< 9. Poglavlje Sadržaj 11. Poglavlje >

 

10. Veličanstveni Prvosvećenik

 

            Prvi stih desetog poglavlja spominje treći i posljednji put ime cara Kira u Danijelovoj knjizi (10, 1). Prethodno, Danijel ga spominje u dva navrata: u samom početku knjige, u prvom poglavlju (1,21), i u sredini knjige (6,28).

 

            Posljednje tri glave knjige su jedna književna cjelina.1 Radnja u sva tri poglavlja dešava se u jednom vremenskom periodu. S desetim poglavljem nalazimo se u trećoj godini cara Kira (536/535). To znači da se događaji desetog poglavlja zbivaju u prvoj godini vladavine Darija, dvije godine nakon događaja opisanih u devetom poglavlju.

 

            Deseto poglavlje počinje jednom burnom notom. Prve riječi nam najavljuju veliki rat (jevrejski cava gadol).

 

            • Danijel je i dalje u službi na babilonskom dvoru. Njega i dalje nazivaju službenim imenom - Baltazar.

 

            • Samo godinu dana ranije, on je bio svjedok povratka svog naroda u Jeruzalem pod vodstvom Sasabasara, kneza judejskog (Ezdra l, 8).

 

            • Danijel ostaje u Babilonu. Za njega je suviše kasno da se vrati u svoju postojbinu. Bio je mladić kad je dospio u Babilon kao zarobljenik, a sad je starac kome je devedeset godina.

 

            • Kao prorok uputio je Bogu žarku molitvu za povratak svog naroda u Jeruzalem, ali sam nije mogao osjetiti radost povratka.

 

            10, 2 - "U to vrijeme ja Danijel bijah u žalosti tri sedmice." Danijelova žalost nije proisticala iz nostalgije koja je prirodni dio čovjekovog iskustva. Postoji nešto dublje u žalosti koju je Danijel osjećao samo godinu dana nakon povratka svog naroda u Jeruzalem. Za manje od godinu dana njegove najljepše nade kao proroka bile su iznevjerene. Radosne pjesme povratka koju pjeva Ezdra i narod koji se vratio ubrzo su bile utišane neprijateljskim ponašanjem onih koji su živjeli u tim krajevima. Povratnici Jude su imali neprijateljski doček. Naseljenici u tom kraju činili su sve moguće da zagorčaju život povratnicima. Prijetili su im, pisali su pismo perzijskim vlastima s optužbama protiv povratnika. Njihove neprijateljske akcije sve su više otežavale gradnju Hrama. Srca naroda koja su gorjela nadom, ispunila su se obeshrabrenjem. To su bile vijesti koje su stizale Danijelu. On u očajanju pada na svoja koljena.

 

            Isti osjećaj tjeskobe i tuge ispunio ga je sad kao i prije dvije godine kad je proučavao proročanstvo proroka Jeremije. U desetom poglavlju ponavlja se isti slijed Danijelovih osjećanja i događaja koja je doživljavao u devetom poglavlju.

 

            a) Oba poglavlja započinju tugom, tjeskobom i neizvjesnošću da li će Božje obećanje biti ispunjeno.

 

            b) U oba slučaja Danijel u svojoj boli i patnji pada na svoja koljena i u stavu skrušenosti izlazi pred Boga.

 

            c) U oba slučaja anđeo Gabrijel mu se javlja i daje mu objašnjenje.

Pashalni post

            10, 3 - Danijel posti tri sedmice. Prema biblijskoj tradiciji obično se postilo tri dana, što je bio spoljašnji znak unutarnjeg pokajanja. Intenzitet njegove čežnje i žar njegove molitve iskazan je produženjem posta s tri dana na sedam puta tri.

 

            Danijelova molitva i post počinju u nišanu, prvom mjesecu godine. Njegov post pada tačno u vrijeme pashe i prijesnih hljebova. Interesantno je da Danijel naglašava da u vrijeme od tri sedmice nije jeo meso niti je pio vino. Mnogi istraživači ovog teksta pitali su se kako je Danijel mogao prekršiti Gospodnju zapovijest po kojoj se za vrijeme Pashe moralo jesti pashalno jagnje?2 Njegov postupak se opravdava izuzetnom situacijom obustave gradnje Hrama u dalekom Jeruzalemu, prouzrokovane smetnjama okolnih naroda. Sličan slučaj izuzetnog posta nalazimo u Esterinoj knjizi: "Idi, skupi sve Judejce... i postite za me, i ne jedite ni pijte za tri dana ni danju ni noću, i ja ću sa svojim djevojkama postiti takođe, pa ću.onda otići k cani... i ako poginem, neka poginem." (Estera 4, 16)

 

            Danijel dobija viziju dvadeset četvrtog dana prvog mjeseca nisana, čim je završen praznik Pashe. Pasha se završila dvadeset prvog dana a Danijel je dobio viziju dvadeset četvrtog dana. Nije slučajnost da Danijel dobija viziju neposredno po završetku pashalnog praznika koji je podsjećao narod na njihovo izbavljenje iz Egipta i stvarao atmosferu nade o obećanoj zemlji.

Paralelizam Danijelove i Jozuine vizije

            10, 5 - Danijel nam opisuje početak vizije riječima: "Podigoh oči svoje i vidjeh, a to jedan čovjek..." Njegova vizija podsjeća poznavaoca Biblije na sličnu viziju koju je nekada imao Jozua Nunov. Vizija Jozue opisana je sličnim riječima: "Podiže oči svoje i pogleda, a to čovjek." (Jozua 5, 13) Čovjek iz Jozuine vizije predstavio se kao komandant vojske Gospodnje (jevrejski sar hacava, Jozua 5, 14.15). Izraz komandant vojske pojavljuje se u Bibliji samo u Jozui 5 i Danijelu 8, 11.

 

            Iako se izraz komandant vojske ne spominje u Danijelu 10, obje ove riječi se spominju u ovom poglavlju. Jevrejska riječ cava spominje se u prvom stihu desete glave (prijevod NIV, veliki rat), a izraz komandant (knez) spominje se u trinaestom stihu, gdje nalazimo Mihaela kao ratnog komandanta - kneza. Tako je čovjek iz Danijelove vizije nebeski Ratnik koga smo susreli i u Jozui. On je u isto vrijeme i Prvosvećenik koga smo susreli u osmom poglavlju Danijelove knjige.

 

            Prvosvećenik opisan u desetom poglavlju ima veličanstveni izgled. Obučen je u lanenu odjeću i opasan zlatnim pojasom (3. Moj. 16, 4.23; 2. Moj. 28, 4.5.8). Izgled ovog Prvosvećenika je sasvim drugačiji od izgleda svih drugih prvosvećenika.

Opis Prvosvećenika

            10, 6 - Njegovo cijelo biće ozareno je blještavim sjajem.

 

            • Njegovo tijelo je poput hrizolita. Hrizolit je dragi kamen, poznat i kao topaz.

 

            • Lice mu je kao munja.

 

            • Njegove ruke i noge odsjajuju sjajem koji se odbija od bronze.

 

            • Njegove oči su kao razgorjele baklje.

 

            Svi se opisi nalaze u superlativu, što je u skladu s nastojanjem da se prikaže natprirodni i veličanstveni izgled tog Prvosvećenika. Sličan opis se pojavljuje i u drugim tekstovima Biblije.

 

            Ezehijel opisuje viđenje slave Gospodnje koristeći slike paralelne Danijelovim: munja, hrizolit, uglađena bronza, vatra, glas poput mnogoga ljudstva (Ez. l, 14.7.24. 27).

 

            Ivan u svojoj viziji opisuje ovog slavnog Prvosvećenika identičnim slikama:

 

            • On nosi istu svećeničku lanenu odjeću, opasan zlatnim pojasom (Otk. l, 13).

 

            • Njegove oči gore kao vatra.

            • Tijelo mu je poput uglađene bronze.

            • "Glas njegov kao huka voda mnogih. ''(Otk. 1,15)

 

            Taj prvosvećenik predstavlja sebe kao božansko Biće: "Ne boj se. ja sam prvi i posljednji, i živi: i bijah mrtav i evo sam živ u vijek vijeka, amen. I imam ključeve od pakla i od smrti." (Otk. l, 17.18) Jezik koji se ovdje koristi jasno ukazuje na Isusa Krista, koji je opisan kao "prvenac iz mrtvih''(l, 5) i kao "alfa i omega" (1, 8).

Identične reakcije proroka na vizije

            • Danijel, Ezehijel i Ivan uplašeni padaju na svoje lice (Dan. l0, 9.10; Ez. l, 28; Otk. l, 17).

 

            • Sva tri proroka vide isto božansko Biće. Reakcija na pojavu Gabrijela nije ulivala takav osjećaj straha i strahopoštovanja (Dan. 9,21).

 

            Danijel identifikuje to biće kao Sina Čovječjeg, koga smo već sreli u Danijelovoj knjizi (7,13). U četvrtom stihu desetog poglavlja, Danijel koristi izraz "čovjek" m opisu tog Bića. Isti izraz koristi i Ivan u Otkrivenju nazivajući ga Sinom Čovječjim (Otk. 1, 13).

 

            Sin Čovječji iz Danijela 7, Prvosvećenik iz Dan. 8, i Biće blještavog sjaja, Prvosvećenika i ratnog komandanta iz Dan. 10 govore nam o jednoj te istoj Osobi, o Bogočovjeku, od koga su se Danijel, Ezekijel i Ivan uplašili.

 

            Danijel je potpuno savladan slavom ove vizije. Na scenu potom izlazi Gabrijel koji ga snaži, tješi i pomaže mu da razumije.

Utješna vizija

            10, 9-12 - Vizija prelazi iz onoga što se vidi u ono što se čuje. Mi slušamo anđela Gabrijela kako Danijelu daje uvid i razumijevanje. Gabrijel počinje na sličan način kao što je to učinio i u devetom poglavlju: "I reče mi: Danijele, mili čovječe! Slušaj riječi koje ću ti kazati... Reče mi: Ne boj se, Danijele, jer prvoga danu kad si upravio srce svoje da razumijevaš i da mučiš sebe pred Bogom svojim, uslišene bješe riječi tvoje, i ja dođoh tvojih riječi radi."

 

            Danijel je tek otpočeo molitvu, i već je njegova molitva bila uslišena. Izgleda kao da njegov post od tri sedmice nije ni bio potreban. Već prvoga dana Bog je čuo njegovu molitvu. Primijetimo da Danijelova duga molitva nije ni zapisana. Bog čuje molitvu prije nego što je i formulirana (Ps. 139). Božji odgovor ne ovisi ni o kvaliteti ni o kvantiteti naših molitava.

 

            Međutim, postoji i druga duhovna lekcija koju možemo naučiti iz primjera Danijela i koja se krije iza riječi anđela Gabrijela. U periodu od 21. dana, u tom istom periodu dok se Danijel molio, Gabrijel je bio uključen u direktnu borbu s princom Perzije (10, 13). Očito da postoji jasna veza između duhovne borbe koju je doživljavao Danijel i konflikta između zemaljskih carstava.

 

            Na izgled kao da postoji protivrječnost u opisu događaja u desetom poglavlju. S jedne strane, Gabrijel kaže da je Bog čuo molitvu i da je bila uslišena već u samom početku, a u isto vrijeme kaže da ga je molitva, koja je trajala 21 dan, podržavala u njegovoj borbi. Pouka koju možemo izvući iz ove prividne protivrječnosti je da pobožna djela čak ni Božjih slugu nisu sama po sebi vrijedna, ali Bog želi da ih vidi kao suradnju ljudi u usmjeravanju događaja u povijesti. Bogu su potrebni ljudi kao suradnici.

 

            Gabrijelovo otkrivenje se razvija u dva slijeda paralalanih stepena koja se završavaju na isti način:

 

A (10, 9)

             Danijel čuje riječi i pada na zemlju.

 

A' (10. 15)

            Danijel čuje riječi i sagiba glavu ka zemlji.

B(10, 10.11)

            Anđeo dotiče ruke i koljena Danijelova koji ustaje i drhti.

 

B' (10, 16.17)

            Anđeo dotiče usne Danijelove. Prorok otvara usta, ali teško govori.

C (10, 12)

            Anđeo ga tješi: 'Ne boj se!"

 

C' (10, 18.19)

            Anđeo ga tješi: "Ne boj se!"

D (10, 13)

            Borba s princom Perzije uz dodatnu pomoć Mihaela.

 

D' (10, 20.21)

            Borba s princom Perzije uz dodatnu pomoć Mihaela.3

 

U dva navrata Danijel doživljaje ovaj prijelaz kao iz života u smrt, i oba puta dobija ohrabrenje i pornoć. Gabrijelova poruka je poruka pobjede. Korijen riječi Gabrijel je gbr i znači biti jak. I zaista, kao vrhunac ovog teksta mi čujemo ratni pobjedonosni poklič: "Nema nikoga da junački radi sa mnom u tom osim Mihaela kneza vašega. "(10,21)

 

            Biblija na drugim mjestima pokazuje slučajeve ratnog pobjedonosnog pokliča ljudi koji zadivljeno gledaju Božje pobjede u borbi.

Primjeri ratnog pobjedonosnog pokliča

            • Egipatska vojska - Izrael - Crveno more: "Neprijatelj reče: Tjeraću, stignuću, dijeliću plijen: nasitiće ih se duša moja, izvući ću mač svoj, istrijebiće ih ruka moja. Ti dunu vjetrom svojim, i more ih pokri, i u ton uše kao olovo u dubokoj vodi. Ko je kao ti među silnima, Gospode? Ko je kao Ti slavan u svetosti, strašan u hvali, da čini čudesa?" (2. Moj. 15, 9-11)

 

            a Istim pokličem pobjede su prožeti psalmi: "Sve će kosti moje reći: Ko je kao Ti, Gospode, koji izbavlja stradaoca od onoga, koji mu dosađuje, i ništega i ubogoga od onoga, koji ga upropašćuje?"(Ps. 35, 10)

 

            Gabrijel spominje Mihaela kao onoga koji se bori zajedno s njim (10, 3.21). On je i Danijelov princ i princ njegovog naroda. Doslovni prijevod kaže da je On glavni princ, ne jedan od prinčeva. Riječ еhad obično se prevodi kao broj jedan. Međutim, ova riječ takođe znači prvi. Ovo drugo značenje bolje odgovara kontekstu koji je pred nama. Mihael je princ nad prinčevima.

 

            Prvosvećenik koji ima oči poput vatre i čiji je blještavi sjaj doveo Danijela u polumrtvo stanje, u stvari je Mihael ili Sin Čovječji, kako smo ga upoznali u sedmom poglavlju.

 

            Na vodama u viziji nema nikakvih strašnih zvijeri. Na vodi sada vidimo princa Mihaela. On je taj koji je zaključio sedmo i osmo poglavlje, koja su bila ispunjena zvijerima. On je vodio Mojsija i izbavio svoj narod iz ruke faraonove. On je vodio Jozuu i stajao pred njim kod Jerihona. On je preveo Izraela preko Jordana i uveo ga u obećanu zemlju.

           

           

            1 Lacocque, The Book of Daniel, p. 200.

            2 Vidi Doukhan, p. 158.

            3 Ibid., p. 162.

< 9. Poglavlje Sadržaj 11. Poglavlje >