< 4. Poglavlje Sadržaj 6. Poglavlje >

 

5. Kobna ruka osude

 

            Nakon ponizne molitve Nabuhodonozora susrećemo arogantno hvalisanje Baltazara (5, 1.2). U petom poglavlju Danijelove knjige nailazimo na zapanjujući kontrast. Na jednoj strani ostavili smo Nabuhodonozora samog, a na drugoj njegov unuk Baltazar sjedi na prijeslolu okružen hiljadama velikodostojnika. Oni zajedno piju vino.

 

            Oba cara odbijala su da prihvate Božju proročku najavu da će doći kraj Babilonu. Međutim, iako su krenuli istim životnim putem, njihove životne staze naglo se počinju razilaziti. Čini se kao da Baltazar namjerno kreće životnim pravcem suprotnim Nabuhodonozorovom. Baltazar je vrlo dobro poznavao događaje iz života svog djede Nabuhodonozora. Prema babilonskim analima, Nabuhodonozor umire 562 pr.n.e. u 104. godini života. Te godine Baltazar je imao 26 godina i bio je general babilonske armije.

 

            Događaj koji Danijel zapisuje u petom poglavlju svoje knjige dešava se u noći prije Kirovog osvajanja Babilona 539. godine. Osvajanje Babilona se dogodilo svega dvadesetak godina nakon Nabuhodonozorove smrti. Po majčinoj liniji, Baltazar je unuk Nabuhodonozora. Ovo je činjenica koja je sedam puta naglašena u izvornom tekstu (5, 2.11.13.18.22), nazivajući ga sinom Nabuhodonozorovim. Unuk nije zaboravio povijest svoje familije.

Careva zdravica

            Peto poglavlje u stvari započinje Baltazarovim sjećanjem na povijest. On naređuje slugama da donesu posvećeno posuđe koje je Nabuhodonozor donio iz jeruzalemskog Hrama. Zašto je bilo potrebno da se donese upravo to posvećeno posuđe na gozbu? Iz jednostavnog razloga - da se proslavi sjećanje na pobjedu Babilona nad Jeruzalemom. Da se obnovi uspomena na trijumf boga Babilona nad Bogom Izraela.

 

            5, 4 - "Pijahu vino i hvaljahu bogove zlatne i srebrne i bronzane i željezne i drvene i kamene." U ovom stihu se spominju isti metali koje smo susreli u Nabuhodonozorovom snu iz drugog poglavlja. Isto tako redoslijed metala ovog stiha slijedi identičan poredak kojim su metali bili ugrađeni u kip.

 

            Baltazarovo nazdravljanjc na ovoj gozbi nije bilo ništa drugo nego ismijavanje sna njegovog djede. Zajedno sa svojim velikodostojnicima on se izruguje tom snu. U drugom poglavlju vidjeli smo da različiti metali predstavljaju svjetska carstva koja će jednom iščeznuti sa svjetske scene. Ovom gestom, Baltazar namjerno i javno, pred svim svojim velikodostojnicima, odvaja sebe od svoga djede koji je prihvatio jedinoga i pravoga Boga.

 

            Udaljavanje od Nabuhodonozorove vjere započeo je već Baltazarov otac Nabonid. Nabonid je bio jedan od posljednjih svećenika Babilona, koji je proveo cijeli svoj život pokušavajući da ponovo uspostavi drevnu tradiciju obožavanja babilonskih bogova koje je Nabuhodonozor potpuno odbacio.

 

            Nabuhodonozor je ostao poznat po dvije stvari: kao glavni arhitekta Babilona i kao prvi monoteista i obožavatelj pravog Boga. S druge strane, Nabonid je bio poznat takođe po dvije stvari: kao najpoznatiji graditelj hramova različitim bogovima Babilona i klasičan predstavnik mnogoboštva.

 

            Kakve li oštre razlike između oca i sina! To je tipičan primjer kako se vjera ne nasljeđuje! Ona se stiče.

 

            U vrijeme ovog događaja, Nabonid, otac Baltazara, bio je još živ i najvjerovatnije je igrao ulogu osobe koja povlači konce čovjeka -marionete, koji mu služi kao slijepo oruđe. Prema babilonskom izvoru, Nabonid je u to vrijeme živio u gradu Temi, zapadno od Babilona. On je postavio svoga sina na čelo Babilona.

 

            Baltazarovo izrugivanje nije bila samo njegova reakcija usmjerena protiv preminuloga djede nego i njegovo ismijavanje Boga koga je njegov djeda prihvatio. On se u stvari osjeća ugroženim od strane tog Boga. On pokušava da uništi istinu koja ga muči i plaši. To ne čini toliko iz svoga uvjerenja koliko iz slabosti i nesigurnosti. On je sličan religioznom kriminalcu koji nastoji da uništi sve što bi moglo biti istina, i pokušava da obeščasti sve što je sveto.

 

            Oskvrnuće posvećenog posuđa jeruzalemskog Hrama koje je pripadalo Bogu, nije ništa drugo nego otvoreno suprotstavljanje Bogu ismijavanjem. Bog najčešće odgovara na ovakve izazove šutnjom. Božje nereagovanje katkada izgleda kao odobravanje djela koja znače suprotstavljanje Bogu i onima koji mu služe. Međutim, ovog puta na taj drski izazov Bog odgovara akcijom.

Grafiti na zidu

            5,5- Iznenada se te večeri iznad svijećnjaka pojavljuje jedna ruka. Ta se ruka sama pokreće. Ona za sobom na bijelom zidu ostavlja zapisane riječi tako da ih svi prisutni mogu čitati. Carevo lice postaje bijelo kao bijeli zid na kojem su bile ispisane riječi.

 

            5, 6 - Ponosni, ironični, cinični car koji se do tog trenutka ismijavao Bogu neba i obožavao bogove načinjena od ona četiri metala pijući vino iz posvećenih posuda jeruzalemskog Hrama, sada se naglo mijenja. Slika postaje groteskna i nakazno-komična. "Tada se promijeni lice caru, i misli ga njegove uznemiriše, i pojas se oko njega raspasa i koljena mu udarahu jedno o drugo." Ono što je trebalo biti povijesna raskrsnica javnog udaljavanja od Nabuhodonozorove vjere postaje tragikomična scena. Bespomoćan car sada traži pomoć svojih astrologa i vračara.

 

            Ruka konačno nestaje, ali slova na zidu ostaju. Carev pogled je prikovan u riječi na zidu. Na nesreću, ne samo što ih on ne razumije nego ni njegovi astrolozi i vračari ne mogu ih razumjeti. Na dvoru sada nastaje konfuzija koja se pretvara u samrtničku šutnju. Baltazar se u strahu sjeća iskustva svoga djede. Jedino je Danijel tada mogao protumačiti san caru Nabuhodonozoru! Baltazar se pita da li je ovo manifestacija istog Boga?

Kraljičin ukor

            5, 10.11 - Kraljica stupa na scenu. Prema bliskoistočnoj kulturi, doći u prisustvo cara na carski dvor bila je privilegija koju je malo njih imalo. Niko se nije usudio nepozvan ući u dvor. Kraljica najvjerovatnije nije bila Baltazarova žena zato što je ta kraljica vrlo dobro poznavala period Nabuhodonozorove vladavine. Ona takođe nije bila ni žena Nabonida, to jest majka Baltazara koja je u to vrijeme bila u Temi sa svojim mužem. Isto tako poznalo je da je žena Nabonida bila svećenica i tipična mnogoboškinja. Kraljica takođe nije bila ni majka Nabonidova, jer je ona prema babilonskim analima umrla 547. godine, a ovaj događaj se desio 539. godine. Kraljica o kojoj je riječ mora da je bila niko drugi nego žena Nabuhodonozora. Poznati povjesničar Herodot nam kaže da se ona zvala Niotkris.

 

            Kao predstavnik svog preminulog supruga, baka je uživala poštovanje svih u dvoru. Ona je mogla bez pitanja ući u dvor. Majke i bake careve su često igrale važnu ulogu na dvoru (1. Car 15,13; 2. Car 11,1-3; 24,12; Jer 13,18).

 

            Čim ju je vidio, Baltazaru je sve bilo jasno. Bio je primoran da se sjeti onoga što je pokušavao da zaboravi. Ona ga tri puta podsjeća na vrijeme njegovog djede. Tri puta ona kaže "u vrijeme oca (djede) tvojega". Prisustvo kraljice se sada duboko urеzalo u potisnutu memoriju cara, podsjećajući ga na ono što ga je uznemiravalo. Bio je prisiljen da se suoči s činjenicom Nabuhodonozorovog obraćenja Bogu Danijelovom.

Baltazar traži pomoć Baltazara

            Pritisnut uza zid, Baltazar nema drugog izbora nego da dozove jevrejskog proroka. Danijel je još živ. Njegova reputacija nije izblijedila. Baltazar se boji susreta s Baltazarom.

 

            Kad je nekad Danijel izašao pred cara Nabuhodonozora, car ga nije htio nazvati njegovim pravim imenom. Ovaj car ga sada naziva njegovim jevrejskim imenom. Baltazar kao da je zaboravio Danijela i obraćenje svoga djede, ali ga memorija služi kad se tiče Danijelovog porijekla.

 

            5,13- "Jesi li ti Daniijel između roblja Judina koje dovede iz Judejske car otac moj?" On podsjeća sve prisutne i samog Danijela o superiornosti babilonskih bogova nad Bogom Izraela.

 

            5, 14 - On zatim ponavlja riječi svoje bake s jednom bitnom razlikom. Baka je rekla da je u Danijelu duh svetih bogova, a Baltazar izostavlja riječ svetih, te kaže: "Čuh da je u tebi duh bogova". Baltazar manipulira činjenicama. Drugim riječima, on želi reći da je Danijel samo jedan od mnogih koji ima nekog svog boga, i daje taj njegov bog samo jedan od mnogih.

 

            5, 16 - Baltazar pokušava da kupi Danijela nudeći mu zlato i visoku poziciju u carstvu. On bi želio čuti tumačenje i utješnu vijest. Kao da je osjetio da je izazvao Boga Danijelovog i sada traži spasonosni izlaz.

Ukor proroka

            5, 17 - Danijelov odgovor je oštar. Sve dosad navikli smo li na uobičajeni takt i respekt u Danijelovom govoru. Stoga nas iznenađuje njegov oštar odgovor. Danijel kaže: "Darovi tvoji neka tebi i podaj drugome poklone svoje." Danijel prozire cara i zadržava svoje dostojanstvo i slobodu. Danijelov oštar odgovor je simptom nečeg dubljeg. Takav odgovor nije bio samo ukor na carev pokušaj podmićivanja.

 

            5, 22 - "A ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srca svojega premda si znao sve ovo." Nama je sada u potpunosti jasno da je Baltazar želio zakopati prošlost i s njome Boga Izraela. Duboko u svome srcu on je svjestan da je znao istinu. Osjećajući da ga istina uznemirava, on ju je želio uništiti ili zaboraviti. Car Baltazar je shvatio da je Bog Izraela pravi Bog. Stoga zaključujemo da se car svjesno i otvoreno suprotstavljao Bogu.

 

            5, 23 - "... nego si se podigao na Gospoda nebeskoga!" Iz Danijelovih riječi vidi se da je car mnogo više poznavao pravog Boga nego što je to želio priznati. Danijel nastavlja sa svojim ukorom i kaže: "... a ne proslavi Boga koji drži u ruci svojoj tvoj udisaj." (prijevod NIV) Izrazi ruka i udisaj jasna, su asocijacija na Stvaranje:

 

            • '"... i dunu mu u nos duh životni, i posta čovjek duša živa." (I. Moj. 2, 7)

 

            • "Ruke Tvoje stvorile su me i načinile me." (Ps. 119, 73)

 

            • "Ko ne zna od svega toga da je ruka Gospodnja to učinila? Kojemu je u ruci duša svega živoga... " (Job 12,9.10).

 

            Baltazar sve to zna: "A ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srca svojega premda si znao sve ovo. "(Dan. 5. 22)

 

            Po pravilu, oni koji odbacuju Boga Stvoritelja, na Njegovo mjesto stavljaju stvorenje. Akciji odbacivanja Boga neminovno slijedi druga akcija, koja na Njegovo mjesto postavlja bogove načinjene rukom onog ko ne priznaje Boga. To su bogovi načinjeni po njegovoj sopstvenoj slici. Takva osoba postaje sama sebi bog.

 

            Danijel preuzima novu ulogu. On više ne nastupa samo kao mudar čovjek koji tumači fenomen čudnih slova na zidu. On preuzima na sebe ulogu proroka koji otvoreno ukorava. Danijel prvenstveno ističe razlog zašto se ovaj tekst uopšte pojavio na zidu a ne toliko šta je napisano na zidu. Carevo spasenje je važnije od tumačenja ili prevoda nepoznatog teksta.

Dešifrovanje grafita i presuda

            5, 23 (II). 24 - Ruka koja se pojavila na zidu je ona ista ruka koja je stvorila Baltazara i koja održava njegov život: "A ti ne proslavi Boga, u čijoj Je ruci duša tvoja i svi putevi tvoji. Zato od njega bi poslana ruka i ovo pismo bi napisano." Car ima dva ra zloga za zabrinutost: prvi je nerazumljivi i tajanstveni tekst na zidu a drugi je osoba kojoj pripada ruka koja piše. Baltazar je ustao protiv Boga i njegovom grijehu slijede posljedice.

 

            Ruka je iza sebe ostavljala tekst osude. U Bibliji, kad Božja ruka piše, to se uglavnom dešava kad se izriče sudska presuda.

 

            • "Rijeka ognjena izlažaše i tecijaše ispred njega, tisuća tisuća služaše mu, i deset tisuća po deset tisuća stajahu pred njim: sud sjede, i knjige se otvoriše. " (7, 10)

 

            • "I izgovorivši ovo Mojsiju na gori Sinajskoj, dade mu dvije ploče svjedočanstva, ploče kamene pisane prstom Božjim. " (2.Moj. 31, 18)

 

            • "Koji pobijedi on će se obući u haljine bijele, i neću izbrisati imena njegova iz knjige života..." (Otk. 3, 5)

 

            • " i neće u nju ući ništa što je pogano, i što čini mrzost i laž, nego samo koji su napisani u životnoj knjizi Jagnjeta." (Otk. 21,27)

 

            Ruka koja ispisuje neobične slovne znake na zidu je ruka suda. To nije samo ruka Stvoritelja nego i ruka Sudije. Stvoritelj je i Sudija. Samo Onaj koji je otkao svojom rukom čovjekovo biće i koji u tančine poznaje njegove misli, s pravom može biti i njegov Sudija. Logično je da nam se ovdje pojavljuje Bog kao Stvoritelj i Bog kao Sudija. I psalmista David to potvrđuje u svome psalmu: "Nijedna se moja kost nije sakrila od Tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemlje..." (Ps 139,1-23).

 

            Zapis na zidu uplašio je cara. On shvata da ova poruka dolazi od Boga Stvoritelja i Sudije. On osjeća da mora hitno saznati značenje riječi napisanih na zidu. Ali to nije lako. Prva teškoća je u tome što aramejski jezik kao i jevrejski nema samoglasnika. "... i reče car mudracima babilonskim: Ko pročita ovo pismo i kaže mi što znači..." (5, 6). Zapazimo da poteškoća nije bila samo u razumijevanju značenja već prije svega u raščitavanju teksta. Druga teškoća: vrlo je moguće da nije postojao razmak između riječi.

 

            Evo kako je tekst mogao izgledati na zidu u jednoj riječi bez samoglasnika:

 

            MNMNTCLFRS

 

            Evo kako bi izgledao isti tekst spojenih riječi bez samoglasnika napisan na nama razumljivom jeziku:

 

            BRBRZMJRRZDJL (brojao, brojao, izmjerio, razdijelio)

 

            Nije teško razumjeti s kakvom su se teškoćom suočili Kaldeji u pokušaju da razumiju ovaj tekst na zidu. Kad Danijel stupa na scenu, on prvo raščitava tekst. Sjetimo se da je i sam car upozorio da je problem dvostruk. Prvo treba raščitati, a potom protumačiti. Dakle, Danijel prvo raščitava tekst. On radi dvije stvari:

 

            1. Najvjerovatnije on prvo razdvaja jednu po jednu spojenu riječ i dijeli ih u četiri odvojene riječi, od kojih svaka ima svoje značenje.

 

            2. Drugo, on dodaje samoglasnike za svaku riječ u rečenici. Tako u toj rečenici postoje četiri riječi, od kojih su dvije iste: MENE, MENE, TEKEL, U PARSIN (U znači ‘i’, a ‘P’ se ispred U čita kao F, prim. BP)

 

            U prvoj fazi tumačenja mi se suočavamo s mjerama za težinu:

            MENE = mina (600 g)

            TEKEL = šekel (10 g)

            PARSIN = pola mine (300 g.)

 

            Baltazar je vrlo dobro poznavao te mjere. Vjeruje se da je on pored uloge vladara imao i profesiju trgovca. Prema babilonskim analima u to vrijeme carevi Babilona bili su i trgovci vunom.

 

            Danijel u svom tumačenju ide dalje objašnjavajući etimološko značenje (porijeklo, korijen) svake riječi:

            MENE

 

            a) Korijen ove riječi je brojati ili odredili. Ovu riječ takođe susrećemo u petom stihu prvog poglavlja: "I odredi im car obrok na don odjela carskoga. "

 

            b) Ova riječ se u Bibliji pojavljuje samo u kontekstu gdje se govori o Bogu Stvoritelju, o Bogu koji kontroliše i određuje tok povijesti.

 

            c) Korijen ove riječi ukazuje takođe na babilonskog boga budućnosti ili sudbine po imenu Meni koga spominje prorok Izaija: "A vi koji ostavljate Gospoda... i lijevate naljev Meniju..." (Iz 65,11)

 

            d) Arapski jezik takođe ima ovu riječ i ona znači nešto kobno ili određeno sudbinom.

 

            Očito da je ova riječ bogata idejom o teškoj i kobnoj budućnosti koju je Bog odredio ili izbrojao. Danijel toj riječi i daje takvo tumačenje: "... brojao je Bog ili odredio kraj tvome carstvu. "

            TEKEL

 

            a) Korijen ove riječi je mjeriti. Iznova imamo izraz za mjerenje. Prvo smo imali brojali ili odrediti, a sada imamo i mjeriti.

 

            b) U cijeloj blisko-istočnoj kulturi ovaj izraz se koristi ne samo u trgovačkom žargonu već isto tako i u kontekstu Božjeg suda.

 

            • l Sam 2,3 - "... jer je Gospod koji sve zna i On mjeri djela" (čovjekova). (Prijevod s engleskog NIV)

            • Job 31, 6 - "Neka me Bog izmjeri na mjerilima pravim."

 

            Baltazar je u potpunosti svjestan da se izraz TEKEL koristi ne samo u trgovačkom žargonu nego i u religioznom jeziku suda, i da je u ovoj riječi sadržana presuda. "Bog te je izmjerio i našao si se lak. " (Dan 5, 27)

            PARSIN

 

            Ova riječ se takođe nalazila na zidu.

 

            a) Značenje ove riječi je razlomili, podijeliti. Ova riječ se često pojavljuje u Bibliji, i to najčešće u kontekstu nasilja. “ i razlomiće kosti njihove u dijelove. "(Mihej 3, 3)

 

            Na jevrejskom pares je orao bijelog repa odnosno ptica grabljivica (5. Moj 14, 12). Drugim riječima, božanska -poruka mu stavlja do znanja da će njegovo carstvo biti razgrabljeno.

 

            b) Pares je jedina od ovih riječi u množini i to znači da će biti više nego jedan grabljivac. Zvuk ove riječi već aludira na Perziju kao jednu od osvajačkih sila koja će se nalazili u tom procesu grabljenja.

 

            Svi navedeni glagoli su svršeni:

            Mene - izbrojano

            Tekel - izmjereno

            Parsin – razdijeljeno

 

            Baltazar sada shvata da je njegovo carstvo došlo svome kraju. Iza ovih riječi postoji i zlokobni ritam rimovanja: Izbrojano, izbrojano, izmjereno, razdijeljeno.

 

            U originalnom tekstu na svaku riječ napisanu na zidu Danijel dodaje četiri riječi objašnjenja. Brojka četiri igra važnu ulogu u Knjizi proroka Danijela. Kip koji je Bog predstavio caru u snu (2 gl.) bio je sastavljen od četiri metala. Svaki melal je predstavljao novo svjetsko carstvo koje će se pojaviti na sceni povijesti. Ista četiri svjetska carstva biće predstavljena u sedmoj glavi, ali ne više u simbolu četiri metala, nego u simbolu četiri zvijeri. Ne postoji peto zemaljsko carstvo. Zemaljska carstva neće preći brojku četiri. Zato je brojka četiri zlokobna slutnja kraja. Za Baltazara zlokobnost broja četiri postaje još očiglednija u činjenici da su Nabuhodonozora naslijedila četiri babilonska cara: Amel Marduk, Neriglisar, Labaši Marduk i Nabonid, koji je svoj carski položaj dijelio sa sinom Baltazarom.

 

            Baltazar shvata da je on četvrti car i da nakon njega više neće biti ni babilonskog cara ni carstva.

Smrt cara Baltazara

            5, 29 - Ritam ove životne priče se na kraju ubrzava. Car na sve to brzo reaguje. On daruje Danijela svim onim što je obećao. Stavlja na njega purpurnu, carsku odjeću i postavlja ga da bude treći čovjek u carstvu. Njegov otac je prvi, on drugi i Danijel je treći. Danijel prihvata ove darove iako mu je jasno da će nadolazeći događaji poništiti njihovu vrijednost.

 

            Proročanstvo ruke koja pisala po zidu ispunilo se z.a manje od dvadeset četiri sata. Medopcrzijska vojska je ušla u Babilon, osvojila ga, i te noći car Baltazar je ubijen. Nastupilo je novo carstvo koje će ispuniti vrijeme svjetske povijesti. Darije, prvi car tog carstva preuzima vlast...

Tekst glinenih pločica

            Među glinenim pločicama koje opisuju pad Babilona, nalazi se dnevnik Nabonida u kome su zapisani ovi redovi: "Gobrijas (Ugbaru), guverner Gutijuma i Kirove vojske ušao je u Babilon bez vojnog otpora... Nabonid, po svom povratku u Babilon bio je uhapšen... U mjesecu Arašamanu, trećega dana, Kirova vojska je ušla u Babilon... Gobrijas, njegov guverner, potom je postavio upravitelje nad Babilonom."

 

            Prvi korak koji Gobrijas (Darije) preduzima bio je da postavi upravitelje koji će biti pod njegovom kontrolom. Prema drevnim dokumentima i pomenutom dnevniku, Gobrijas ili Darije umro je godinu dana i tri sedmice nakon pada Babilona, što objašnjava zašto je Kir preuzeo titulu cara Babilona tek godinu dana nakon pada Babilona. Tako doznajemo da je odmah nakon Gobrijasa ili Darija vlast preuzeo Kir (Dan 6, 28). Interesantno je da i sam Danijel spominje samo prvu godinu Darijeve vladavine (Dan 9, 1).

 

            Peto poglavlje postaje prekretnica u knjizi proroka Danijela. Carstvo Medijanaca i Prezijanaca smjenjuje carstvo Babilonaca. Proročanstvo drugog poglavlja Danijelove knjige počelo se ispunjavati...

Literarna struktura poglavlja 5

            A Slava cara Baltazara (5, 1-4).

       B Misterija pisanog teksta na zidu (5, 5-9).

   C Kraljičina propovijed (5, 10-12).

          D Baltazar poziva Baltazara (5, 13-16).

   C' Prorokova propovijed (5,17-24).

       B' Objašnjena misterija pisanog teksta na zidu (5, 25-28).

            A' Pad cara Baltazara (5, 29-31).

           

 

            1 Jacques Doukhan, Hie Secret of Daniel, (Hagerstown: 2000), p. 77.

            2 Ibid. 78.

            3 Ibid. 78.

            4 Pritchard, Ancient Near Eastern Texts, p. 313.

            5 Vidi Doukhan, The Secret of Daniel, 82.

            6 Ibid., str. 83.

            7 Ibid., str. 84.

            8 Ibid., str. 84.

            9 Vidi, Pritchard, pp. 606, 607.

            10 Biblija ga naziva Evil-Merodah

            11 Vidi Pritchard, p. 306.

            12 William H. Shea, "An Unrecognized Vassal King of Babylon in the Early Achaemetiid Period, " Andrews University Seminary Studies 10 (1972):

            113-117.

            13 Vidi Doukhan, p. 86.

< 4. Poglavlje Sadržaj 6. Poglavlje >