| < 8. Poglavlje | Sadržaj | 10. Poglavlje > |
Posljednje riječi osmog poglavlja još odzvanjaju u našim ušima dok
gledamo Danijela u mraku nerazumijevanja (9, 1.2). On je sam priznao da nije
razumio značenje te vizije, i to ga je uznemirilo. Danijel ne samo što je nije
razumio nego ga je ona toliko potresla da se razbolio. Bio je potpuno iscrpljen.
Vizija je za njega bila tajna punih trinaest godina.
Deveto
poglavlje nas stavlja u prvu godinu vladavine cara Darija (538. prije nove ere).
To je ona ista godina u kojoj se Danijel suočio s lavovima u jami iz koje je bio
izbavljen intervencijom anđela. Ukratko, u toj je godini Danijel bio izbavljen
Božjim čudom i u toj istoj godini dobio je novu viziju.
9, 2 -
Krajem osmog poglavlja ostavili smo Danijela zbunjenog vizijom koju nije
razumio. Međutim, u samom početku devetog poglavlja nalazimo ga kako
razumije. "Prve godine njegova carovanja ja Danijel razumjeh ... da će se
navršiti razvalinama jeruzalemskim sedamdeset godina."
Danijel je u svom razmišljanju mogao zaključiti da bi izjava anđela:
"Do dvije tisuće i tri stotine večeri i jutara, onda će se Svetinja očistiti"
mogla značiti da će tragedija ropstva Jeruzalema trajati punih 2300 godina!
Medjutim, nakon proučavanja Knjige proroka Jeremije, Danijel je shvatio da će
ropstvo u Babilonu trajati sedamdeset godina. "Jer ovako veli Gospod: Kad se
navrši u Babilonu sedamdeset godina, pohodiću vas, i izvršiću vam dobru riječ
svoju da ću vas vratiti na ovo mjesto... Tada ćete me prizivati i ići ćete
imolićete mi se, i uslišiću vas." (Jer. 29, 10-12)
U
Knjizi dnevnika se nalazi unekoliko izmijenjen tekst Jeremijinog proročanstva na
vrlo interesantan način. Jeremija spominje period od sedamdeset godina kao
sedamdeset subotnih godina odmora za Judejsku zemlju. “ i sve sudove doma Božjega, velike i male, i
blago doma Gospodnjega i blago carevo i knezova njegovih, sve odnese u Babilon.
I upališe dom Božji i razvališe zid jeruzalemski... odnese ih u Babilon i biše
robovi njemu... da se ispuni riječ Gospodnja koju reče ustima Jeremijinim, dokle
se zemlja ne izdovolji subotama svojim, jer počivaše za sve vrijeme dokle bješe
pusta, dokle se ne navrši sedamdeset godina. ... " (2. Dnev.
36,18-23)
Ako
počnemo računati s 605. godinom, koja je početna godina razaranja Jeruzalema i
početak ropstva u Babilonu, zaključujemo da je prošlo ukupno 68 godina ropstva
izraelskog naroda. Preostalo je svega dvije godine do 70 godina. Međutim, i
dalje se ništa značajno nije dešavalo. Narod je još daleko od svoje zemlje, a
Jeruzalem još leži opustošen i razrušen.
Danijel s posebnim žarom proučava proročanstva. Na svoju radost u
Jeremijinom proročanstvu otkriva istinu o ropstvu koje treba trajati 70 godina.
Samo je dvije godine preostalo do ispunjenja roka koje pominje to proročanstvo.
S druge strane, Danijel ne vidi nikakav znak koji bi pokazao da će se situacija
bitno promijeniti u skoroj budućnosti. Stoga Danijel pada pred Bogom na koljena
u svojoj molitvi.
Prorok iznosi svoju molitvu u
velikoj zebnji, i to čini pod sjenkom smrti. Tekst spominje tri simbola smrti:
post, ogrtanje plaštem od kostrijeti i posipanje pepelom. To je bio oblik
rituala kojim su praćene molitve pokajanja u biblijskim
vremenima.
•
Poput mrtvaca, osoba koja se moli ne jede i nosi samo najosnovniju odjeću
sačinjenu od ovnove vune, kamilje ili kozje dlake.
•
Poput mrtvaca, ta osoba odlazi u prah i pepeo.'
Pred
Bogom mi smo goli i ranjivi kao na smrt. Kao prašina iz koje je stvoren, čovjek
poziva sada svoga Stvoritelja - Izvora svoga života. U svoju molitvu Danijel
unosi cijelo svoje biće. On osjeća da nema ništa važnije od onoga što izražava u
svojoj molitvi.
Ovo je
sedma, najduža i najznačajnija molitva u Danijelovoj knjizi. To je posljednja
molitva. To je i univerzalna molitva, koja se odnosi se sav Izrael. Grijeh
Izraela ima odraza i na susjedne zemlje: "... jer s grijeha naših is
bezakonja otaca naših Jeruzalem i tvoj narod posta rug u svih koji su oko
nas."
Po
prvi puta Danijel se moli u prvom licu množine:
• Mi
zgriješismo, i zlo činismo, i bismo bezbožni, i odmetnusmo se, i odstupismo od
zapovijesti Tvojih i od zakona Tvojih.
• Mi
ne slušasmo sluga Tvojih proroka.
• Jer
s grijeha naših i s bezakonja otaca naših, Jeruzalem i Tvoj narod posta rug u
svih koji su oko nas.
Danijel izjednačuje sebe sa svojim narodom. Mi ga ne vidimo da kao čist
trijumfalno stoji iznad nečistoća Judinih. Kao posrednik za svoj narod, Danijel
doživljuje sebe kao jednog od mnogih grješnika u Judi. Njegovo posredovanje je
puno žara. On se poistovjećuje sa sudbinom svoga naroda.
Bog
koji je izveo Izraela iz egipatskog ropstva je isti Bog od koga Danijel očekuje
da izvede Judu iz babilonskog ropstva. "Ali sada, Gospode Bože naš, koji si
izveo narod svoj iz zemlje Egipatske rukom krjepkom..." (9,
15)
Ime
koje Danijel ovdje koristi za Boga je JHVH. To ime se uvijek koristi kada
označava Boga koji djeluje u povijesti. Isto tako JHVH je Bog zavjeta koji je
učinio sa svojim narodom. Do sada Danijel nije koristio ovo ime za Boga. Sada, u
svojoj molitvi, Danijel koristi ime JHVH sedam puta (9, 4.9.10.13.14.15.20). Ime
JHVH je i Bog budućnosti, jer će on spasiti svoj narod iz babilonskog
ropstva.
Korijeni Danijelove molitve se ne zadržavaju samo na grijesima i zlu koje
je narod činio u prošlosti. Ona ide dublje, ona ulazi u iskustva spasenja koja
im je Bog davao. To je hranilo prorokovu nadu. Danijel se moli za svoj narod i
za grad Jeruzalem koji je u ruševinama. Kao i u šestom poglavlju, njegovo tijelo
u stavu molitve je okrenuto prema Jeruzalemu i razorenom
Hramu.
Vrijeme u koje se Danijel moli je vrijeme "... o večernjoj žrtvi". (9,
21) To je trenutak kad treba završiti post (2. Moj. 9, 5). Danijel sada
očekuje da se ispuni ono što je bilo predmet njegove molitve upućene
Gospodu.
Na
kraju svoje molitve Danijel kaže: "Sada dakle poslušaj, Bože naš, molitvu
sluge svojega i molbe njegove... " (9, 17) Danijel moli Gospoda da odgovori
pozitivno.
Uslišenje Danijelove molitve kao Božjeg odgovora nije rezultat rituala
molitve i posta, već rezultat Božje milosti, na koju se Danijel cijelo vrijeme
pozivao. Anđeo dolazi k Danijelu dok se on još moli. Molitva ne može prisiliti
Boga da djeluje. Riječi molitve nemaju magičnu moć. Bog je taj koji odlučuje da
li će djelovati ili ne. Bog je slobodan. Sve ovisi o Njemu. Danijel to zna, i
zato se moli da Bog ne odlaže uslišenje (9, 17). Danijel traži više od duhovnog
odnosa. On traži konkretnu Božju intervenciju u povijesnim događanjima. On traži
da judejski zarobljenici u Babilonu dobiju slobodu i vrate se u Jeruzalem.
Njegova molitva je okrenuta ka budućnosti.
9, 25 - Božji odgovor na Danijelovu
molitvu i na njegovo pitanje o dvije tisuće i tri stotine večeri i jutara
uključuje Gabrijelovo nagovještavanje dolaska Mesije. "Zato znaj i razumij:
od kad iziđe riječ da se Jeruzalem opet sazida do Pomazanika Vojvode biće sedam
sedmica i šezdeset dvije sedmice... "
Biblija gleda na Mesiju kao na Osobu koja ima božansku misiju da spasi
Božji narod. Jevrejska riječ mašah znači pomazati. Mesija je Osoba koja
je pomazana.2 Pomazati osobu uljem simbolizira prenošenje snage i
mudrosti i vjere onoga koji pomazuje na onoga koji se
pomazuje.
Biblija izvještava da su svećenici, čak i neki carevi bili pomazanici, to
jest mesije. Povijest Izraela je imala nekoliko ovakvih pomazanika
(mesija).
•
Biblija naziva Arona pomazanikom (2. Moj. 28, 41; 3. Moj.
16,32).
•
Prorok Izaija je bio pomazan (Iz. 61, 1).
• Car
Saul je bio pomazan (2. Sam. l, 14).
• Car
David je bio pomazan (1. Sam. 16, 6.13).
• Čak
je i stranac, princ Kir, bio nazvan pomazanikom (Iz. 45,1)
Proroštvo od sedamdeset sedmica je odgovor na proroštvo od sedamdeset
godina kao njegovo konačno rješenje. Ovaj tekst nam ne govori o jednom od
mesija, nego nam govori o vrhovnom, glavnom Mesiji. Dok je proučavao proroštvo
od sedamdeset proročkih sedmica, Danijel je očekivao jednog pomazanika (mesiju),
a to je bio Kir. "Ovako govori Gospod pomazaniku svojemu Kiru... " (Iz.
45, 1) Međutim, proroštvo od sedamdeset proročkih sedmica je izvorna,
univerzalna verzija proroštva od sedamdeset godina zarobljeništva koje se
odnosilo na izraelski narod.
A Dok će s proroštvom od
sedamdeset godina ropstva biti povezano ime Kira kao pomazanika (mesije),
B u središtu
sedamdeset proročkih sedmica nalazi se univerzalni Mesija.
A' Sedamdeset godina
(7x10) vode do mesije subotnih godina
B' Sedamdeset sedmica
(7x7x10) vode nas ka Mesiji Jubileja.3
Isto
tako riječi koje je Danijel koristio u prvom dijelu svoje molitve odnose se na
određenu, lokalnu situaciju, dok riječi i ideje koje nalazimo u drugom dijelu
molitve imaju univerzalno značenje. Danijel kaže: "mi zgriješismo " (9,
5) , "u nas je sram"'(9, 9), "Izrael ... ne sluša glasa Tvojega"(9,
11), "bezbožni bismo" (9, 15), što se odnosi na izraelski narod. Međutim,
riječi: prijestup, bezakonje, vizija, proroštvo (9, 24) kao i
sadržaj narednih stihova (9, 25-27) imaju univerzalno značenje. Stoga i riječ
Mesija ("da se pomaže Sveti nad svetima" i "Pomazanik Vojvoda") ima
univerzalno značenje. Mesija u ovom tekstu je univerzalni Mesija - Mesija svih
mesija.
9, 27
- Završetak teksta devetog poglavlja govori o misiji Mesije koja će biti
univerzalna i koja će uključiti mnoge. Riječ mnogi (jevrejski rabim)
ima jak univerzalni smisao (Ezra 3, 12).4 "I mnogo onih koji
spavaju u prahu zemaljskom probudiće se." (12,2)
Proroci
često koriste riječ mnogi da bi ukazali na narode i nacije u njihovom
univerzalnom proslavljanju Boga. "I ići će mnogi narodi govoreći: Hodite da
idemo na goru Gospodnju i u dom Boga Jakovljeva, i učiće nas svojim putevima...
"(Mihej 4, 2)
Univerzalni Mesija nas upućuje na Jubilej (oprosna godina). Levitski
praznik Jubileja simboliše ponovno stvaranje svijeta. To je "Subota nad
subotama" koja nastupa u vrijeme od 49 godina (7x7 godina), kad se čovječanstvo
i priroda nanovo rađaju (3. Moj. 25, 8-11).
Proročanstvo od sedamdeset proročkih sedmica je takođe povezano s 2300
večeri i jutara. Pošto Danijel nije razumio proročanstvo o 2300 večeri i jutara
(8, 27), on je obratio pažnju na poroštvo od sedamdeset godina da bi to
proroštvo bolje razumio (9, 2). Zatim nas vizija uvodi u sedamdeset proročkih
sedmica. U tom trenutku Gabrijel dolazi da mu pomogne u razumijevanju (9. 21-
27).
Ključna riječ ovdje je razumij koja nam se stalno ponavlja.
Proroštvo o sedamdeset proročkih sedmica je pomoćna informacija u pronalaženju
nedostajuće karike u lancu da bismo razumjeli proročanstvo o 2300 večeri i
jutara.
Isti
anđeo Gabrijel koji je ranije dolazio i objašnjavao proročanstvo o 2300 večeri i
jutara ponovo dolazi da bi pomogao Danijelu u razumijevanju vizije (9, 23). O
kojoj viziji je tu riječ? Gabrijel koristi isti izraz, vizija/utvara
(jevrejski mare - 9, 23), koju je spomenulo nebesko Biće u Danijelu
8, 16.
Bog
šalje preko Gabrijela proročanstvo od sedamdeset proročkih sedmica, navješćujući
dolazak Mesije, da nam pomogne u razumijevanju proroštva o 2300 večeri i jutara.
Dolazak Mesije nije mističan. To je događaj smješten u vremenu i
prostoru.
Brojevi u proročanstvu su svakako izazov. Ali i mi smo od Gabrijela,
Božjeg anđela, zajedno s Danijelom ohrabreni da razumijemo. Prije nego li
kronološki riješimo period od sedamdeset proročkih sedmica, navedimo tri bitne
stvari:
1.
početak tog perioda,
2.
dužinu perioda
3. i
kraj perioda.
Sada
možemo otkriti kariku koja nam je nedostajala da bismo razumjeli oba proročka
perioda, kako period od 2300 večeri i jutara tako i period od sedamdeset
proročkih sedmica.
• 9,
23 - "U početku molitve tvoje iziđe riječ i ja dođoh da ti kažem. Zato slušaj
riječ i razumij utvaru. "
• 9,
25 - "Zato znaj i razumij: otkad iziđe riječ da se Jeruzalem opet sazida do
Pomazanika (Mesije) biće sedam sedmica, i šezdeset i dvije sedmice...
"
Tu
imamo dva identična izraza, "iziđe riječ", od kojih se jedan odnosi na
Božju riječ ili naredbu, a drugi na čovjekovu riječ ili naredbu. Čovjekova riječ
na Zemlji je inspirisana Božjom riječju s Neba.
Početna tačka za izračunavanje vremena dolaska Mesije je datum kad se
izda naredba o ponovnom zidanju Jeruzalema. Knjiga proroka Ezdre spominje tri
dekreta u kojima je riječ o Jeruzalemu: Prvi dekret izdaje Kir, drugi Darije a
treći Artakserks.
Dekret
cara Kira koji je izdat 538. godine omogućio je Jevrejima da se vrate iz
babilonskog ropstva. Oko 50 000 Jevreja se vratilo u Jeruzalem (Ezdra 2, 64).
Carev dekret se najviše odnosio na ponovnu izgradnju Hrama. Taj dokument je
ovlastio svećenike da uzmu 5400 posuda koje su pripadale tom Hramu (Ezdra l,
11).
Dragi
dekret je izdat 519. godine. Izdao ga je Darije I Histasp (ne Darije Medski).
Taj dekret je samo potvrdio Kirov dekret (Ezdra 6,1.3-12).
Međutim, dekret cara Artakserksa (457) ili Longimanov dekret imao je
nekoliko elemenata na koje je proročanstvo mislilo.
• To
je posljednji dekret.
• To
je najdetaljniji dekret koji ponavlja naredbu o rekonstrukciji Hrama i
uspostavlja administraciju nad gradom (Ezdra 7, 25).
• To
je jedini dekret koji izričito spominje Božju intervenciju kao temelj izdavanja
tog carskog dokumenta (Ezdra 7, 27.28). Artakserksov dekret kao i preostali dio
Ezdrine knjige napisan je na jevrejskom jeziku, dok su prethodna dva dekreta i
cijeli prethodni tekst knjige napisani na aramejskom jeziku. Artakserksov dekret
dijeli Ezrinu knjigu na dva dijela. To je znak novog doba za Izrael koji
pokazuje daje započela nacionalna obnova.
«
Prema Ezdrinoj knjizi, car Aratkserks je izdao taj dekret u sedmoj godini svoje
vladavine, u rano proljeće 457. godine (Ezdra 7, 8). Ezdra je otišao iz Babilona
prvog dana prve godine i stigao u Jeruzalem u petom mjesecu. Stoga je
457.
godina
vrijeme napuštanja Babilona i početna godina računanja oba
proročanstva.
Sedamdeset sedmica su proročke
sedmice. Jedan dan znači jednu godinu. Prema tome sedamdeset sedmica jednako je
490 godina.
Od
samog početka tekst devetog poglavlja daje nam smjernice pravca tumačenja kako
treba shvatiti sedamdeset sedmica. One su proročke, dakle sadrže godine a ne
dane. Interesantno je zapaziti da prve riječi desetog poglavlja direktno
potvrđuju takvo tumačenje. Kad spominje tri sedmice posta, Danijel nam doslovno
kaže: "tri sedmice dana". (10, 2) Ovo je jedino mjesto u Bibliji u kome
se uz riječ sedmica dodaje riječ dana. To je zato da bi se napravila
razlika između dvije različite sedmice - obične i proročke (sedmice godina - 9,
24-27; sedmice od dana - 10, 2).5
Biblijska proza često koristi riječ dani (jevrejski jamim) u
smislu godina, i većina prevoda prevodi taj izraz s godine: "Zato vrši zakon
ovaj na vrijeme od godine do godine." (2. Moj 13, 10) "... od godine do
godine idu kćeri Izraelove... "(Sudije 11, 40)
Poetski tekstovi Biblije sadrže mnoge paralelizme između dana i godina:
"Jesu li tvoji dani kao u smrtnika i godine tvoje kao čovjekove. "(Job
10, 5) "Daproglasim godinu milosti Godpodnje i dan osvete Boga
našega.".
Ovaj
princip se pojavljuje i u levitskim tekstovima. Šest godina izraelski
zemljoradnici su trebali obrađivati svoju zemlju, ali sedme godine zemlja se
nije smjela obrađivati, nego je morala imati odmor. Biblija naziva sedmu godinu
odmora subotom. Prema tome ta subota nije subotni dan, nego subotna
godina (3. Moj. 25,1-7).
Biblija, koristi isti rječnik u vezi s Jubilejom: "... nabrojaćeš
sedam subota godina, sedam puta sedam godina izbroj sedam subotnih godina -
sedam puta sedam godina i dani tih sedam subota godina učiniće četrdeset devet
godina." (3. Moj. 25, 8, prevod L. Bakotića)
Taj
princip dana za godinu je nešto što srećemo i na drugim mjestima u Bibliji. Tako
su uhode uhodile Kanan 40 dana. Tih četrdeset dana su pretvorene u četrdeset
godina lutanja po pustinji: "Po broju dana, za koje uhodiste zemlju,
četrdeset dana, na svaki dan po godinu, nosićete grijehe svoje, četrdeset
godina, i poznaćete da sam prekinuo s vama. "(4. Moj. 14, 34) Isto tako Bog
je zapovjedio proroku Ezehijelu da leži na svojoj lijevoj strani određeni broj
dana pri čemu je svaki dan simbolizirao godinu (Ez. 4, 5).
I
jevrejska i kršćanska tradicija razumijevaju jubilarne sedmice iz Danijela
devetog poglavlja kao sedmice od sedam godina puta deset (490 godina). Među
brojnim djelima evo nekih koji potvrđuju to tumačenje: Knjiga Jubileja, Enohova
knjiga, Talmud, Midraš Rabbah.6 Sve su ovo svjedočanstva od
najstarijih vremena o vjerodostojnosti tog tumačenja. Princip dan za godinu je
najstariji princip korišten za tumačenje vremenskog elementa ovog
teksta.
Vizija
o sedamdeset proročkih sedmica vodi nas do dolaska Mesije. "... do Pomazanika
(Princa) Vojvode biće sedam sedmica i šezdeset dvije sedmice... " (9,
25)
Dolazak Mesije će se zbiti nakon Šezdeset i dvije sedmice koje su dodate
na sedam sedmica. Ne postoji prostor ili pauza između sedam sedmica i šezdeset i
dvije sedmice. Kontekst nam kaže da je riječ o cjelini "od sedamdeset sedmica
koje su određene tvom narodu i tom gradu". Kad bismo uzeli da ove sedmice
nisu godišnje sedmice, to bi značilo da će Mesija doći 49 godina nakon 457.
(pr.n.e.) umjesto 483. godine nakon te godine.
Dolazak Mesije se očekuje 69
sedmičnih godina (što iznosi 483 godine) nakon 457.
godine.
Mi
smo utvrdili da je 457. godina početna godina računanja sedamdeset proročkih
sedmica. Tako ulazimo u 27. godinu nove ere, kad se pojavljuje osoba koja se
zove "Hristos"(Pomazanik}. Tačno te godine Mesija je bio pomazan, to jest
kršten Duhom Svetim (Luka 3, 21.22). Evanđelista Luka kaže da se to krštenje ili
pomazanje desilo petnaeste godine cezara Tiberija (Luka 3,
1).
Isus
počinje svoju javnu službu u sinagogi grada Nazareta čitanjem teksta iz Knjige
proroka Izaije koji je primijenio na sebe (Izaija 61, 1-3; Luka 4, 18.19). Isus
je najprije bio kršten (pomazan), a poslije krštenja odlazi u pustinju da se
pripremi za svoju misiju. Zatim odlazi u nazaretsku sinagogu, u kojoj počinje
svoju javnu službu čitajući pomenuti tekst iz Izaije. Taj tekst je opis
univerzalnog Jubileja ili Jubilarnog perioda. Svake 49. godine bio je lokalni
jubilej značajan za izraelski narod, a sada je nakon 49x10 (490) nastupio
univerzalni Jubilej koji je značajan za cijeli svijet. Kad je pročitao taj tekst
Jubileja, Isus se obratio cijeloj kongregaciji sa svečanom izjavom: "Danas se
ispunilo ovo proročanstvo!" (Luka 4,21)
9,
26 .- Tekst ovog proroštva ide tako daleko da proriče i Mesijinu smrt!
"Nakon šezdeset i dvije sedmice pogubljen će biti Pomazanik ... I u polovini
sedmice ukinuće žrtvu i prinos." Tekst kaže da će Mesija biti pogubljen. U
legalnom smislu, prema Pentateuhu, glagol pogubiti odnosi se na osobu
koja je sudskom presudom osuđena na smrt. Međutim, taj glagol se uvijek koristi
i u kontekstu zavjeta koji je omogućen žrtvom. Glagol pogubili (na
jevrejskom jeziku krt), uvijek stoji rame uz rame pored riječi
"zavjet" (Jer. 34, 13; 1. Moj. 15, 18).
Danijel nagovještava smrt Mesije terminima koji podsjećaju na zavjet
prikazan smrću jagnjeta u levitskom obrednom sistemu. Ovo proročanstvo aludira
na taj čin jer izričito govori da će se očistiti bezakonje i dovesti
(uspostaviti) pravda. Proroštvo ukazuje na Mesiju koji će biti
žrtvovan poput jagnjeta. Njegova žrtva čini zavjet Boga i čovjeka mogućim i
oproštenje grijeha stvarnim. Prorok Izaija koristi isti rječnik da bi opisao
patnje koje će podnijeti Mesija (Iz. 53, 6.7). Kao posljedica njegove smrti
žrtvovanje životinja se ukida.
Smrt
Mesije trebala se dogoditi u sredini proročke sedmice. Tačno tri i po godine
nakon krštenja i pomazanja Mesije nastupa 31 godina, koja je godina Isusovog
raspeća.
9,
26.27 - Nakon smrti Mesije, prorok Danijel upravlja našu pažnju na budućnost
Jeruzalema i Hrama, "...narod će vojskovođe doći i razoriti grad i Svetinju;
i kraj će mu biti s potopom, i određeno će pustošenje biti do svršetka rata... l
krilima mrskim koja pustoše do svršetka određenoga izliće se na
pustoš."
Proroštvo govori o padu Jeruzalema i uništenju Hrama. Proroštvo nam daje
element vremena koji je povezan s Mesijom-Pomazanikom i njegovom smrću. Međutim,
proroštvo nam ne daje element vremena za razorenje Jeruzalema i Hrama. Kaže nam
se samo da će biti ratovi i pustošenje, kao i da će se ta tragedija kronološki
desiti nakon Mesijine smrti.
I
stvarno, Rimljani su 70. godine osvojili Jeruzalem i razorili Hram. Povjesničar
Josip Flavije bio je svjedok tog događaja. On kaže da se to proročanstvo treba
primijeniti na opsadu Jeruzalema za vrijeme Vespazijana i Tita 70. godine nove
ere.
Prorok
Danijel ne opisuje djelo Mesije kao uspostavljanje novog zavjeta, nego
više kao učvršćivanje prvobitnog zavjeta. Tekst koristi izraz "potvrditi
ili "utvrditi zavjet". Spasenje se nudi i ostvaruje u svim vremenima
na isti način.
Biblijski tekst nam kaže da će se zavjet utvrditi s mnogima. To je
izraz koji ima univerzalan značaj i koji ukazuje na žrtvu koja se prinosi i .na
utvrđivanje zavjeta na temelju te žrtve, što će imati univerzalne posljedice,
koje prelaze granice Palestine.
Bog je
objavio proročanstvo o sedamdeset sedmica da bi uvjerio izabrani narod o
sigurnom dolasku Mesije. Proroku Danijelu vizija o sedamdeset proročkih sedmica
trebala je da posluži kao pomoć u boljem razumijevanju vizije o 2300 večeri i
jutara. Ta dva proročanstva su međusobno povezana.
Vremenski gledano, proročanstvo o sedamdeset proročkih sedmica donosi
bitan nedostajući elemenat za razumijevanje proročanstva o 2300 večeri i jutara.
Početna tačka računanja tog proročkog vremena je dekret cara Artakserksa, izdat
457. godine prije Krista.
Izraz
"večeri i jutara" preuzet je iz izvještaja o stvaranju. On
označava kratko vrijeme od jednog običnog dana. U proročkom kontekstu, jedan dan
označava jednu godinu.
Kad
počnemo računati 2300 godina od godine 457. (prije Krista), dolazimo do 1844
godine poslije Krista. I jedno i drugo proročanstvo ima još jednu zajedničku
tačku: i jedno i drugo govori o spasenju. Jedno naglašava jedan dio spasenja, a
drugo naglašava drugi dio spasenja.
• Prvi
dio spasenja je križ (sedamdeset proročkih sedmica).
•
Drugi dio spasenja je sud (2300 večeri i jutara).
Oba
ova događaja smještena su u vrijeme i prostor. Kao što je Isus došao na Zemlju
kad se ispunilo proročko vrijeme, isto je tako i sud počeo na Nebu kad se
ispunilo proročko vrijeme. Jom Kipur ili Dan čišćenja je neophodan da se ostvari
kompletno spasenje.
Mnogi
kršćani gledaju na raspeće kao jedini događaj u spasilačkom djelu grešnog
čovjeka, koji se dogodio 31. godine na križu. Po njima križ je bio dovoljan. Oni
kažu: "Sve se ostvarilo na križu." Kršćanstvo je tako postalo religija prošlosti
i sadašnjosti. Po tom shvatanju ono nema veze s budućnošću. Subjektivno iskustvo
je zamijenilo povijesni događaj. Međutim, Bog obećava vrijeme kad više neće biti
grijeha ni smrti tek nakon suda.
Križ
bez radikalno boljeg carstva nema nikakvog smisla. Š druge strane, nama je
potreban križ da bismo mogli preživjeti sud. Da bi spasio čovječanstvo, "Isus je
došao k čovječanstvu da bi umro za njega i tako ga spasio. Da bi smrt i zlo
zaista prestalo, život kakvog znamo mora pretrpjeti drastičnu promjenu. Ogromno
čudo se mora desiti. Bog mora doći, a prije toga mora se obaviti
sud.
Što je
vjera jača, to je intenzivnije čekanje. Naša egzistencija je smještena između
sada i ne još. U ovom stanju napetosti život dobija novo značenje. Nada u
budućnost obogaćuje sadašnjost. Dobra vijest evanđelja javlja da Krist ponovo
dolazi!
Literarna struktura u
poglavlju:
I.
Mesija i sedamdeset godina
(1,2)
1. Godina dolaska
Kira
2. Jeremijino
proročanstvo
II.
Molitva
(3-19)
A Prizivanje Gospoda
(4)
B
Mi.... (5,6)
C
Univerzalna napomena
(7)
a
Tebi (7)
b Nama (7)
c Izraelu (7)
b’ Nama (8)
a’ Tebi
(9)
B’ Mi…
(10-14)
A’ Prizivanje
Gospoda (15-19)
III.
Mesija i sedamdeset sedmica
(20-27)
70 sedmica
odredjeno na narod i Jeruzalem (24)
A1 Dolazak Mesije: na kraju 7 i 62 sedmice
(25a)
B1 Izgradnja grada
A2 Mesijina smrt: nakon 62 sedmice
(26a)
B2 Razorenje grada
A3 Zavjet: sredina sedmice
(27a)
B3 Uništenje
pustošnika
1 Vidi
Doukhan, p. 137.
2
Ibid, p. 140.
3
Ibid., p. 140.
4
Ibid., p. 141
5
Ibid., p. 144
6 J. Doukhan, Drinking at the Sources, p. 135, 136.
| < 8. Poglavlje | Sadržaj | 10. Poglavlje > |