Uvod

Zašto napisati knjigu o biblijskom učenju o čovjekovoj naravi i njegovoj budućnosti? Nisu li teolozi odavno riješili ovaj predmet? Kakve svrhe ima ponovno istraživati ovo pitanje? Je li ljudima zbilja stalo da znaju što uči Biblija o njihovoj naravi i Božjem planu za njihovu budućnost?

Za volju istine moramo reći da je pitanje čovjekove naravi i njegove budućnosti daleko od toga da bude iscrpljeno. U prošlih nekoliko godina brojni su biblijski stručnjaci, filozofi i znanstvenici ponovno istražili tradicionalan pristup ljudskoj naravi prema kojoj se čovjek sastoji od materijalnog, smrtnog tijela, i duhovne, besmrtne duše.

Dublje ponovno istraživanje osnovnih biblijskih izraza za čovjeka (tijelo, duša, duh, meso, put, um, srce) navelo je mnoge istraživače na zaključak da u Bibliji nema dihotomije smrtnog tijela i neke besmrtne duše, koji bi se prigodom smrt ”razdvojili”. Tijelo i duša, meso (put) i duh su nedjeljivi, dio iste osobe koja smrću prestaje postojati do uskrsnuća. Čitajući ove znanstvene studije gotovo da stičemo dojam kako se kršćanstvo budi iz omame i iznenada otkriva da je suviše dugo prihvaćalo gledište koje je o čovjekovoj naravi proisteklo iz Platonovog dualizma, a ne iz biblijske cjelovitosti čovjeka.

Masovni napad znanstvenika na tradicionalno dualističko gledanje na čovjekovu narav vjerojatno će polako prodrijeti i u kršćanske denominacije. Kad se to dogodi, izazvat će intelektualnu i osobnu krizu kod kršćana koji su navikli vjerovati da se njihova duša smrću odvaja od tijela i nastavlja postojati bilo u rajskom blaženstvu ili u paklenim mukama. Mnogi će se kršćani duboko razočarati kad budu otkrili da je njihovo vjerovanju u život poslije smrti bilo obmana.

Nema sumnje da će biblijski znanstvenici biti uzročnici velike egzistencijalne zabrinutosti kršćana koji vjeruju da nakon smrti svojom bestjelesnom dušom odlaze na nebo. Svaki izazov tradicionalnim vjerovanjima može biti katastrofalan. Cilj ove studije nije uvećati takvu zabrinutost, već potaknuti sve kršćane koji vjeruju u autoritet Svetog pisma da ponovno ispitaju svoja tradicionalna vjerovanja i da ih, ako se pokažu nebiblijskima, odbace. Kršćanska nada za bolju sutrašnjicu mora biti utemeljena na nepogrešivom učenju Božje Riječi, a ne na crkvenim predajama.

Razlozi za pisanje ove knjige. Dva su me glavna razloga potakla da poduzmem ovo istraživanje. Prvi je svijest da unatoč učestalih napada biblijskih znanstvenika na tradicionalni dualizam, vjerovanje u svjesno postojanje nakon smrti postaje sve popularnije. Prema nedavnom Gallupovom ispitivanju 71 posto Amerikanaca vjeruje u neki oblik svjesnog života poslije smrti.[1] Širenje ovog vjerovanja može se pripisati čimbenicima kao što su uljepšana slika medija i psihika, sofisticirana “znanstvena” istraživanja u doživljajima bliske smrti i kod new agea popularno kontaktiranje s navodnim duhovima iz prošlosti. Takve metode s velikim uspjehom navode ljude da vjeruju u Sotoninu laž kako, bez obzira što činili, neće umrijeti (Post 3,4), već će, zahvaljujući tome što će vječno živjeti, postati kao bogovi.

Drugi razlog što sam se odlučio za ovo istraživanje jest što je većina stručnih studija na tom području tehničke naravi i ograničena djelokrugom. Napisane su stručnim jezikom, pa se služe izvornim hebrejskim i grčkim riječima koje većina čitatelja laika ne razumije. I djelokrug im je ograničen, jer se često bave isključivo ili pitanjem čovjekove naravi (biblijskom antropologijom) ili njegovom budućnošću (biblijskom eshatologijom). Biblijski su stručnjaci rijetko kad pokušali pokazati uzajamnu vezu između biblijskog učenja o čovjekovoj naravi i biblijskog učenja o naravi njegove budućnosti.

Svijest o rastućoj popularnosti prihvaćanja vjerovanja u svjesno postojanje poslije smrti i nedostatak popularno napisanih knjiga koje se iz biblijske perspektive bave ovim predmetom, osvjedočila me o potrebi pisanja ove knjige. Moj je cilj dvojak. S jedne strane pokušavam pomoću biblijskog razmišljanja raskrinkati najstariju i vjerojatno najveću prijevaru svih vremena, naime da ljudska bića posjeduju besmrtnu dušu koja zauvijek živi. Ovo je prijevarno učenje potaklo čitav niz pogrešnih vjerovanja koja su štetno utjecala na kršćansku misao i život. S druge strane nastojim pokazati kako biblijski holistički (cjelovit)* pristup čovjekovoj prirodi jača poštovanje prema našem fizičkom životu, ovome svijetu, otkupljenju i našoj konačnoj budućnosti.

Postupak. Postupak kojim sam se poslužio predstavljaju dva koraka. Prvo, u drugom i trećem poglavlju istražio sam starozavjetno i novozavjetno razumijevanje čovjekove naravi, ispitujući značenje i upotrebu ključnih izraza kao što su duša, tijelo, duh, put i srce. Ova studija pokazuje da su ovi izrazi često korišteni u jednakom smislu, jer Biblija ljudsku narav vidi kao holističku, a ne dualističku. Tijelo i duša, meso (put) i duh su karakteristike iste osobe, a ne komponente koje se prigodom smrti “razdvajaju”.

Drugo, u poglavljima 4 do 7 pokazao sam kako se holistički pogled na čovjekovu narav odnosi prema biblijskim učenjima o naravi smrti, stanju umrlih do uskrsnuća, drugom Kristovom dolasku, konačnoj kazni zlih i budućem svijetu. Studija pokazuje da postoji jasna povezanost biblijskog holističkog pogleda na čovjekovu narav i njenog realističkog pogleda na čovjekov život i njegovu budućnost. To znači da ono što vjerujemo o našoj ljudskoj naravi određuje što vjerujemo o svom sadašnjem životu i budućnosti.

Kršćani koji prihvaćaju dualističko gledište na čovjekovu narav, a koje govori o smrtnom tijelu i besmrtnoj duši koja nadživljuje smrt tijela, prihvaćaju i dualistički tip čovjekovog života i budućnosti. Oni dualistički definiraju sadašnji život, smrt, stanje umrlih, uskrsnuće, kršćansku nadu, konačnu kaznu i budući svijet.

Dualizam je stvorio negativno gledište o tijelu nasuprot pozitivnoj ulozi duše. “Spasiti duše” mnogo je važnije od očuvanja tijela. Vita contemplativa je važnija od vita activa. Izbavljenje je nutarnji doživljaj duše, a ne potpuna preobrazba cijele osobe.

Dualizam definira smrt kao odvajanje duše od tijela; stanje umrlih kao svjesno postojanje bestjelesnih duša, bilo u rajskom blaženstvu ili u paklenim mukama; uskrsnuće kao ponovno pripajanje proslavljenog materijalnog tijela duhovnoj duši; kršćansku nadu kao uzašašće duše u blaženstvo raja; konačnu kaznu kao vječno mučenje tijela i duše u paklenom ognju, a raj kao duhovno, nebesko odmaralište u kojem proslavljeni, duhovni sveci provode vječnost u neprekidnom razmišljanju i meditiranju.

Nasuprot tome, kršćani koji prihvaćaju biblijsko holističko gledište o čovjekovoj naravi, koja je sastoji od nedjeljivog jedinstva tijela, duše i duha, prihvaćaju i holističku vrst čovjekovog života i budućnosti. Oni holistički definiraju smrt kao prestanak života za cijelu osobu; stanje umrlih kao odmaranje cijele osobe u grobu do uskrsnuća; kršćansku nadu kao očekivanje Kristova povratka da uskrsne cijelu osobu; konačnu kaznu kao uništenje cijele osobe u paklenom ognju; raj kao ovaj cijeli planet obnovljen u prvotno savršenstvo i nastanjen stvarnim ljudima koji će se baviti stvarnim aktivnostima. Biblijski holistički pogled na čovjekovu narav određuje realistički pogled na ovaj život i na budući svijet.

Metoda i stil. Ova je knjiga pisana iz biblijske perspektive. Ja Bibliju prihvaćam kao mjerilo za definiranje kršćanskih vjerovanja i postupaka. Budući da riječi Biblije sadrže božansku poruku napisanu od ljudi koji su živjeli u određenim povijesnim situacijama, potrebno je potruditi se da njeno značenje razumijemo u njezinom povijesnom kontekstu. Uvjeren sam da je razumijevanje povijesnog i književnog konteksta određenih biblijskih tekstova neophodno da se ustanovi izvorno značenje i sadašnja vrijednost. Ovo osvjedočenje ogleda se u metodologiji pristupa istraživanju biblijskih tekstova koji se odnose na čovjekovu narav i njegovu budućnost.

Što se pak stila knjige tiče, pokušao sam pisati jednostavnim jezikom, bez tehničkih izraza. U nekim slučajevima u kojima je rabljena tehnička riječ, u zagradi nalazimo definiciju. Da bi olakšao čitanje, svako je poglavlje podijeljeno na glavnije dijelove, koji su pak podijeljeni u odsjeke s odgovarajućim podnaslovima. Na kraju svakog poglavlja dodao sam kratki sažetak. Ako nije drukčije naznačeno, svi biblijski tekstovi uzeti su iz prijevoda Kršćanske sadašnjosti, izdanje 1997. godine. U nekoliko slučajeva neke su ključne riječi u biblijskom tekstu napisane kurzivom (koso položenim slovima) zbog isticanja. To nije naznačeno u bilješci, jer čitatelju je poznato da u hrvatskoj Bibliji nema tako napisanih riječi.

Pisac predgovora. Među mnogim piscima koje sam čitao u pripremi za ovu knjigu, profesor Clark H. Pinnock ističe se kao čovjek koji je najsnažnije djelovao na razvoj mojih misli. Pinnock je visoko cijenjen evangelički znanstvenik, pisac brojnih knjiga i bivši predsjednik Evangelical Theological Society. On zaslužuje pohvalu ne samo zato što se sa snažnim biblijskim rezoniranjem usprotivio tradicionalnom dualističkom gledanju na čovjekovu narav i beskrajnim svjesnim mukama u paklu, već i zato što je bio spreman hrabro se sučeliti s napadima evangelika koji se ne slažu s njegovim stajalištem. Ovi znanstvenici dijele Pinockova gledišta, ali svoja osvjedočenja zadržavaju u privatnom životu kako bi izbjegli neugodne negativne reakcije. Pinnock je pokazao da se ne boji preuzeti odgovornost za napad na ono što smatra nebiblijskih učenjem.

S obzirom na moje veliko divljenje prema profesoru Clark Pinnocku, poslao sam mu 24. rujna 1997. godine primjerak ovog rukopisa, nadajući se da će imati vremena pročitati ga i osjetiti potrebu da do 30. listopada napiše predgovor. Otvoreno rečeno nisam se mnogo nadao da će se odazvati mojoj molbi. Ugodno sam se iznenadio kad sam 2. listopada primio faks s njegovim predgovorom. Njegova spremnost da unatoč svom obimnom rasporedu uzme vremena da mi u tako kratko vrijeme učini ovu uslugu, razlog je za moju trajnu zahvalnost.

Priznanja. Nije mi jednostavno izraziti priznanje da sam dužan mnogima koji su pridonijeli nastanku ove knjige. Indirektno sam dužnik znanstvenika koji su napisali članke, traktate i knjige o različitim vidovima čovjekove naravi i njegovoj budućnosti. Njihovi su me tekstovi potaknuli na razmišljanje i proširili moj pristup ovom predmetu.

Izravno želim izraziti srdačnu zahvalnost dvadesetorici znanstvenika i crkvenih vođa koji su unatoč pretrpanom rasporedu našli vremena da pročitaju ovaj podulji rukopis i stave vrijedne primjedbe. Nemam riječi kojim bih izrazio zahvalnost za njihovu vrijednu uslugu koju su mi učinili svojom službom.

Posebno zahvaljujem Joycei Jones sa sveučilišta Andrews, Jarrodu J. Williamsonu sa sveučilišta Southern California i Edwinu de Kocku, inače podrijetlom iz Južne Afrike, a trenutno nastavniku engleskog jezika u Texasu. Svaki od njih je značajno pridonio ispravljajući i poboljšavajući stil ovog rukopisa. Na ovom su rukopisu radili satima, formulirajući rečenice tako da zvuče više engleski a ne talijanski.

Svakako moram izraziti posebnu zahvalnost svojoj supruzi koja mi je bila stalni izvor ohrabrenja i nadahnuća tijekom proteklih trideset i šest godina našeg bračnog života. Za vrijeme istraživanja i pisanja ove knjige malo je od mene imala koristi. Bez njezine ljubavi, strpljenja i ohrabrenja bilo bi mi vrlo teško završiti ovaj projekt u srazmjerno kratko vrijeme.

Piščeva nada. Napisao sam ove stranice s ozbiljnom željom da pomognem kršćanima svih osvjedočenja da obnove biblijsko holističko gledište o čovjekovoj naravi i njegovoj realističnoj viziji čovjekovog života i njegove budućnosti. U vremenu kad većina kršćana još uvijek prihvaća tradicionalno dualističko učenje o čovjekovoj naravi, o vjerovanju koje je nanijelo ozbiljnu štetu kršćanskom životu i misli, neophodno je obnoviti biblijsko holističko učenje o čovjekovoj naravi i njegovu realističku viziju budućeg svijeta.

Biblijski holizam nas poziva da pozitivno pristupimo fizičkim i duhovnim elementima našeg života, jer su naše tijelo i duh nerazdvojna cjelina, stvorena i otkupljena po Bogu. Način na koji postupamo s našim tijelom odraz je duhovnog stanja naše duše, jer naše je tijelo “hram Duha Svetoga” (1 Kor 6,19). Biblijski nas holizam uči da vodimo računa o čitavoj osobi tako što ćemo zadovoljiti duhovne potrebe duše i fizičke potrebe tijela.

Biblijski holizam pretpostavlja kozmički pogled na izbavljenje koje obuhvaća tijelo i dušu, materijalni i duhovni svijet, ovaj svijet i svijet koji će doći. On ne zamišlja neki eterični raj nastanjen proslavljenim dušama, već ovu Zemlju obnovljenu do prvotnog savršenstva i nastanjenu istinskim ljudima, koji će živjeti istinskim životom. Toplo se nadam da ova knjiga, plod mnogih mjeseci temeljitog istraživanja, poveća zanimanje mnogih kršćana za Božji slavni plan za naš sadašnji život i našu buduću sudbinu.