Tri su godine prošle od dolaska judejskih zarobljenika i Jeruzalema u Babilon. Događaji drugog poglavlja Danijelovc knjige dešavaju se u 603. godini prije nove ere. Danijel i njegovi prijatelji prošli su kroz završnu svečanost školovanja na babilonskom fakultetu poslije uspješno položenog najvažnijeg ispita, ispita pred carem. Od sada pa nadalje oni pripadaju takozvanoj klasi Kaldejaca.

Ubrzo nakon završnog ispita i završne svečanosti, u trenutku kad su se četvorica mladića uspela na ljestvici društvenog statusa, odigrao se događaj čije posljedice nisu bile samo lokalnog karaktera, nego su imale univerzalan značaj. Taj događaj neće biti samo lokalna vijest za to vrijeme, nego univerzalna vijest za sve epohe budućeg vremena, uključujući i naše vrijeme!

Babilonski car Nabuhodonozor je zaokupljen snom usnulim jedne noći, koji nije bio običan san, već proročka vizija. Probudio se duboko uznemiren. Danas ljudi ne pridaju veliki značaj snovima. Korijeni naših snova su, prema objašnjenju psihologa, u dubokim naslagama podsvijesti, gdje su pohranjene memorije iz našeg djetinjstva, koje izviru u snovima s vremena na vrijeme. A katkad su i plod opterećenog želuca hranom!

Međutim, drevni narodi nisu olako shvatali snove. Oni su ih smatrali porukama koje dolaze od njihovih božanstava.

2, l - "Duh mu se uznemiri." "Um mu se uznemiri." (prijevod NIV) Glagol uznemiri u jevrejskom originalu glasi titpaem. Tim se glagolom objašnjavaju careva osjećanja, prouzrokovana snom te noći. Korijen riječi titpaem znači: lupa ili udaranje koraka. Tako je udaralo srce cara nakon tog sna!

2, 2 - Car želi saznati ne samo san koji je zaboravio nego i njegovo značenje.

2,3- Treći stih doslovno preveden s jevrejskog ovako glasi: "Moje srce kuca u težnji za razumijevanjem mog sna. "

Zaboravljen san

Babilonski car jedino se sjeća daje sanjao značajan san. On osjeća da je važan ali se ne može sjetiti njegovog sadržaja. Nama može izgledati da je careva izjava protivrječna: kako neko može tvrdili da je imao značajan san ako ga je zaboravio? Kako riješili tu dilemu?

U prijevodu Daničić i Karadžić imamo riječ san u jednini, a u jevrejskom originalu je u množini: snovi. Drugim riječima, to je slučaj kad se jedan san ponavljao nekoliko puta u noći. Da li vam se dogodiJo da ste sanjali isti san nekoliko puta u toku jedne noći?

:•.-. Dok je te noći spavao, Nabuhodonozoru se ponavljao nekoliko puta isti san, ali je on ipak stalno zaboravljao njegov sadržaj. Među raznim objašnjenjima najvjerovatnije je objašnjenje koje spada u sferu natprirodnoga. Sam Bog je mogao prouzrokovati amneziju ili zaborav. I sami Babilonci su smatrali da je zaboravljanje sna već samo po sebi znak da dolazi od nekog božanstva. Kaldejci su aludirali na tu činjenicu riječima: "... ne postoji čovjek na Zemlji koji može uradili to što car traži... osim bogova koji ne žive među ljudima." (2, 10.11)[1]

I zaista Nabuhodonozor se našao u neobranom grožđu: on zna da je san vrlo značajan s vrlo važnom porukom za njega. On je takođe uvjeren da san dolazi od Boga. Međutim, on ne zna sadržaj i koliko god više pokušava da se sjeti, to više vidi da ne može.

U isto vrijeme njegovo zaboravljanje sna postaje kriterij koji će mu pomoći da prosudi kompetentnost ili sposobnost onih koji tumače snove da kažu činjenice, a ne vještinu izmišljanja. Toga su i mudraci bili svjesni, i zato se niko nije usudio reći caru: Care, ovo si sanjao i ovo je tumačenje. Car je znao da će jedino onaj koji zna sadržaj sna dati i pravo tumačenje sna. Drugim riječima, tumačenje ne može biti nagađanje, nego mora biti potpuno tačno kao i sadržaj samoga sna. Zato car kaže: "... recite mi san, i ja ću znati da li ga možete protumačiti. " (2, 9, prijevod NIV) Car se ne želi zadovoljiti astrološkim pogađanjima. On želi da sazna sadržaj sna, i jedino onaj ko mu kaže sadržaj može mu reći i tumačenje.

U jednom trenutku car shvata da su ga obmanjivali ljudi koji su mu do sada laskali. Njegova zabrinutost se pretvara u gnjev i nasilje. On naređuje da se njegovi astrolozi pobiju. Gnjev i nasilje je često izraz zabrinutosti i straha. Neproporcionalna kazna za neznanje astrologa otkriva činjenicu daje car zabrinut i uplašen.

2, 5 - "... bićete isječeni u komade i kuća vaša postaće bunište." ("smetlište", prijevod L. Bakotića) Nabuhodonozor se ne šali, i njegove prijetnje se ne smiju zanemarili. Asirci i Babilonjani su bili poznati po svojoj okrutnosti. Isjeći čovjeka na dijelove je nešto što se doslovno dešavalo.

Molitva za razumijevanje tajne

2, 14 - Danijelov odgovor na carsku srdžbu: "... i Danijel mu reče mudro i taktično... "(NIV)

Nabuhodonozor je zabrinut i uplašen zbog sna, i zato naređuje pokolj. Aslrologe je obuzeo strah za svoje živote.

2, 15 - Međutim, Danijelova reakcija nije reakcija straha i zabrinutosti. Okolnosti ne diktiraju njegova osjećanja. Njegov odgovor na carevu naredbu je mudar i taktičan. On pita zapovjednika careve garde: "... zašto je tako nagla zapovijest od cara?"

2,18 - Potom Danijel odlazi svojim prijateljima da se zajednički mole Bogu nebeskom da saznaju šta znači ta tajna. To je prva molitva koju nalazimo u Knjizi proroka Danijela koja sadrži ukupno sedam molitava. To nije ritualna molitva. To nije molitva iz molitvenika. To nije molitva koja izvire iz sujevjerja. Ta molitva je vapaj k Bogu. Smrt čeka Danijela i njegove prijatelje. Oni očekuju odgovor.

Pogrešno je pretvarati molitvu u jednostavnu vježbu pobožnosti koja zadovoljava čovjekove psihološke potrebe. Molitva je susret sa stvarnom osobom, Osobom koja je izvan nas. Mi govorimo i tražimo Boga koji može odgovoriti. I zaista, Bog nebeski je odgovorio!

2, 19 - Prorok Danijel zna da se razumijevanje Božjih tajni ne dobija nekom tehnikom, mehanizmom ili intelektualnom sposobnošću.

2, 30 - Evo šta Danijel kaže o tome: ''Meni se ova tajna nije objavila mudrošću koja je bila u meni. " Danijel shvata da odgovor na molitvu ne ovisi o onom koji se moli, nego o Onom kome se moli. Proces ide od gore ka dole, a ne od dole ka gore. Postoji očita razlika između molitve Danijela i molitve Kaldeja. Za Kaldeje sve se dešava na horizontalnoj razini, a ne na vertikalnoj razini Neba. Kao Simon vračar oni bi dali mnogo novca da saznaju kojom se vještinom može otkriti tajna sna (Djela 8, 18.19). Za njih je pristup Božjim sferama nezamisliv. Za Kaldeje bogovi su negdje gore daleko, i nezainteresovani su za čovjeka i događanja na Zemlji.

Za Danijela je sve drugačije. On zna da živi Bog može otkriti ne samo sadržinu sna već i njegovo tumačenje. Za Danijela Bog je zainteresovan za Čovjeka, i On želi da komunicira s ljudima. Njegov Bog poznaje sve tajne prošlosti i budućnosti. On ima povjerenje u Njega i moli se za otkrivanje tajne carevog sna. S njim su udružena i njegova tri druga u toploj molitvi...

Bog je čuo molitve i uslišio ih. Otkrio je tajnu sna i objasnio njegovo značenje. Danijel i njegovi drugovi su zahvalni Bogu.

San o carstvima

Danijel javlja Ariohu da zna sadržaj sna kao i tumačenje. Zatim izlazi pred cara. Već prve Danijelove riječi ukazuju na proročku prirodu carevog sna.

2, 31 - Jevrejski[2] glagol "hzh" koji se prevodi s "vidje" specifičan je izraz u Bibliji kojim se ukazuje da je riječ o proročkoj viziji (Iz. l, 1; 2, 1; 13, 1; Amos l, 1; Mihej l, l).[3]

Izraz vidje spominje se dva puta i prirodno dijeli .viziju iz carevog sna na dva dijela: nakon prvog izraza "Ti, care, vidje...", slijedi opis kipa gigantskih proporcija, sastavljenim od četiri metala, čija se vrijednost postepeno smanjuje: počinje od zlatne glave a završava sa stopalama od gvozda i gline (2, 31-33).

Nakon prvog "vidje" imamo drugi izraz za vidje : "Ti gledaše..." koji nas upoznaje s drugim dijelom sna. Taj dio sna sadrži opis uništenja kipa, u koji udara kamen i satire ga. Kamen postaje velika planina koja ispunjava cijelu Zemlju (2, 34.35).

Vizija iz sna sadrži pogled u budućnost kojom će teći povijest poslije Nabuhodonozora i njegovog carstva. Prenesimo se u duhu u prošlost i slušajmo kako Danijel izlaže caru san i daje tumačenje. Dok Danijel govori, mi gledamo kako se razvijaju događaji budućnosti sve do kraja vremena, kad počinje vječnost.

Drevna blisko-istočna kultura je često koristila kipove ljudskog oblika da bi predstavila zamišljenu budućnost svijeta. Isto je tako broj četiri (četiri vrste metala - četiri svjetska carstva) značajan broj. Drevni narodi su ga često koristili kao simbol zemaljskih prostora (Dan. 7, 2; Ez. 37, 9; Otk. 7, l).[4]

Carev san nam u slici kipa i kamena izlaže dva poretka u dvije dimenzije: zemaljski poredak metala (horizontalna dimenzija) i poredak kamena (vertikalna dimenzija). Pređimo sada na značenje ova dva poretka!

1. Zlatna glava - Babilon (605 - 539. pr.n.e.)

2, 37.38 - "Ti si, care, car nad carevima, jer ti Bog nebeski dade carstvo, silu i krjcpost i slavu: i gdje god žive sinovi ljudski, zvijeri poljske i ptice nebeske, dao li je u ruke, i postavio te gospodarem nad svim tim. Ti si ona gla va zlatna. "

Nabuhodonozoru nije trebala Danijelova pomoć da razumije da zlatna glava predstavlja njegovo carstvo. Lista metala u silaznom poretku od glave do stopala nam ukazuju na kronološku progresiju.

• Riječ glava na jevrejskom i aramejskom znači prvi ili početak. Stoga Nabuhodonozoru nije bilo teško zaključili da je njegovo carstvo glava ili prvo carstvo.

• Zlato je bilo najpopularniji metal u Babilonu. Prilikom svog dolaska u Babilon, grčki povjesničar Herodot se divio obiljem zlata i njegovom korištenju u- hramovima i palačama. Zidovi, kipovi i drugi objekti preliveni zlatom svjedočili su o babilonskoj raskoši i slavi. Prorok Jeremija je usporedio Babilon sa zlatnom čašom (Jer. 51, 7).[5]

• Titula "car nad carevima" i njegova vladavina nad svim što živi na Zemlji ukazuje na babilonsku superiornost nad drugim carstvima.

• Titula "car nad carevima" bila je oficijalna titula korištena na dvoru Babilona. Ezekijel koristi ovu titulu specifično za Nabuhodonozora (Ez. 26, 7).

Danijelova izjava caru nas podsjeća na paralelan tekst u Prvoj Mojsijevoj l, 28 u kojem se koristi identičan tekst. Kao što je Adam bio prvi čovjek kome je dato pravo da vlada nad svim živim stvorenjima i cijelom prirodom, i kao što je s njime započela povijest Zemlje - isto je lako Nabuhodonozor bio postavljen kao prvi od tri cara kojima je Bog dao vlast nad svijefom. U isto vrijeme, ova vizija podsjeća Nabuhodonozora da on ovisi o Bogu. Sila koja je njemu dala podrazumijeva odgovornost prema onima koji su njemu podloženi.[6]

2. Prsa od srebra - Medo-Perzija (539-331. pr.n.c.)

2,39.44 - Izraz car je često sinonim za carstvo. "Nakon tebe nastaće drugo carstvo." Nakon Babilona dolazi druga Imperija ili Carstvo, manje vrijedno od babilonskog. Kao što i vizija indirektno ukazuje (poslije zlata - srebro), srebro ima manju vrijednost od zlata. Isto tako i Danijel jasno izjavljuje daje to lako (2,39).

To drugo carstvo je carstvo Medijanaca i Perzijanaca. Uprkos većem geografskom prostranstvu kojim su vladali Medijanci i Perzijanci, njihovo carstvo je po kulturi bilo manje vrijedno od babilonskog. U stvari, Medijanci i Perzijanci su usvojili babilonsku civilizaciju koja je bila naprednija i složenija od njihove. (Babilon nije bio razrušen i zadržana je društvena i državna struktura.)

- Biblija kaže da su prsa bila od srebra. Srebro je zaista bilo glavna karakteristika sljedećeg carstva. Perzijanci su koristili srebro u svom poreskom sistemu. Po Herodotu, satrapi su morali plaćati danak u srebru. Standardna monetarna vrijednosl za Perzijance bilo je srebro.[7]

3. Bedra od bronze - Grčka (331-168. pr.n. e.)

Bronzana bedra predslavljaju carslvo Grčke. Melal bronza bio je karakterističan za to carslvo. Prorok Ezekijel ukazuje na bronzu kao valutu koju su koristili Grci (Ez. 27, 13). Grčka vojska je naročilo poznala po korištenju bronzanih štitova, kaciga,, pa i oružja. Egiptaski faraon Psametik čitao je latinske izreke tražeći načina da se osveti Perzijancima. Dobio je odgovor: "Osveta će doći s mora u rukama ljudi bronze.'"[8]

Egipatski monarh je prihvatio taj odgovor s dozom skepticizma sve dok se jednoga jutra na obali nisu pojavila mrtva tijela potopljenih grčkih vojnika u njihovoj svjetlucajućoj bronzanoj opremi.

Tekst takođe kaže da će "vladati cijelom Zemljom ". (2,39) Grci su osvojili Feniciju, Palestinu, Egipat. Granice Grčke su se protezale preko Perzije do Indije. Grčka kultura je preuzeta od strane cijelog svijeta. Grčki jezik se proširio po cijelom svijetu i grčka kultura ulice i na suvremenu kulturu svijeta.

4. Noge od željeza - Rim (168. pr.n. e.- 476. n. e.)

a) Metal

Nakon perioda bronze, proročki san ukazuje na period željeza. Ono što je bronza bila za Grke, to je željezo bilo za Rimljane. Latinski pjesnici svjedoče o ovom prijelazu iz bronze u željezo. Poznati drevni pjesnik Virgil opisuje vojsku Grka naoružanu u bronzi: "Bronza odsjajuje na njihovim oklopima i mačevima." Lukrecije suprotslavlja bronzu željezu Rima: "Korištenje bronze je bilo poznato prije željeza... Bronzom su ljudi obrađivali zemlju... Bronzom su uzburkali valove rata."[9] Ovakvi tekstovi latinske književnosti svjedoče o prijelazu bronzanog perioda Grčke u period željeza Rima.

Kad promatramo povijesnu realnost, rimska vojska je zaista bila vojska željeza: mačevi od željeza, štitovi od željeza, kacige od željeza i koplja od željeza!

b) Snaga i ponašanje

Fizička snaga. - Objašnjenje Danijela cilja na nešlo više od samog metala. Željezo takođe predstavlja snagu i ponašanje koje "lomi i satire sve u komadiće". (2, 40 - prijevod NIV)

Snaga državnog aparata i vladavine.- Rimsko carstvo se geografski raširilo dalje od svih prethodnih carstava. Rim je takođe razvio visoko napredni oblik političke uprave. Osim što je postao prva republika u povijesti, Rim je takođe imao najnapredniji administrativni sistem koji mu je omogućavao kontrolu nad narodima geografski udaljenim od centra. Ovakva državna uprava je održavala jedinstvo koje je štitilo mir u svijetu, poznat kao Pax Romana.

Tako dakle, Rim je imao željeznu vojsku i željeznu upravu. Cezarova povijesna izjava se u potpunosti slaže s proročanstvom Danijela: "Veni, vidi, vici!" (Dođoh, vidjeh, pobijedih!) Galija, Druidi, Kartaga, Izrael doživjeli su na svojoj koži šta znače riječi proroka Danijela da će Rim satirali i razbijali sve u komade.

c) Dužina vladavine Rima

Dužina vladavine Rima je takođe bila znak njegove snage. Rimska vladavina je trajala oko 650 godina - mnogo duže nego ijedno carstvo prije njega.

Stopala od željeza i gline -podijeljena carstva

Iako je Rimsko carstvo bilo najduže po trajanju, snazi i geografskoj širini, u proročkom objašnjenju, na naše iznenađenje, odvojen je samo jedan stih da objasni prirodu tog carstva (2, 40). S druge strane, za period stopala načinjenih od željeza i gline koje nastaje odmah nakon nogu od željeza odvojeno je tri stiha. Dakle tri puta više! Danijel naročitu pažnju posvećuje periodu željeza i gline. Tekst ne opisuje novonastala carstva na teritoriji Rimske imperije kao drugačija od željeznog carstva koje im je prethodilo. Prije bi se moglo reći da ona i dalje pripadaju četvrtom carstvu, kao što i prisustvo željeza u stopalama na to ukazuje. Međutim, glina koja je pomiješana sa željezom kao novi element, čini ovaj period karakterističnim.

Tri karakteristike perioda željeza i gline

2, 41 - To će biti "podijeljeno carstvo". Pomiješanost željeza i gline ukazuje na podijeljenost među njima. To je vrlo važno da zapazimo. Period koji je prethodio ovome bio je period jedinstva - ujedinjenjenosti Rimske imperije (Pax Romana). Tom periodu jedinstva slijedi period razjedinjenosti. Ako retrospektivno pogledamo u prošlost povijesti, zapazićemo da je to tačno. Nasljednici Rimskog carstva su deset razjedinjenih carstava.

Poslije pada Rimskog carstva do danas države na teritoriji bivše Imperije nikad više nisu postigle jedinstvo, i prema riječima proroka, nikad to neće ni postići!

U samom tekstu krije se objašnjenje značenja tih riječi. Željezo je jako a glina je slaba. Ta podijeljena carstva će biti jaka i slaba - sastavljena od jakih i slabih, od bogatih i siromašnih nacija.

Reprezentativna funkcija gline. - Međutim, željezo i glina znači nešto više nego samo "jako i slabo". U prethodnim carstvima svako od različitih metala imalo je svoju reprezentativnu funkciju.

Na primjer, zlato predstavlja Babilon, srebro Medo-Perziju, bronza Grčku i željezo Rim. U tom smislu i glina ima svoju određenu reprezentativnu ulogu. Sve do stopala imali smo metale koji su predstavljali političku silu. Sad se odjednom pojavljuje nešto što nije metal, nešto što je po svo]oj prirodi drugačije od metala. Glina je drugačija od svih ostalih. Staviše, Danijel je određen kad kaže daje ta glina lončarska - materija koja se obrađuje.[10]

Biblija koristi sliku gline, naročito lončarske gline, u kontekstu stvaranja: "Ali sada, Gospode. Ti si naš Otac! Mi smo glina, a Ti si naš lončar; i svi smo djelo ruku Tvojih. "(Iz. 64, 8)

Kad god Biblija koristi riječ "glina", ta je riječ uvijek popraćena riječju ''lončar", i ona uvijek ukazuje na ljudska bića u njihovom odnosu prema Bogu i njihovoj ovisnosti o Bogu. Stoga spominjanje gline ima jak religiozni naglasak. Iz tog razloga, korištenje izraza lončarske gline u stopalama predstavlja silu koja nije samo politička kao što su prethodne bile, nego je i religiozna.

Povijesno gledano, to znači da će nakon raspada Rimske imperije, nova sila koja će stupiti na svjetsku scenu biti religiozna sila, koja će imati i političke elemente naslijeđene od željeznog Rima. Ta religiozno-politička sila treba da postoji i danas, pošlo nam proročki tekst govori da će ona postojati sve do kraja vremena. Kamen koji će udarili lik, upravo će udariti u njegova stopala od željeza i gline. To je vrijeme kraja. To sve znači da ova sila stvarno postoji i u naše vrijeme.

Prema većini jevrejskih komentatora, ova neobična političko-religiozna sila nije niko drugi nego kršćanstvo. To je religija koju je prihvatila Rimska imperija. To je religija koja je postala državna religija Rima.[11]

U nebeskoj viziji koju Danijel vidi i koju anđeo objašnjava dolazi do metamorfoze svjetovne sile stare Imperije u religioznu silu - kršćanstvo. Kršćanstvo, do nedavno progonjeno, sada je prihvaćeno od Imperije u licu imperatora Konstantina kao religija Imperije. Kršćanstvo kao državna religija sada dobija ne samo religioznu već i političku silu!

2, 43 - "A što si vidio gvožđe pomiješano s glinom grnčarskom, to će se oni pomiješati (biće izmiješani)..."

Dvije karakteristike opisuju stanje kakvo će biti do kraja. Po prvi puta umjesto jednine koristi se množina "carevi" ( 2, 44), dok smo ranije imali uvijek po jedno carstvo. Prethodni stih opisuje pokušaje ujedinjavanja tih careva (država Evrope). Međutim, prema ovom proročanstvu, to se neće nikad ostvariti. Tekst nam takođe daje jasnu vezu s drevnim Babilonom.

Danijel koristi izraz "plg" što na jevrejskom jeziku znači razdijeljeno (carstvo). Korijen ove jevrejske riječi od koje dolazi riječ "peleg", biblijska tradicija povezuje s kulom babilonskom: "... bješe ime Peleg... jer se u njego vo vrijeme razdvoji zemlja." (l. Moj. 10,25)[12]

Proročanstvo Danijela predviđa događaj koji je sličan događaju prilikom gradnje kule babilonske. U izvještaju Prve Mojsijeve Bog silazi s Neba u trenutku kad su se ljudi svijeta ujedinili u strahu da će biti uništeni nekim novim potopom, te su počeli graditi visoku kulu (1. Moj. 11,4). Međutim, Bog je inlervenisao miješanjem jezika, i tako je došlo do razilaženja graditelja. Isto će tako na kraju vremena Bog intervenisati kad svjetske sile, zbog straha od uništenja, budu pokušale da se ujedine.

Mi danas živimo u svijetu koji pokušava da se ujedini u različitim sferama. Nikada u povijesti svijeta nije bilo tako mnogo pokušaja za jedinstvom. To je jedna od tipičnih i najistaknutijih karakteristika moderne politike. Po prvi put, sile svijeta osjećaju potrebu zbližavanja i ujedinjenja. Alijanse i savezi ohrabruju se u svim sferama:

Ne tako davno u svijetu se počelo sve više govoriti-o jednoj novoj alijansi koja bi nakon pada komunizma obuhvatala sve kontinente i ideologije svijeta. Nova politika je prihvatila ideju o novom svjetskom poretku.

Kamen

A sada ulazimo u najvažniji dio vizije! Ovaj dio je zauzimao najveći dio carevog sna, i to je fokusna tačka prema kojoj se sve kreće i gdje se sve završava. To je drugi dio carevog sna.

2, 44 - "U vrijeme tih careva Bog će nebeski podignuti carstvo. " Ovaj period je jedini period karakterističan po akciji. Sve do ovog momenta inspirisane riječi su se koncentrisale na stanje stvari ili kvalitetu (podijeljeno, jako, slabo - 2,42).

U objašnjenju prvog dijela sna, koji se odnosi na svjetska carstva zaključno sa stopalama od gline i željeza, Danijel započinje izrazom "Bog nebeski" (2,37). Drugi dio sna koji govori o kamenu takodje započinje s "Bogom nebeskim "(2, 44).

Isti izraz dijeli san na dva dijela. U prvom dijelu - u prvom poretku stvari - carstva su data čovječanstvu. U drugom dijelu - u drugom poretku stvari - "Bog nebeski" lično uspostavlja carstvo koje je pod Njegovom punom kontrolom.

Ovo drugo, Božje carstvo, potpuno je drugačije od ostalih carstava. Postoji kontrast u materijalima: raznolikosti metala kipa i jedinstva stijene. Drugi poredak, poredak stijene, sastoji se samo od jednog carstva, dok se prvi poredak sastojao od nekoliko različitih materijala (zlato, srebro, bronza, željezo, glina).

Kamen ili stijena u svom prirodnom obliku, kao mateijal za gradnju, simbolizira božansku dimenziju, samog Boga i Mesiju (Ps. 118, 22; Iz. 28, 16).[13]

S druge strane, biblijske slike kojima se opisuje gradnja idola od metala ukazuju na religiju koja je horizontalnih dimenzija, to jest koja dolazi od čovjeka. Knjiga proroka Danijela uvijek povezuje metale s činom idolopoklonstva (3, 5; 5, 4.23).

Kamen i stijena predstavljaju carstvo Božje, a metali predstavljaju ljudska carstva. Glina predstavlja religioznu dimenziju, ali zbog svoje povezanosti sa željezom, ona gubi biblijsko značenje čiste religije.

Porijeklo kamena

2, 34.45 - Iznenadno pojavljivanje i brzo kretanje kamena koji ne baca ljudska ruka oštra je suprotnost nepokretnom karakteru metala. Carstvo stijene je drugačije od carstava kipa po tome što ga podiže Bog nebeski (2,44). Carstvo stijene je s Neba.

U svom objašnjenju Danijel vidi stijenu kao "planinu" (2, 45). Po babilonskom vjerovanju, planina je temelj nebeske rezidencije vrhovnog boga neba. Stoga je za Nabuhodonozora taslika potpuno jasna. On shvata da je vječno carstvo potpuno drugačije prirode.

Za jevrejskog proroka planina simbolizira Sion. Psalam 48, 2 govori o gori Sion koja se nalazi u visinama nebeskim. Simbolički termin koji se koristi za gornji Sion je "Gora zborna, strana sjeverna". (Iz. 14, 13)

Aramejska riječ tur je identična jevrejskoj riječi cur koja znači kamen. Biblija često koristi taj izraz kao simbol samog Boga.

Priroda kamena

Kip i kamen su oštro suprotstavljeni jedno drugom. Stijena ili kamen udara u kip. Glagol udariti (2, 34) izražava sukob između dva poretka koje predstavljaju kip i stijena. Carstvo koje Bog uspostavlja nije ogranak ili nastavak čovjekovog carstva. Sva ljudska carstva su smrvljena u paramparčad (2, 35) i potpuno uništena (2,44). Ona iščezavaju ne ostavljajući ni traga za sobom (2.35). Novo carstvo, novi poredak nema nikakve veze s prethodnim carstvima. Čak je i glina uništena zajedno sa željezom (2, 35.45).

a)- Glavna razlika između dva poretka sastoji se u tome što - Božje carstvo dolazi iz svemirskih sfera. Kamen koji se odvalio od planine ponovo postaje planina (2, 35), a od starog poretka ne ostaje ništa,

Zemaljska carstva su bila privremena, i sva su najzad propala. Posljednje carstvo će biti vječno carstvo. Vječno carstvo je porazilo privremena carstva,

c) Gigantski kip koji je Nabuhodonozor vidio u snu je sitni patuljak u odnosu na planinu koja je ispunila cijelu Zemlju. Beskonačno nadvlađuje ono što je konačno.

Nabuhodonozorova molitva

2, 46 - Nakon ovakvog sna i vizije, molitva je jedini mogući odgovor. "Tada car Nabuhodonozor pade na lice svoje, i pokloni se Danijelu. " Ovo je druga molitva po redu u Danijelovoj knjizi.

Car se nije htio obratiti Bogu nebeskom. Bog je još suviše udaljen za njega, suviše stran! Veličanstvo Neba ga je suviše uznemirilo. Umjesto da se okrene i obrati Bogu nebeskome, Nabuhodonozorov položaj tijela je okrenut prema Danijelu. Ipak, to ne znači da Nabuhodonozor misli da je Danijel Bog.

Prema svjedočanstvu povjesničara Josipa Flavija, Aleksandar Veliki je pao na zemlju pred svećenikom Jeruzalema i rekao: "Ja se ne klanjam pred njim, nego pred Bogom pred kojim on ima čast da bude svećenik." Isto je tako Nabuhodonozor priznao Božju suverenost:

2, 47 - "Tvoj Bog je Bog nad bogovima." Međutim, padajući na lice i klanjajući se pred Danijelom, car se samo na izgled pokorio "Gospodaru nad carevima". Izraz "Gospodar nad carevima" je u stvari drugo ime za Marduka, babilonskog boga plemstva, i za boga Nabu-a, sina Mardukovog. Stoga je carevo priznanje prilično sumnjivo. Babilonski car još nije shvatio ko je u stvari Bog. Slikovito rečeno, on govori Bogu Danijelovom, a namiguje svome bogu.

Car se nije promijenio. Stoga taj rasplet nema sretan završetak. Car ne čini očekivani korak naprijed - ne izražava poniznost ni pokajanje. Umjesto da je njegov odgovor vertikalne prirode, on je isključivo horizontalan: okrenut je Danijelu. Nabuhodonozor priznaje vrijednost Danijela, i tu se sve završava. Religija Nabuhodonozora ne ide dalje od ljudskog bića.

Njegova je molitva pomiješana s ponosom. On više voli svoju sopstvenu religiju i stavlja svoj idol iznad pravog Boga. Lakše mu je pokloniti se pred idolom ili ljudskim bićem negoli pred nevidljivim Bogom!

Natprirodno otkriven san i njegovo tumačenja nije imalo željeni efekat na cara. Nabuhodonozor sada vjeruje da postoji živi Bog, ali on sam mu se još nije poklonio niti ga prihvatio. On izbjegava odnos s nevidljivim Bogom koji otkriva budućnost. Božji plan za Nabuhodonozora do ovog trenutka nije uspio.

• Nije teško prepoznati povijesnu tačnost Danijelovog proročanstva. Mi s lakoćom prepoznajemo i identifikujemo carstva Babilonjana, Medijanaca i Perzijanaca, Grka, Rimljana i naroda podijeljene Evrope.

• Poslije saznanja čudesnog sadržaja sna cara Nabuhodonozora, kakav je utisak to otkrivenje ostavilo na nas? Mi možemo biti uvjereni da je Bog dao san i otkrio tajnu caru, ali kad je riječ o carstvu nebeskom mi možemo ostati sumnjalice.

• S druge strane, jedini je razlog zbog kojeg je dat taj proročki san, ne samo Nabuhodonozora već i svakom od nas lično, da nas uvjeri u povijesnost svih događaja i z, sna, uključujući i nebesko carstvo.

Sva navedena zemaljska carstva nisu ništa drugo nego privremeni kronološki orijentiri koji nas konačno upućuju na vječni cilj. Oni su dani da nam pokažu kad će u vremenu povijesti čovječanstva nastali Božje carstvo. Mi možemo shvatiti, na osnovu veličanstvene proročke sadržine drugog poglavlja Danijelove knjige, da se nalazimo na kraju vremena.

Literarna struktura poglavlja

[1] Jacques Doukhan, The Secret of Daniel (Hagerstown: 2000), p. 25.

[2] tačnije, aramejski, prim. B.P.

[3] Isaiah 1, SDA Bible Commentary, 1976, IV, p. 94.

[4] vidi, The Secret of Danijel, p. 29.

[5] Herodotus 1. 181, 183; 3. 1-7.

[6] Vidi Hie Secret of Daniel, p. 30.

[7] Herodotus 3. 89 - 95.

[8] Herodotus 2. 153, 154.

[9] Vidi, The Secret of Daniel, p. 32.

[10] Ibid., p. 34.

[11] Nosson Scherman and Meir ZIotowitz, eds., Daniel, Art Scroll Tanach Series (Brooklyn: Mesorah Pubns., 1979), p. 105.

[12] Vidi The Secret of Daniel, p. 36.

[13] Ibid., p. 37.

[14] Ibid., p. 42.

< 1. Poglavlje Sadržaj 3. Poglavlje >