeći njeno stanje prije pada u grijeh, ona će postati
prijestolnicom svemira.
Fizički
opis. Apostol Ivan upotrebljuje romantične
izraze da bi opisao ljepotu Novog Jeruzalema: Grad je poput "zaručnice koja je
nakićena za svoga muža". (Otk 21,2). Njegov opis fizičkih svojstava grada daje
nam sliku njegove stvarnosti.
1.
Njegova svjetlost. Prvo posebno svojstvo što ga je apostol
Ivan zamijetio dok je promatrao "zaručnicu ženu Janjetovu" bilo je "Njegov sjaj"
(Otk 21,9.11). Božja slava osvjetljavala je grad čineći nepotrebnom svjetlost
Sunca i Mjeseca. (Otk 21,23.24). Nikakve tamne ulice neće kvariti izgled Novog
Jeruzalema, jer će zidovi i ulice biti prozračni i ondje "neće biti noći". (Otk
21,25). "Neće trebati ni svjetla od svjetiljke, ni svjetla od sunca, jer će nad
njima svijetliti Gospodin, Bog." (Otk 22,5).
2.
Njegova konstrukcija. Bog je upotrebljavao samo najfiniji
materijal prilikom zidanja grada. Zidovi su od jaspisa "kao dragi kamen" (Otk
21,11.18). Temelji su ukrašeni s dvanaest različnih dragih kamenova: jaspisom,
safirom, kalcedonom, smaragdom, sardoniksom, sardom, hrizolitom, berilom,
topazom, hrizoprazom, hijacintom i ametistom (Otk
21,19.20).
Ovo
drago kamenje nije, međutim, osnovni građevinski materijal, jer veći dio grada -
njegove zgrade i ulice Bog je načinio od zlata (Otk 21,18.21), upotrebljujući
ovaj dragocjeni materijal tako kao što danas ljudi upotrebljuju beton. Ovo zlato
je finije od bilo kog zlata koje sada poznajemo, jer ga apostol Ivan naziva
"zlato, kao čisto staklo". (Otk 21,18).
Dvanaest
vrata, svaka načinjena od jednog zrna bisera, omogućuju pristup gradu. "Biser je
proizvod patnje: sićušno zrno podražujuće tvari uđe u školjku kamenicu i, dok
pati, mali stvor pretvara tu podražujuću tvar u sjajan dragulj. Vrata su od
bisera. Vaš ulaz, moj ulaz, Bog je osigurao po cijeni beskrajne osobne patnje
kada je u Kristu pomirio sve sa sobom."
Zašto
je danas pored popisa materijala koji je upotrijebljen za izgradnju grada, tako
značajna i činjenica da je anđeo koji je pokazivao Ivanu grad mjerio njegove
zidove? To što su se one mogle izmjeriti, što imaju visinu, dužinu i širinu
priopćuje suvremenom čovjeku, okrenutom mentalitetu podataka, stvarnost toga
grada.
3.
Opskrba hranom i vodom. Od Božjeg prijestolja u središtu grada
teče rijeka "života" (Otk 22,1). I kao sveto drvo banjan s više stabala, i
stablo života raste "s obiju strana rijeke". Njegovih dvanaest plodova sadrže
životni element, bez koga je ostao ljudski rod otkako su Adam i Eva morali
napustiti Eden - lijek protiv starenja, izgaranja i jednostavnog umora (Otk
22,2; Post 3,22). Oni koji jedu plod s ovog stabla neće imati potrebu za noćnim
odmorom (usporedi: Otk 21,25), jer se na novoj Zemlji nikada neće osjećati
umorni.
Biblija
ističe da će spašeni zauvijek naslijediti ovu Zemlju (Mt 5,5; Ps 37,9. 29;
115,16). Isus je obećao da će za svoje sljedbenike "pripremiti mjesto, jer u
kući Oca moga ima mnogo stanova" (Iv 14,1-3). Kao što smo zamijetili, Sveto
pismo postavlja Očevo prijestolje i nebesku glavnu upravu u Novi Jeruzalem koji
će sići na ovu Zemlju (Otk 21,2.3.5).
Dom
u gradu.
Novi Jeruzalem je grad koji je čekao Abraham (Heb 11,10). U tom prostranom gradu
Isus priprema "stanove" (Iv 14,2), ili kao što izvorna riječ kaže "obitavalište"
- stvarne domove.
Domovi
u prirodi.
Međutim, otkupljeni neće biti ograničeni zidovima Novog Jeruzalema. Oni će
naslijediti Zemlju. Iz svojih gradskih domova, spašeni će izaći u prirodu
da načine planove i zidaju svoje kuće snova, da uzgajaju biljke, beru ih i jedu
(Iz 65,21).
U
domu s Bogom i Kristom.
Obećanje što ga je Isus dao svojim učenicima, na novoj Zemlji dobit će svoje
vječno ispunjenje: "Da vi budete gdje sam ja." (Iv 14,3). Svrha utjelovljenja "s
nama Bog" napokon će postići svoj cilj. "Evo stana Božjeg među ljudima! On će
stanovati s njima: oni će biti njegov narod, i on sam, Bog bit će s njima." (Otk
21,3). Ovdje spašeni imaju prednost da žive u prisutnosti Oca i Sina i da se s
njima udruže.
Kakav
će biti život na novoj Zemlji?
Vladanje
s Bogom i Kristom. Bog će uključiti spašene u poslove svog
kraljevstva. "Prijestolje Božje i Janjetovo bit će u gradu. Sluge Božje klanjat
će se Bogu... i oni će kraljevati u vijeke vjekova." (Otk 22,3-5; usporedi:
5,10).
Mi
ne znamo obujam njihove vladavine. Međutim, sa sigurnošću možemo pretpostaviti
da će kao važan dio njihove uloge u Kraljevstvu, otkupljeni služiti kao Kristovi
predstavnici u svemiru, svjedočeći o svojim iskustvima Božje ljubavi. Njihova
najveća sreća bit će slavljenje Boga.
Tjelesne
aktivnosti na novoj Zemlji.
Život će na novoj Zemlji biti izazov za vječnost. Letimičan pogled na vrste
aktivnosti koje tamo stoje na raspolaganju spašenima potiču naše želje, ali to
nije čak ni početak mogućnosti.
Već
smo zamijetili obećanja iz Svetoga pisma da će spašeni "graditi kuće i stanovat
u njima". (vidi: Iz 65,21). Gradnja obuhvaća nacrt, konstrukciju, opremu i
mogućnost ponovnog oblikovanja ili ponovne gradnje. A iz citata "saditi
vinograde" možemo izvesti zaključak o čitavom nizu aktivnosti u vezi sa
svakodnevnim životom.
Motiv
koji se nalazi u temelju cjelokupnog postojanja na novoj Zemlji je obnova onoga
što je Bog planirao za svoje prvotno stvaranje. Bog je u Edenu prvom ljudskom
biću dao vrt "da ga obrađuje i čuva" (Post 2,15). Ako, kako Izaija kaže, na
Novoj Zemlji budu sadili vinograde, zašto onda ne i voćnjake i njive sa
žitaricama? Ako, kako kazuje Otkrivenje, budu svirali na harfama, zašto ne i na
trubama i drugim instrumentima? Napokon, Bog je taj koji je stvaralački nagon
usadio čovjeku i otvorio mu svijet neograničenih mogućnosti (Post
1,28-31).
Društveni
život na novoj Zemlji. To neće biti samo djelić radosti koju
ćemo ostvariti u zajedničkim odnosima u vječnosti.
1.
Prijatelji i obitelj.
Hoćemo li prepoznati svoje prijatelje i obitelj kad budemo proslavljeni,
promijenjeni u Isusov lik? Nakon Kristovog uskrsnuća Njegovi učenici nisu imali
nikakvih teškoća da Ga prepoznaju. Marija je prepoznala Njegov glas (Iv
20,11-16). Toma je prepoznao Njegov fizički izgled (Iv 20,27.28), a učenici iz
Emausa osobitost Njegova ponašanja (Lk 24,30.31.35). U nebeskom kraljevstvu
Abraham, Izak i Jakov još će nositi svoja imena i identitet (Mt 8,11). Mi možemo
pouzdano pretpostaviti da ćemo na novoj Zemlji produžiti svoje odnose s onima
koje sada poznajemo i volimo.
Ustvari,
međusobni odnos bit će ono u čemu ćemo ondje uživati - i to ne samo odnos s
onima iz obitelji i stalnim prijateljima - što će Nebo učiniti našom nadom.
Njegova mnogobrojna materijalna dobra "činit će se ništavnima u usporedbi s
vječnim vrijednostima odnosa s Bogom Ocem; s našim Spasiteljem; sa Svetim Duhom;
s anđelima; sa svetima iz svakog plemena, naroda, jezika, koljena; i s našom
obitelji... Više neće biti poremećenih ličnosti, raspalih obitelji ili
prekinutog zajedništva. Savršenost i zdravlje bit će sveopće. Tjelesna i umna
integracija naći će na nebu i u vječnosti savršeno
ispunjenje."
"Osjećaji
ljubavi i sućuti, što ih je sam Bog usadio u dušu, naći će tamo najbolju i
najljepšu primjenu. Čista veza sa svetim bićima, skladan društveni život s
uzvišenim anđelima i s vjernima iz svih vremena... - sve to pridonosi sreći
iskupljenih."
2.
Brak?
Neki Kristovi suvremenici iznijeli su slučaj neke žene koja je stalno ostajala
udovica i koja je imala ukupno sedam muževa. Upitali su Ga čija će ona biti žena
poslije uskrsnuća. Treba samo malo mašte da bi se sagledale beskrajne
komplikacije koje bi nastale ako bi se bračne veze na ovoj Zemlji obnovile i na
Nebu. Kristov odgovor otkriva božansku mudrost: "O uskrsnuću niti će se ženiti
niti udavati, nego će biti kao nebeski anđeli." (Mt
22,29.30)
Zar
će tada otkupljeni biti lišeni dobara sada prisutnih u braku? Na novoj Zemlji
spašeni neće biti lišeni nijednog dobra. Bog je obećao: "Ne uskraćuje
Jahve dobara onima koji idu u nedužnosti". (Ps 84,12). Ako je to točno u ovom
životu, koliko će tek biti istinitije u vječnom?
Bit
braka je ljubav. Sažet prikaz radosti nalazi se u izraženoj ljubavi. Sveto pismo
kaže: "Bog je ljubav" i "puninu radosti pred licem svojim". (1 Iv 4,8; Ps
16,11). Na novoj Zemlji nikome neće nedostajati ni ljubavi ni radosti ili
zadovoljstva. Nitko se ondje neće osjećati osamljenim, ispraznim ili
nevoljenim.
Mi
možemo imati povjerenja da će Tvorac, koji je pun ljubavi i koji je ustanovio
brak da bi stvorio radost u sadašnjem svijetu, imati nešto čak i bolje u vječnom
životu - nešto što će biti uzvišenije od braka, kao što je i Njegov novi svijet
uzvišeniji od ovoga u kome živimo.
Obnova
uma.
"Lišće od stabla (života) služi za lijek poganima." (Otk 22,2). Iscjeljenje o
kome govori Otkrivenje znači više od 'izlječenja' - ono znači 'obnovu' jer tamo
nitko više neće biti bolestan (Iz 33,24.20). Dok budu jeli s drveta života,
spašeni će se razviti iz tjelesne i umne zakržljalosti koju su izazvala stoljeća
grijeha. Oni će biti obnovljeni u Božje obličje.
Neograničene
mogućnosti.
Vječnost otvara neograničene vidike ljudskom umu. Na novoj Zemlji "besmrtni će
umovi s neumornim oduševljenjem proučavati čudesa stvaralačke moći i tajne
ljubavi koja spašava. Tamo neće biti svirepog i lukavog neprijatelja da nekog
zavede kako bi zaboravio na Boga. Svaka sposobnost će se razvijati, svaki dar
povećavati. Stjecanje znanja neće umarati um niti iscrpljivati životnu snagu.
Tamo se najveći pothvati mogu izvršiti, najuzvišenije težnje ostvariti, najviše
želje ispuniti, i još će uvijek postojati novi ciljevi da se postignu, nova čuda
koja će biti predmet divljenja, nove istine da se shvate, novi predmeti da
pokrenu snage razuma, duše i tijela na razvijanje."
Duhovne
težnje na novoj Zemlji.
Bez Krista vječni život ne bi imao nikakav smisao. Kroz cijelu vječnost
otkupljeni će stalno biti gladni i žedni veće spoznaje o Isusu - većeg
razumijevanja Njegovog života i rada, većeg zajedništva s Njim, više vremena za
svjedočenje svjetovima koji nisu pali o Njegovoj neusporedivoj ljubavi,
karakteru koji Ga mnogo vjernije odzrcaljuje. Otkupljeni će živjeti za Krista i
s Kristom. Oni će potpuno zadovoljni, u Njemu vječno
počivati!
Sam
Krist je živio da služi (Mt 20,28) i On je pozvao svoje sljedbenike u isti
život. Raditi sada s Njim isplati se samo po sebi. Odnos koji se time stvara
nudi veći blagoslov i prednost u radu s Njim na novoj Zemlji. Tamo s velikom
radošću i zadovoljstvom "sluge Božje klanjat će se Bogu". (Otk
22,3).
Premda
će otkupljeni imati prilike da istražuju Božju riznicu prirode, najomiljeniji će
nauk biti nauk o križu. S obnovljenim umom do izoštrenosti kakvu je Bog želio da
imaju i s otklonjenom sljepoćom od grijeha, oni će biti kadri proniknuti u
duhovnu istinu na način za kojim su samo mogli čeznuti. Oni će predmet spasenja
- predmet koji sadrži dubinu, visinu i širinu koja nadilazi svaku maštu -
učiniti predmetom svog proučavanja i veličanja u pjesmama kroz cijelu vječnost.
Ovim proučavanjem otkupljeni će sve više širiti vidike onako kako je to
otkriveno u Isusu.
Iz
tjedan u tjedan spašeni će dolaziti na subotnje bogoslužje: "Od subote do
subote, dolazit će svi ljudi da se poklone pred licem mojim - govori Jahve." (Iz
66,23).
Neće
biti više...
Iskorijenit
će se svako zlo.
Jedno od najradosnijih obećanja o novoj Zemlji bavi se onim čega tamo
neće biti. "Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni
boli, jer stari svijet prođe." (Otk 21,4).
Sva
će ova zla zauvijek nestati, jer će Bog iskorijeniti svaki oblik grijeha - uzrok
svih zala. Sveto pismo spominje stablo života kao dio nove Zemlje, ali
nijedanput ono ne spominje i stablo spoznaje dobra i zla ili neki drugi izvor
kušnje. U toj se dobroj zemlji kršćani više nikada neće morati boriti sa
svijetom, tijelom ili Sotonom.
Jamstvo
da će nova Zemlja ostati "novom" unatoč dolasku doseljenika s grijehom uprljanog
starog planeta Zemlje jest činjenica da će Bog uskratiti mjesto "za kukavice,
otpadnike, odurna stvorenja, ubojice, bludnike, vračare, idolopoklonike i sve
koji ljube i govore laž." (Otk 21,8; 22,15). On to mora - jer gdje god se
pojavi, grijeh sve kvari.
"Uklonjen
je svaki trag prokletstva. ... Ostaje samo jedan spomenik: naš Otkupitelj će
uvijek nositi ožiljke svoga raspeća: na njegovoj nekad ranjenoj glavi, na
njegovim rebrima, rukama i nogama nalaze se jedini tragovi svirepog djela što ga
je prouzročio grijeh. Prorok kaže gledajući Krista u njegovoj slavi: "Zrake
sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila." (Hab 3,4). ... Kroz svu će
vječnost rane s Golgote isticati njegovu veličinu i objavljivati njegovu
moć."
Prijašnje
se više neće spominjati. Na novoj Zemlji kaže prorok Izaija,
"Prijašnje se više neće spominjati, niti će vam na um dolaziti." (Iz 65,17). Iz
konteksta je očito da će spašeni zaboraviti nevolje iz starog života (vidi: Iz
65,16). Oni neće zaboraviti dobra koja je Bog učinio, obilnu milost kojom ih je
spasio, jer bi sva ova borba s grijehom bila uzaludna. Osobno iskustvo svetih
Kristove spasiteljske milosti bit je njihovog svjedočenja kroz svu vječnost.
Uz
to, povijest grijeha čini jedan važan element čvrstog obećanja da "nevolja se
neće dva puta podići." (Nah 1,9). Misli o žalosnim posljedicama što ih je grijeh
prouzročio služit će kao vječno sredstvo zastrašivanja svakome tko bi ikada
pokušao ponovno izabrati tu samoubilačku stazu. Međutim, dok događaji iz
prošlosti služe tom važnom cilju, nebesko će ozračje odagnati te strašne
uspomene na njihovu patnju. Obećanje glasi da uspomene u spašenima neće izazvati
grižnju savjesti, žaljenje, razočaranje, bol ili
potištenost.
Vjerovanje
u nauk o novoj Zemlji donosi kršćaninu čitav niz veoma praktičnih
koristi.
Ono
ga hrabri da izdrži.
Sam Krist "namjesto određene mu radosti podnese križ ne mareći za sramotu". (Heb
12,2) Apostol Pavao je obnavljao svoju hrabrost promatrajući buduću slavu. "Zato
ne malaksavamo. Uistinu, naša nam sadašnja ali kratkotrajna i mala nevolja
donosi izvanredno veliku i vječnu slavu." (2 Kor 4,16.17).
Ona
donosi radost i pouzdanost nagrade.
Sam Krist je rekao: "Radujte se i kličite od veselja, jer vas čeka velika
nagrada na nebesima." (Mt 5,12). Apostol Pavao opet ponavlja: "Onaj kome ostane
što je nadozidao primit će nagradu." (1 Kor 3,14).
Ono
daje snagu protiv kušnje.
Mojsije je bio osposobljen da napusti "grešno uživanje" i "blago egipatsko" jer
je "gledao na nagradu." (Heb 11,25.26).
Ono
stvara predukus Neba.
Kršćaninova nagrada nije samo budućnost (Ef 1,14). Krist kaže: "Ako tko
čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu." (Otk 3,20). "A kada Krist dođe,
On uvijek sa sobom donosi Nebo." Blisko druženje s Njim "jest nebo u srcu;
početak slave i spasenje unaprijed doživljeno."
Ono
povećava djelotvornost.
Neki misle da kršćani toliko razmišljaju o Nebu da ne prepoznaju nikakvih
vrijednosti na Zemlji. Međutim, baš to samo vjerovanje u budućnost daje
kršćanima čvrstu osnovu s koje pokreću svijet. Kao što je C. S. Lewis zamijetio:
"Ako čitate povijest, onda ćete utvrditi da su kršćani koji su mnogo učinili za
sadanji svijet zapravo bili upravo oni koji su mnogo razmišljali o budućemu.
Upravo stoga što su u velikoj mjeri prestali razmišljati o drugom svijetu,
kršćani su postali tako nedjelotvorni. Težite k nebu i Zemlju ćete 'osvojiti';
težite k Zemlji, i nećete stići nikamo."
"Mudar
čovjek obratit će veću pozornost klesanju nekog kipa u mramoru nego pravljenju
Snjegovića." Kršćanin koji planira
vječno živjeti ustrojit će, dakako, svoj život s više brižljivosti (i tako imati
znatno konstruktivniji utjecaj na društvo) nego osoba koja misli da je
predodređena, rođena samo da bi bila odbačena.
"Bavljenje
nebeskim temama što ih potiče Sveti Duh sadrži moćnu asimilirajuću snagu. S
pomoću nje duša se uzdiže i oplemenjuje. Njeno polje i vidokrug se proširuju, a
relativne mjere i vrijednost stvari, i vidljivih i nevidljivih, mnogo se jasnije
procjenjuju."
Ono
otkriva Božji karakter.
Svijet kakav sada vidimo uvelike daje pogrešnu predodžbu o Božjem karakteru i
Njegovom prvotnom planu za ovaj planet. Grijeh je tako oštetio Zemljin fizički
ekosustav da mnogi jedva mogu zamisliti neku vezu između ovog svijeta i raja
prikazanog u Knjizi Postanka 1. i 2. poglavlju. Život se sada odlikuje stalnom
borbom za opstanak. Čak i život vjernika koji mora voditi borbu s ovim svijetom,
tijelom i Sotonom ne pokazuje točno Božji prvotni plan. U onome što je Bog
planirao za otkupljene - svijet netaknut Sotoninim utjecajem, svijet u kome
vladaju samo Božji ciljevi - imamo najistinitiju predodžbu Njegova
karaktera.
Ono
nas privlači Bogu.
Napokon, Biblija opisuje novu Zemlju da bi nevjernog čovjeka privukla
Kristu. Jedna osoba, slušajući da "Zemlja, obnovljena tako da njena ljepota
bude kao Eden, isto tako stvarna kao što je Zemlja sada, treba biti dom svetih",
u kojemu će svi biti "bez boli, tuge i smrti i gdje će se poznavati i gledati
licem k licu", bila je veoma protiv toga.
"Pa",
rekla je, "to ne može biti: to će biti upravo ono što odgovara svijetu; to je
upravo ono što bi željeli zli."
Mnogi
"čini se misle da vjera sa ... svojom vječnom nagradom mora biti nešto što
svijet uopće ne bi poželio: otuda, kad se spominje bilo koje stanje sreće za
kojim čovječje srce u svom palom stanju doista teži, oni smatraju da to ne može
biti dijelom prave vjere." Kako je
to daleko od istine!
Prava
Božja namjera u objavi onoga što je pripremio za one koji Ga ljube je da odvoji
pojedince od njihovih preokupacija u ovom svijetu - da im pomogne da prepoznaju
vrijednosti budućeg i bace brz pogled na ljepote što ih je pripremilo Očevo srce
ljubavi.
Na
ovoj staroj Zemlji često se kaže da "sve što je dobro ima svoj kraj". Najbolja
od svih dobrih vijesti koje se tiču nove Zemlje jest da ona nema kraja. Tada će
se zbiti ono lirsko pjevanje iz "zbora Aleluja": "Nad svijetom je pripala
kraljevska vlast našemu Gospodinu i njegovu Pomazaniku, i on će vladati u vijeke
vjekova." (vidi: Otk 11,15; usporedi: Dn 2,44;7,27). Sveto pismo kaže da će se
svako biće priključiti hvalospjevu: "Onomu koji sjedi na prijestolju, i Janjetu:
hvala, čast, slava i vlast u vijeke vjekova!" (Otk 5,13).
"Velika borba je završena. Grijeha i grješnika više nema. Cijeli svemir je čist. Posvemašnji sklad i radost vladaju u cijelom neizmjernom svemiru. Od onoga koji je sve stvorio teče život, svjetlost i radost kroz sve svjetove beskrajnog prostranstva. Od najmanjeg atoma do najvećeg svijeta, sve stvari, i živa i neživa priroda, u svojoj nepomućenoj ljepoti i savršenoj radosti govore da je Bog ljubav."
| < 26 Poglavlje | Sadržaj |