< 5. Poglavlje Sadržaj 7. Poglavlje >

 

6. Ukroćeni lavovi

 

            Šesto poglavlje nastavlja gdje peto završava. Darije je zauzeo prijcslo, a Danijel je i u novom carstvu postavljen na visok položaj. Nalazimo se u 539. godini prije Krista. Život je prilično ugodan z.a prognanog princa i njegova tri druga. Ali da H će uvijek lako biti? U drugom poglavlju tri su mladića bila postavljena na viši položaj. Ali ovom uspjehu ubrzo je slijedila nevolja, proba i iskušenje opisano u trećem poglavlju. Da li će se povijest ponoviti? Autor knjige kao da nagovještava da hoće.

 

            Šesto poglavlje je slično trećem poglavlju u mnogim svojim izrazima. Kao i u trećem poglavlju, glavni problem šestog poglavlja je stvaranje jake baze za jako carstvo. Isto tako kao i u trećem poglavlju, car sakuplja oko sebe visoke funkcionere. U trećem poglavlju car postavlja (aramejski haqim) kip a u šestom poglavlju postavlja se (jevrejski haqim) se administracija koja će upravljati cijelim carstvom.

 

            Administracija carstva je podijeljena između 120 satrapa ili guvernera (Estera l, 1; 8, 9). Iznad guvernera ustanovljena je pozicija tri predsjednika. Danijel je jedan od njih. Car čak razmišlja da njega postavi kao prvog od tri predsjednika. Darije namjerava da ostvari uspjeh administaracije svoga carstva oslanjajući se na iskustvo i znanje Danijela. Postoji nekoliko razloga za ovo:

 

            a) Danijel je kao i Darije stranac u stranoj zemlji.

 

            b) Danijel je prorekao pad Babilonskog carstva i dolazak Medo-Perzijskog carstva na vlast.

 

            c) Danijel je bio dugogodišnji guverner Babilona i pun je iskustva.

 

            d) Darije se odlučio da zadrži babilonsku upravnu strukturu. Danijel je tu kao jedan od najboljih poznavalaca funkcionisanja državnog aparata. On postaje ključna ličnost za izgradnju i očuvanje novog državnog aparata postavljenog na strukturi Babilona kao osnovi.

 

            Ponašanje satrapa je identično ponašanju Kaldeja iz trećeg poglavlja. Mržnja je na djelu; mržnja prema strancima, njihovim običajima i religiji. Ponovo se suočavamo s bolesnom zavišću. I satrapi imaju neku svoju religiju. Njihova je religija ljudska izmišljotina. Umjesto da je« inspirisana i začeta u Bogu, ona je proizvod zakulisnog planiranja na sjednicama zavjerenika.

 

            6, 7 - "Sve starješine u carstvu, poglavari i upravitelji, vijećnici i vojvode dogovoriše se da se postavi carska naredba i oštra zabrana da ko bi se god zamolio za što kome god bogu ili čovjeku za trideset dana osim tebi, care, da se baci u jamu lavovsku." Obožavanje o kome se ovdje govori je programirano. Neposlušan se automatski kažnjava bacanjem u lavovsku jamu. Poglavari i upravitelji su donijeli odluku, i sada kao grupa odlaze k caru (6, 6.11.15).

 

            U lažnoj religiji ljudsko zamjenjuje božanske: Božji zakon (6, 5) se zamjenjuje ljudskim (6, 8). Isto tako ianatizam i netolerantnost je karakteristika religije koju je čovjek izmislio.

Danijel se moli

            Postoji jasna suprotnost između mirnog Danijela i bučnih satrapa oko njega. On ne ustaje protiv svojih kolega niti se žali caru. Umjesto toga on se povlači u svoju kuću, odlazi u sobu i okreće se prema zapadu u pravcu Jeruzalema.

 

            Na politički potez satrapa Danijel odgovara molitvom. To je peta molitva u ovoj knjizi. Danijel, ostarjeli prorok, zna da je bespomoćan. On vrlo dobro poznaje medoperzijski zakon (6, 8 i Est. 8, 8) i zato ne vidi izlaz iz situacije. Čak se ni car nije mogao usprotiviti donijetom zakonu, ovjerenom carevim pečatom. Danijel je bio svjestan da je njegov život u opasnosti.

 

            6, 10 - Međutim, ni sada okolnosti ne diktiraju Danijelov stav prema Bogu i molitvi. On nastavlja da se moli Bogu tri puta na dan kao što je to činio i ranije. On se moli Bogu kao slobodan čovjek bez obzira da li su okolnosti dobre ili loše. Molitva za njega nije posljednje sredstvo koje se koristi kad si na samrtničkoj postelji. Ona je vitalni dio njegovog života. Molitva Danijela je molitva heroja i sveca.

Molitva heroja

            Bila je potrebna herojska hrabrost suprotstaviti se ediktu Medo-Perzije molitvom Bogu. Jednostavnim djelom savijanja koljena u molitvi, Danijel rizikuje svoj život. On se mogao moliti tajno. Biblija čak i ohrabruje tajne molitve (Mat. 6,6). Kad molitva postaje moda kojom se podiže hvalisava zastavica pobožnosti, onda je bolje moliti se tajno. Ali kad vlast zabrani molitvu, moliti se tajno znači indirektno priznati daje car veći od Boga. Danijel je mogao da se za neko vrijeme prilagodi okolnostima. Konačno, zar Bog nije Bog koji prašta, gleda na srce i zna šla je u njemu? Ali Danijel bi radije umro nego što bi prekinuo naviku svog ličnog duhovnog života. Danijel se ne skriva, već stoji uzdignut kao slobodan čovjek koji slobodno služi svome Bogu. Prorok odlučuje da ostane vjeran svome Bogu kako u srcu tako i javno. Njegova hrabrost je zadivljujuća. Kao inteligentan čovjek znao je šta će prouzrokovati tim postupkom. Bio je svjestan posljedica.

Molitva sveca

            Danijelova molitva je ne samo molitva heroja nego i molitva sveca. Mnogo je lakše moliti se usred problema negoli u svakodnevici života. Danijel je navikao moliti se svakoga dana Bogu bez obzira na životne okolnosti. To je molitva sveca. Neko je rekao da je lakše biti heroj nego svetac. Herojski postupak je kratak i javan. Međutim, djelo sveca ostaje nezapaženo i traje cijeli život. Niko mu ne aplaudira, niko ga ne poznaje. Potrebno je manje napora za molitvu u nevolji ili iskušenju negoli u monotonoj svakodnevici života.

 

            Danijelov postupak bio je herojski zato što je vodio život posvećen Bogu u molitvi kad ga niko nije vidio. Na gornjem katu svoje kuće Danijel je imao sobu za svoju svakodnevnu molitvu. Njegov život molitve održavao se disciplinom. On se moli tri puta na dan. Molitva ne bi smjela ovisiti o raspoloženju, okolnostima i osjećajima. Primjer Danijela koji se moli tri puta na dan nam govori da bi molitva morala biti sastavni dio životnog ritma. Molitva je život. Ona je osnovna životna potreba koju Ireba ispunjavali čak i kad osjećanja nisu uključena. Naš život molitve mora biti dio nas kao što je hrana, posao, i sve ostalo. Jedino tada mi ćemo biti dovoljno jaki da se nosimo s problemima života.

 

            Interesantno je zapaziti da se vrijeme Danijclove molitve poklapa s vremenom prinošenja žrtava u Jeruzalemu (l Dn. 23, 30.31). Sjećajući se žrtvovanja u Jeruzalemu, Danijel okreće lice svoje prema zapadu u pravcu Jeruzalema. Danijel se sjeća Solomunove molitve i žrtava koje su bile prinesene nakon molitve.

 

            "Ako se pokaju u zemlji u koju budu odvedeni u ropstvo, i obrate se i stanu Ti se moliti u zemlji onih koji ih zarvbišc, i reku: Sagriješismo i zlo učinismo, skrivismo, i tako se obrate k Tebi svim srcem svojim i svom dušom svojom u zemlji neprijatelja svojih koji ih zarobe, i pomole Ti se okrenu vsi se k zemlji svojoj, koju si dao očima njihovim, ka gradu koji si izabrao, i k domu koji sam sazidao imenu Tvojemu, tada čuj s Neba, iz stana svojega, molbu njihovu i molitvu njihovu ... Tada car i sav Izrael s njim princsoše žrtve pred Gospodom, "(l. Car. 8, 47-49.62)

 

            Molitva je usko povezana sa žrtvovanjem. Bog želi da na.s molitva poput žrtve približi Njemu. Jevrejski glagol žrtvovati ima korijen u riječi grb, što znači blizu. Ovo ukazuje da nam Bog prilazi blizu preko žrtve. Molitva nije naše uzdizanje Bogu, nego silaženje Boga k nama. U ovome je bila osnovna razlika između religije Danijela i religije Babilonjana koji su željeli sve postići svojim djelima.

Molitva vjere i nade

            Okretanje tijela prema Hramu lakođe je gest nade, nade da će se zarobljenici vratiti u svoju zemlju i da će se Hram ponovo sagraditi. Danijel se ne okreće prema Jeruzalemu u nekoj gesti sujevjerja. On zna da se odgovor ne nalazi u Jeruzalemu, nego u Bogu. Danijelova molitva ima dva osnovna elementa: vjeru i nadu. Ova dva elementa nam se otkrivaju u dva glagola.

 

            a) 6, 10 - "zahvalnost davaše" (prijevod NIV). Prvi glagol dolazi od riječi yad (otvorena ruka) i izražava zahvalnost nekoga koji je nešto primio.

 

            b) Druga riječ, ili drugi glagol, mithana"', ima u svome korijenu riječ hanan, što znači milost i ukazuje na osobu koja traži nešto što još nije primila.1

 

            Jacques Doukhan u svojoj knjizi "Secret of Daniel" izjavljuje: "Molitva ima svoje korijenje u oskudici a cvijet u milosti Božjoj koja daje."2 Moliti se znači uvidjeti svoje nedostatke i priznati da sve dolazi odozgo. Takva molitva je akt poniznosti. Danijel kleči na molitvi. To je gesta roba ili podređenog vojnika čija je budućnost u rukama njegovog gospodara.

U lavovskoj jami

            6, 16 - Molitva Danijelova kao da ostaje neuslišena. Izgleda kao daje i sam Bog bespomoćan. Događaji se redaju kako se moglo i zamisliti. Danijel je osuđen. Car Darije uspijeva da mu kaže nekoliko riječi ohrabrenja: "Bog tvoj kojemu bez prestanka služiš, neka te izbavi." Ove riječi nemaju neku posebnu težinu. Stražari bacaju Danijela u lavovsku jamu i stavljaju carev pečat na vrata jame. Prema povjesničaru Herodotu, jaka vrpca je zategnuta preko vrata i krajevi vrpce su završili u glini u koju je urezan carev pečat. Tako je Danijelova sudbina bila zapečaćena.

 

            6, 18 - Car odlazi u postelju bez jela i pića. U drevno vrijeme večera je bila najvažniji obrok dana. Carevo uzdržavanje od jela je više nego izraz žalosti - car posti. Bespomoćan car se okreće religiji kao rješenju problema.

 

            6, 20 - Slijedeće jutro on žuri do lavovske jame i zadihan progovara: "Danijele, slugo Boga živoga, Bog tvoj kojemu ti služiš bez prestanka, može li te izbaviti od lavova?"

 

            6, 21 - Stari prorok mimo odgovara: "O care, živ bio uvijek!" Činjenica da je Danijel živ najveće je svjedočanstvo za velikog i vječnog Boga. Njegove riječi daju isto svjedočanstvo: "Bog moj posla anđela svojega i zatvori usta lavovima, te mi ne naudiše; jer se nađoh čist pred njim, a ni tebi, care, ne učinih zla."

            Spasenje dolazi izvana

            U trećem poglavlju spasenje dolazi izvana (tri mladića u užarenoj peći). U četvrtom poglavlju spasenje dolazi izvana (Nabuhodonozorovo ozdravljenje). U šestom poglavlju spasenje takođe dolazi izvana. Bog je poslao svoga anđela da spasi Danijela.

 

            Danijel nije spašen svojom mudrošću, nili hrabrošću, nego zato "što je vjerovao svome Bogu". (6, 23)

Osveta

            Dvije naredbe koje car daje u početku (dekret o trideset dana bogoštovanja Darija i dekret da se Danijel baci u lavovsku jamu) imaju svoj eho u dvije naredbe na kraju poglavlja (da se tužitelji bace u lavovsku jamu i da se svi boje Danijelovog Boga).

 

       A Dekret o 30 dana bogoštovanja Darija.

   B Naredba da se Danijel baci u lavovsku jamu.

   B' Naredba da se tužitelji bace u lavovsku jamu.

       A' Dekret da se svi boje Danijelovog Boga.3

 

            Druge dvije naredbe su isto tako besmislene kao i prve dvije. Nasilje u Božje ime ne može imati iskupiteljsku ulogu z,a nasilje koje je učinjeno protiv Boga. Izrečena je kolektivna kazna da bi se izbjegla osveta članova obitelji. Ovoga puta anđeo nije intervenisao.

 

            Dekret ili naredba da se obožava car sada se zamjcnjuje naredbom da se obožava Bog. Dekret Darija paralelan je onom koji je nekada izdao Nabuhodonozor. Razlika izmedju ta dva dekreta je u to.me što je Nabuhodonozor zabranio da se govori protiv Boga Jevreja, dok je Darije naredio da ga narod obožava.

 

            6, 26 - Čudo koje se dogodilo u lavovskoj jami pomoglo je Dariju da shvati da je Danijelov Bog živi Bog i da je Njegova vlast univerzalna. Kad se neko suoči s takvom realnošću Božjeg postojanja, nemoguće je ostali ravnodušan. Tu se susrećemo sa šestom po redu molitvom - Darijevom molitvom priznanja. Ta molitva nas podsjeća na Nabuhodonozorovu molitvu priznanja. Postoje sličnosti u riječima, stilu i sadržaju. Međutim, Darije je pokazao dublje razumijevanje Boga. On je za njega:

 

            • Živi Bog

 

            Darijeve prve riječi molitve su upućene Bogu koji živi i vlada vječno, čije carstvo nikad neće biti uništeno kao što se to događa sa zemaljskim carstvima. Car priznaje živog Boga - Onoga koji je izvor sveg života. Vjernik se moli Bogu koji je izvor života, a neznabožac se moli onome što je stvoreno.

 

            • Bog Stvoritelj

 

            Molitva vjernika je usmjerena na Nevidljivog. Taj Nevidljivi čini znake i čudesa (6, 27). On je stvorio Sunce.

 

            Mjesec i zvijezde. Sve vidljivo je čudesno djelo Nevidljivoga. Vjerom mi dotičemo Nevidljivoga koji pretvara tajne života u radost, smrt u život, ništa u nešto.

 

            • Bog Spasitelj

 

            Darije takođe kaže: "On je Bog ' z.ivi!... On izbnvljn i spašava..." (6, 26. 27)

 

            Vjera u spasenje podrazumijeva vjeru u Boga Spasitelja. S druge strane, vjera u stvaranje podrazumijeva vjeru u Boga Stvoritelja. Vjera je mnogo više nego subjektivno iskustvo. Ona stremi ka promjeni svemirskih dimenzija. U molitvi se leži za boljim svijetom. U molitvi se čezne za promjenom lošega u dobro. Jedino Bog Spasitelj to može učiniti. Bog kao Stvoritelj mogao je od ničega stvoriti nešto, ali jedino Bog kao Spasitelj može zlog pretvoriti u dobrog.

 

            U svojoj molitvi Darije dotiče tri univerzalne teme: život, stvaranje i spasenje. Ove tri teme bile su istaknute u Danijelovoj knjizi. Preživjeti okružen gladnim lavovima, izaći iz jame živ, ili preživjeti užarenu peć iskustvo je novog života i uskrsnuća.

Danijel i Isus

            Danijel je u mnogome sličan Isusu:

 

            • Kao što su protiv Danijela njegove najbliže kolege isplanirale zavjeru, tako je i protiv Isusa njegov učenik skovao zavjeru.

 

            • Darije se ustezao da osudi Danijela isto tako kao što se Pilat ustezao da osudi Isusa.

 

            • U oba slučaja osuđenik je bio nevin, i pokušaji da se spasi bili su bezuspješni.

 

            • Kao što je Danijelova jama bila zapečaćena Darijevim pečatom tako da niko nije smio sklanjati kamen s vrata jame, lako je Isusova grobnica bila zapečaćena pečatom Pontija Pilata tako da niko nije smio pomjerati kamen nakon polaganja Isusa u grob.

 

            • Kao što je Danijel 'uskrsnuo', tako je i Isus uskrsnuo.

 

            • Danijel je izašao iz lavovske jame kao pobjednik nad smrću. Isus je takođe izašao iz groba kao slavan pobjednik nad smrću.

 

            • Izgledalo je tako mračno u tami groba i u jami lavovskoj, a završilo se pobjednički slavno i za Isusa i za Danijela. Pobjeda Danijela bila je veličanstvena!

Danijelov uspjeh

            Kraj ove životne priče je vrlo sličan doživljaju tri mladića u užarenoj peći. Ovim iskustvom Danijela završava se prva polovina ove knjige, koja nam je u iskustvu nekoliko careva, kao i u iskustvu Danijela i njegovih drugova govorila o Bogu živome,

 

            a) Bogu koji kontrolišc sadašnjost i poznaje budućnost,

 

            b) koji je umiješan u svakodnevicu života vjernika i nevjernika. Vjernika - da učvrsti povjerenje u Njega (Danijel, tri mladića), a nevjernika da dovede k sebi (Nabuhodonozor, Baltazar, Darije).

 

            c) Boga koji je Stvoritelj, Spasitelj i Sudija,

 

            d) čije će carstvo doći nakon četvtog svjetskog carstva i koje se : potpuno razlikuje od svih ostalih carstava.

Literarna struktura u poglavlju

       A Danijelov uspjeh (6,1-3).

   B Optužbe satrapa (6, 4-13).

   C Lavovi (6, 14-24).

          • Dijalog

          • Danijel bačen u lavovsku jamu.

          • Dijalog

          • Danijel izvađen iz lavovske jame.

   B' Satrapi kažnjeni.

       A' Danijelov uspjeh.4

           

           

            1 Vidi Doukhan, p. 93.

            2 Ibid., 93.

            3 Ibid., 94.

            4 Ibid., 99.

 

< 5. Poglavlje Sadržaj 7. Poglavlje >