U samom početku Knjige proroka Danijela nalazimo izvještaj o vojnom sukobu između Babilona i Jeruzalema: "Godine treće caro vanja Joakima cura Judina dođe Nabuhodonozor car babilonski na Jeruzalem i opkoli ga. " (l, l)

Iz ugla ovog vojnog lokalnog sukoba, u koji su uključena dva povijesna carstva, prorok Danijel će nam ubrzo ukazati na jedan drugi, univerzalan konflikt. Dobrom poznavaocu Biblije odmah će biti jasna asocijacija na sukob ta druga dva carstva - carstva dobra i carstva zla.

Od najstarijih vremena Babilon je u Bibliji simbolizirao sile zla, koje se suprotstavljaju Bogu i žele da steknu božanske karakteristike i privilegije. Tema univerzalnog sukoba u simbolu Babilona i Jeruzalema, to jest dobra i zla, automatski se nameće umu poznavaoca Biblije. Čitalac će se odmah sjetiti samog početka povijesti naše planete i događaja koji su njemu prethodili. Jeruzalem i Babilon postali su sinonim sukoba dobra i zla.

l, 2 - "I Gospod mu dade u ruku Joakima cara Judina i dio sudova doma Božjega, i odnese ih u zemlju Senar u dom boga svojega, i metnu sudove u riznicu boga svojega." Božji narod bio je odveden u zarobljeništvo, a sveto posuđe odnijeto iz Hrama kao ratni plijen cara Nabuhodonozora.

Povijesna pozadina

Nakon smrti cara Solomuna, Davidovo carstvo se podijelilo: deset sjevernih plemena postaje sjeverno carstvo Izrael, a dva južna plemena formiraju carstvo Jude. Ova dva carstva geografski su bila smještena između dvije svjetske super sile: Egipta na jugu a Asirije na istoku.

Izrael i Juda su bili često u iskušenju da stupe u savez s Egiptom prije negoli s Asirijom. Međutim, stvaranje saveza bilo s Egiptom ili s Asirijom za oba carstva, kako za Izrael tako i za Judu značiće nacionalnu tragediju i skoro potpuno uništenje.

Car Izraela Hozija ušao je u diplomatski i vojni savez s Egiptom u nadi da će se tako osloboditi jarma Asirije. Odgovor Asirije bio je brz. Ona je Hozeju odvela u zarobljeništvo, a Samarija, glavni grad, nakon tri godine opsade, pala je 722. godine prije nove ere u ruke asirskom caru Sargonu II. Asirski car deportovao je stanovništvo sjevernog carstva u istočne dijelove , Asirije, a na opustjeloj teritoriji Izraela naselio je druge narode.

Deset plemena Izraela se postepeno utopilo u narode zemlje izgnanstva. Miješanjem s narodima u Asiriji, i materinjski jezik Izraelaca se izgubio.

Juda sa svoja dva plemena uživao je suverenitet za narednih sto godina. Potom i on doživljuje sudbinu sličnu Izraelovoj. U poznatoj bici kod Karkemiša 605. godine, babilonska vojska pod vodstvom Nabuhodonozora izvojevala je pobjedu nad egipatskom. U istom vojnom pohodu Nabuhodonozor napada Judu koji je prethodno ušao u savez s Egiptom, pokorava Jehoakima i vodi sa sobom roblje, u kojem se nalazi elita Jude. Među ratnim zarobljenicima nalazio se i mladi princ Danijel. U to Nabuhodonozor dobija vijest da je njegov otac umro, i brzo se vraća u Babilon da bi osigurao za sebe očev prijesto. Nabuhodonozor je koristio kraću rutu preko pustinje da bi što prije stigao u Babilon, dok je ostala vojska sa zarobljenim Judejcima pješačila uobičajenom sjevernom rutom.[1]

Kulturno otuđenje

l, 3-7 - Čim su Judejci stigli u Babilon, carevi službenici su , ih odmah preuzeli u uobičajen postupak obrade. Nakon pažljivog pregleda koje je obavio šef evnuha, babilonski administratori su odabrali mladiće carskog porijekla. Među izabranim mladićima nalazio se princ Danijel, najvjerovatnije direktni potomak Zedekije, posljednjeg judejskog cara. Činjenica da je Aspenaz, šef evnuha, predvodio preglede i izbor, navodi na zaključak da su Danijel i njegovi prijatlji doživjeli sudbinu kastriranja. To je bila uobičajena praksa na drevnom Bliskom istoku.

a) Školovanje

Ubrzo nakon prijemne procedure, ti su mladići bili upisani u kaldejsku školu. Osnovni predmeti u toj školi bili su poznavanje najmanje tri jezika i astronomije.

• Babilonski jezik (ili akadski). - To je bio nacionalni dijalekt koji je imao semitski korijen.

• Aramejski jezik, - To je bio internacionalni jezik diplomacije i ekonomije - jezik koji je vrlo sličan u svom pisanom obliku današnjem jevrejskom jeziku.

• Astronomija. - Drugo ime za Babilon je Kaldeja. Već sama riječ "kaldu" znači "umjetnost konstruiranja astronomskih mapa". Babilonjani su bili dobri poznavaoci astronomije. Međutim, ova znanstvena disciplina imala je i drugi cilj: da se promatranjem nebeskih tijela predvidi budućnost čovjeka. Današnji horoskopi vuku korijen iz babilonske astronomije, tačnije rečeno astrologije. Babilonjani su vjerovali da kretanje nebeskih tijela određuje čovjekovu budućnost Tako su Danijel i njegovi drugovi bili obavezni da pored izučavanja jezika upoznaju religijsko učenje Babilona. Time su oni bili izloženi ideološkom preusmjeravanju.[2]

b) Prehrana

1,5- Cilj kulturne transformacije nije se ograničio samo na intelektualnu sferu nego je uključivao i osobne vidove svakodnevnog života, kao što je prehrana. Sam car je "određivao "jelovnik.

• Izraz "odredio" ("car odredi jelovnik"'- jevrejski wajeman) u Bibliji se koristi jedino gdje je Bog subjekt, drugim riječima gdje jedino Bog određuje, kao što je zabilježeno u izvještaju o stvaranju. U Danijelovoj knjizi taj se izraz koristi gdje se kaže da Nabuhodonozor određuje. Prećutno se navodi na zaključak da car Nabuhodonozor ima poziciju božanstva.

• Carsko jelo čiji su glavni sastavni dijelovi bili meso i vino, uzimalo se za vrijeme obroka u kontekstu bogoštovanja cara kao božanstva. Uzimanje ovakvog jela značilo je pokoravanje babilonskom kultu i priznavanje Nabuhodonozora kao božanstva. Babilonska religija je smatrala cara bogom na Zemlji.[3]

c) Babilonska imena

Kaldejsko obrazovanje tražilo je potpunu preobrazbu, što je uključivalo i sasvim lične strane jedne osobe. U tom smislu Danijel i njegova tri druga dobili su nova imena:

• Danijel na jevrejskom jeziku znači "Bog je moj sudija". Sada je dobio ime Belšazar, što znači "neka Bel sačuva moj život".

• Ananija-znači "milost Božja". Sada ima ime Šadu Aku, što znači "naredbom boga mjeseca Aku".

• Mihael znači "koji je kao Bog". Sada se zove Mušalim Marduk, što znači "koji je kao Aku".

• Azarija znači "Jahve pomaže". Njegovo novo ime je Ardi Nebu, što znači "sluga boga Nebu". Promjena imena, babilonska škola i jelovnik bila su sredstva koja je Babilon koristio za kulturnu i religioznu preobrazbu.[4]

Otpor

Četiri zatočenika brzo reaguju na ovaj program kulturne i religiozne transformacije. Pogledajmo njihovu reakciju u odnosu na imena koja su im data. Pažljivom studijom imena zapažamo da je element neznabožačkih bogova u njihovim imenima sistematski i namjerno deformisan.

a) Deformacija imena

• Umjesto da se zove Belšazar, Danijel dodaje svome imenu slovo 't' tako da ime boga Bel sada postaje Belt. Očito da Danijel namjerno iskrivljuje ime babilonskog božanstva čime prikriveno pruža otpor tom božanstvu.

• Umjesto da se zove Šadu Aku, Ananija sebi daje drugo babilonsko ime. On je Sadrak. Ime boga Aku svelo se na slova ak, i tako je potpuno deformisano.

• Umjesto da se zove Mušalim Marduk, Mihael nosi ime Mešah. Tako se ime log boga svelo na slovo k.

• Umjesto da se zove "Ardi Nebu", Azarija uzima ime "Abednego"- tako ime boga Nebu postaje "nego”.[5] Svjesnim deformisanjem imena božanstava u svojini novim babilonskim imenima, ova četiri mladića pokazuju svoju odlučnost suprotstavljanja religioznoj transformaciji.

b) Otpor u prehrani

Otpor izražen u smišljenom poigravanju riječima ne zadržava se na vlastitim imenima, nego ide i dalje.

1,8- "Ali Danijel naumi (čvrsto odluči). " Nakon što su nam prikazane metode koje će Babilon koristili u kulturnoj i religioznoj transformaciji slijedi Danijelova reakcija. Drugim riječima - to je ono što Babilon planira, a sada ćemo vidjeli kako Danijel i njegovi drugovi reaguju na laj plan. Prvi otpor koji su pružili bio je iskrivljavanje imena božanstava u njihovim babilonskim imenima. Drugi njihov otpor bila je izmjena jelovnika.

Danijelova prvenstvena briga nije bila zdravstveno pilanje, nego religiozno. Danijel nije buntovnik samo žalo da bi bio buntovnik. On nije nacionalista-fanatik koji se buni samo zato što je druge nacionalnosti. On shvata da namjera babilonske kulturne preobrazbe uključuje religioznu transformaciju. Jesti meso i piti vino koje se serviralo kao znak potčinjenosti Nabuhodonozoru kao bogu njemu je bilo neprihvatljivo. Zato Danijel kaže "Ne".

l, 12 - On vrlo učtivo traži drugi jelovnik. "Nek nam se da bilje!" Danijel koristi potpuno isti izraz za jelovnik koji on želi, a koji se nalazi u Prvoj Mojsijevoj. U tom tekstu Bog Stvoritelj određuje čovjekov jelovnik.

To je jelovnik koji Danijel traži. Ovim stavom Danijel iznova sebe potčinjava Bogu Stvoritelju suprotstavljajući se bilo kom drugom božanstvu koje traži njegovu religioznu potčinjenost. Ovim stavom Danijel kaže: Ja pripadam Bogu, Stvoritelju neba i Zemlje, i moja potčinjenosl pripada samo Njemu! Ovim stavom svaki puta kad sjeda za sto s jelom, on prešutno govori svima: Moj Bog je Bog Stvoritelj, koji je stvorio nebo i Zemlju.

Pored lekcije vjernosti koju možemo naučili od Danijela, postoji još nešto čemu se možemo naučiti! Za Danijela postoji važna veza između vjere i života. Njegova religija nije ograničena samo na nevidljive duhovne istine nego uključuje i svakodnevni život. Danijelov primjer nas uči da vjera uključuje ne samo dušu nego i tijelo koji zajedno čine cjelinu. Biblijska religija je suprotna platonističkoj, koja vidi tijelo i materiju kao suprotstavljene duhu i misli.

Danijel nije isposnik ili asketa. Ovi mladići su bili lijepi i stasiti. Ako smo religiozni, to ne znači da trebamo biti ružni, natmureni ili ispijeni. Svijet često pretpostavlja da su ljudi vjere intelektualno slabi. Danijel nam daje na znanje da inteligencija i fizički razvoj nisu u sukobu.[6]

Primijetimo kakav stav Danijel zauzima prema carevom predstavniku. Njegovo religiozno uvjerenje i njegovi ideali ga ne čine arogantnim. Suprotno tome, Danijel pristupa svojim pretpostavljenima u iskrenoj poniznosti i traži dozvolu za promjenu jelovnika. Religiozna arogantnost je strana učenju Biblije. Svetost ne isključuje humanost i pristojnost.

Danijel je mladić privlačne spoljašnjosti, vjeran svome Bogu i čvrst u svojoj vjernosti. Njegova vjernost ga čini poniznim. Stoga je prijatno nalaziti se u njegovom prisustvu. Danijel traži dozvolu za promjenu jelovnika i konačno dobija odobrenje. Ono je uslovno: na njima se mora vidjeti da jelovnik od povrća daje dobar izgled i zdravlje.

Pred sam kraj prvog poglavlja Bog interveniše. Sve do sada izgleda kao da je Bog odsutan. Tekst posljednji puta spominje Boga na početku prvog poglavlja i to u negativnom kontekstu - u kontekstu ropstva. Na kraju prvog poglavlja Bog se spominje u pozitivnom kontekstu.

U početku poglavlja Bog predaje cara Jehoakima i posuđe iz Hrama u ruke cara Nabuhodonozora. I na kraju prvog poglavlja Bog daje, ali ovog puta On daje znanje, razum i mudrost mladićima koji su mu vjerni. Izraz "dade Bog" (jevrejski ntri) koji se koristi u početku i na kraju prvog poglavlja, uokviruje to poglavlje i ukazuje na simetričnost dvije situacije. Prva situacija je kad Bog predaje narod u ropstvo, a druga kad Bog daje mudrost, znanje i razum onima koji su njegove sluge. To nam govori da Bog drži pod kontrolom obje situacije i da On svojim proviđenjem vodi sve događaje.

Struktura prvog poglavlja

[1] 1 The Interpreter's Dictionary of the Bible, Vol. II, str. 759-761.

[2] Jacques Doukhan, The Secret of Daniel (Hagerstown: 2000), p. 17.

[3] Ibid., p. 17.

[4] Danijel l, SDA Bible Commentary, 1976, IV, p. 759.

[5] Vidi Doukhan, The Secret of Daniel, pp. 18. 19.

[6] Abraham Heschel, God in Search of Man (New York: 1955) p. 238.

[7] Vidi Doukhan, The Secret of Daniel, p. 22.

< Uvod Sadržaj 2. Poglavlje >