| < 7. Poglavlje | Sadržaj | 9. Poglavlje > |
Osmo
poglavlje nastavlja se tamo gdje je sedmo stalo, a zastalo je s Danijelovom
izjavom: 'Ja Danijel duboko se uznemirih...' Ta dva poglavlja spajaju se
karikom istog izraza: Ja Danijel (7, 28; 8,
2).
8, l -
Dok ulazimo u osmo poglavlje, mi smo s Danijelom i dalje zabrinuti onim što se
događalo u sedmom poglavlju. Osmo poglavlje nam opisuje Danijelovu drugu viziju,
nakon one u sedmom poglavlju. Interesantno je zapaziti element vremena, to jest
vrijeme davanja te dvije vizije.
A
Sedmo poglavlje - prva godina vladavine Baltazara.
B Osmo
poglavlje - treća godina vladavine Baltazara.
Ovaj
isti paralelizam vremena davanja vizije pojavljuje se i u devetom i desetom
poglavlju. Dok je vrijeme davanja vizije zapisane u devetom poglavlju prva
godina cara Darija, vrijeme davanja vizije u desetom poglavlju je treća godina
cara Kira.
Ovaj
paralelizam vremena nam ukazuje na povezanost sedmog i osmog poglavlja, u isto
vrijeme na povezanost s devetim i desetim poglavljem. Prve dvije vizije imaju
nekoliko zajedničkih tema koje pokrivaju isti povijesni raspon i dosežu sve do
kraja vremena.
Prva i
druga vizija se ipak u ponečem temeljno razlikuju. Postoji jezična i sadržajna
razlika između ova dva poglavlja. Sedmo poglavlje je napisano na aramejskom
jeziku, a osmo na jevrejskom. S druge strane, dok nam sedmo poglavlje prikazuje
neobične i neprirodne životinje, osmo poglavlje nas upoznaje s prirodnim i
poznatim životinjama.
Cijela
druga vizija bi se mogla podijeliti na ono što Daniiel vidi i što
čuje:
|
Danijel vidi - 8,
3-12.
|
Danijel čuje-
8,13.14.
|
8, 3
- Kao i u sedmom poglavlju prorok vidi životinju pored
vode:
a) U
sedmom poglavlju - to je 'veliko more'. što upućuje da se događaji
odigravaju na području Sredozemnog mora.
b) U
osmom poglavlju imamo 'vodu - rijeku Ulaj, što upućuje da se događaji
odigravaju na užem geografskom području.
Danijel vidi ovna koji ima dvije karakteristike. Prva: od njegova dva
roga jedan je veći (razlika u veličini nastaje kasnije). Druga: da rogovi bodu
na tri strane svijeta: zapad, sjever i jug.
Perzijanci, u početku vazali Medijanaca, prevladavaju. Prorok kaže da
jedan od rogova kasnije postaje veći, što povijest potvrđuje. Perzijanci postaju
nadmoćniji od Medijanaca.
Ovan
napada rogovima prema zapadu, sjeveru i jugu. Jedini smjer u kome ne napada je
istok. Istok je geografsko područje s kojeg dolaze Medijanci. Na jugu je
Babilon, na zapadu Egipat, a na sjeveru Lidija.
|
7.
glava
|
8.
glava
|
|
a)
Medvjed nagnut na stranu.
(7,
55
|
a)
Jedan rog veći od drugog. (8,3)
|
|
b)
Tri rebra u čeljustima.
(7,5)
|
b)
Rog nasrće na tri strane. (8,3)
|
Vizija se nastavlja. Nova
životinja izlazi na scenu. Jarac nasrće na ovna koji se nalazi nad rijekom Ulaj
i zadaje mu smrtnu ranu. Vizija naglašava dvije karakteristike jarca: brzina
kojom se kreće i znameniti rog, za kojim se pojavljuju četiri
roga.
|
Prvi
nastavak usporedbe
| |
|
7.
glava
|
8.
glava
|
|
a)
Četiri krila risa (7, 6)
|
a)
Brzina jarca (8, 5)
|
|
b)
Četiri glave (8, 5)
|
b)
Četiri roga (8, 5)
|
8, 8 -
"I jarac posta vrlo velik, a kad osili, slomi se veliki rog, i mjesto njega
narastaše znamenita četiri roga prema četiri vjetra nebeska." Jarac
predstavlja Grčku. Dvadeset prvi stih to potvrđuje. Povijest potvrđuje
proroštvo. Godine 490. Atenjani pobjeđuju Perzijance u bici kod Maratona. Godine
331. grčka vojska Aleksandra Velikog potukla je do nogu vojsku Darija kod
Arbele. Aleksandar Veliki je namjerno zapalio palaču Kserksa da bi pokazao
svijetu da je jedno carstvo palo a drugo stupilo na scenu.1
Aleksandar uzima titulu cara Perzije. Ali njegove su ambicije još veće. On
prelazi planine Azije, spušta se u doline Indije i osvaja nova područja. U
zenitu svoje slave, u trideset trećoj godini života, on umire. Njegov veliki
rog se lomi. Proročanstvo se ispunjava u najsitnijim detaljima. Četiri
Aleksandrova generala dijele carstvo.
8, 9
- Pojavljuje se jedan novi rog, "malen" - nova sila! Njegov izgled i
djelovanje podsjeća nas na mali rog iz sedmog poglavlja.
|
Drugi nastavak
usporedba
|
|
|
7. glava
|
8. glava
|
|
a)
mali rog (7, 8)
|
a)
mali rog (8, 9)
|
|
b)
oholost i inteligencija (7, 20)
|
b)
oholost i intelig. (8, 23.25)
|
|
c)
uzima Božje prerogative (7, 25).
|
c)
uzima B. prerogative. (8,10),
|
|
d)
progoni svece (7, 25),
|
d)
progoni svece (8, 24),
|
|
e)
vlada do kraja vremena (7, 26.27).
|
e)
vlada do kraja vrem. (8,25).
|
Poput
rasta drevne babilonske kule i mali rog "naraste dok nije dosegao do vojske
nebeske" (8, 10). Veza između drevne babilonske kule, i malog roga se
potvrđuje korištenjem glagola naraste (jevrejski gdl) koji se tri puta
ponavlja u tekstu (8, 10.11.25). Ta riječ potiče iz istog korijena koju Biblija
koristi da opiše babilonsku kulu (jevrejski
migdal).2
Pokušaj da se osvoji Božji prijesto odvija se u dva pravca. Prvo, poput
maloga roga iz sedmog poglavlja, mali rog iz osmog poglavlja prisvaja sebi
titule i prava Kneza i Princa vojske nebeske, i uzima od Njega
svakodnevnu (stalnu, neprekidnu) žrtvu. Ta žrtva koja je trajno gorjela na
oltaru simbolizirala je Božje prisustvo u Njegovim narodu. Bila je to žrtva
paljenica koja se neprekidno prinosila Bog je uspostavio tu žrtvu i rekao: "...
tu ću se sastajati s tobom i govoriću ti... " (2. Moj. 25, 22)
Uzimanjem svakodnevne žrtve, mali rog nameće sebe umjesto
Boga.
Drugo,
poput maloga roga iz sedmog poglavlja, on prezire Zakon: "... i obori istinu
na zemlju." (8, 12) Doslovan prijevod glasi: "... pogazi istinu na
zemlji. " Izraz koji se koristi za riječ istinа je emet. Taj izraz je sinonim za izraz 'zakon'.
Na jevrejskom pojam istine znači poslušnost na djelu i nema veze s našim
apstraktnim shvatanjem istine. To je vladanje u skladu sa zakonom. Riječ emet
dolazi od korijena riječi aman što znači poslušati, neka bude
tako. biti vjeran i poslušan višem
Autoritetu.3
Mali
rog iz osmog poglavlja izranja iz jednog od četiri vjetra nebeska koja se podižu
na moru (8, 8). Za razliku od malog roga u sedmom poglavlju koji izlazi iz jedne
od četiri zvijeri, mali rog u osmom poglavlju izranja iz jednog od četiri vjetra
nebeska. “ i mjesto njega narastoše znamenita četiri roga
prema četiri vjetra nebeska, i iz jednog od njih izraste jedan rog malen..."
(8, 8. 9) Ovaj tekst nas podsjeća na porijeklo četiri zvijeri u
sedmom poglavlju. "... i vidjeh u utvari svojoj noću, a to četiri vjetra
nebeska udariše se na velikom moru." (7, 2)
Prema
tome mali rog iz osmog poglavlja izranja iz jednog od četiri vjetra a ne iz
jednog od četiri roga. Ta se tvrdnja temelji na nekoliko osnovanih
razloga:
Prije
svega nijedan rog pa ni onaj mali ne izrasta iz drugoga roga, nego iz glave.
Stoga ako bismo po tekstu iz 8, 8 rekli da mali rog izrasta iz jednoga od četiri
roga, to bi značilo da taj rog izrasta iz nekog drugog roga. Međutim takvo
shvatanje bilo bi nelogično, jer rogovi ne izrastaju iz roga, nego iz
glave.
• Kad
god se u Danijelovoj knjizi pojavljuje novi rog, on se uvijek pojavljuje po
cijenu uništenja prethodnog roga ili rogova: "Gledah rogove, i gle, drugi
mali rog izrasle među onim, a tri prva roga iščupaše se pred njim. " “ i jarac postade velik; a kad osili, slomi se
veliki rog, i mjesto njega narastoše znamenita četiri roga." (7,8;
8,8)
• S
gramatičke strane, jevrejsku sintagma iz jednoga od njih (8, 9) treba
ovako čitati:
"iz
jednoga (ženski rod) od njih "(muški rod). Ta rečenica povezana je s
prethodnom koja ima identičan poredak:
"četiri vjetra (ženski rod) neba "(muški rod).4
U jevrejskoj poeziji ovo se naziva gramatički
paralelizam.
vjetrovi (ž) neba (m): ruhot hašamaim
iz
jednoga (ž) od njih (m): ahat mehem5
Koristeći izraz četiri vjetra, Danijel podsjeća na četiri zvijeri.
Govoreći da rog izlazi iz jednoga od četiri vjetra, on podrazumijeva da je u
krajnjoj liniji porijeklo tog roga u jednoj od četiri zvijeri. Prorok namjerno
ne spominje riječ zvijeri da bi zadržao pažnju čitalaca na ovnu i
na jarcu.
Povezanost ovna i jarca. - Zašto vizija iz osmog poglavlja prekida
kontinuitet brojke četiri? U drugom poglavlju smo imali četiri metala koja
predstavljaju četiri svjetska carstva. U sedmom poglavlju imamo četiri zvijeri
koje takođe predstavljaju četiri svjetska carstva. Međutim, u osmom poglavlju
prekida se ovaj kontinuitet s četiri zvijeri na dvije zvijeri. Zašto ova
razlika?
• Osmo
poglavlje izostavlja prvo i četvrto carstvo iako su ona bitna! Prvo je bitno jer
je u tom carstvu živio sam Danijel. A i četvrto - Rimsko carstvo - naročito je
privlačilo Danijelovu pažnju.
•
Druga zanimljivost je u tome što se pred našim očima više ne nalaze četiri
strašne hibridne zvijeri, koje su glavni akteri vizije u sedmom poglavlju, koje
predstavljaju neznabožačka carstva. Mi sada vidimo samo dvije obične životinje
koje po levitskom zakonu prepoznajemo kao čiste.
Odgovor na pitanje zašto ove razlike glasi: Danijelov glavni centar
posmatranja nisu toliko carstva koliko dvije životinje (ovan i jarac) i ono što
one predstavljaju.
Jacques Doukhan u svojoj knjizi, The Secret of
Daniel, zapaža da povezivanje ovna i
jarca postaje značajno u kontekstu velikog jevrejskog religioznog godišnjeg
praznika Jom Kipura - Dana očišćenja ili pomirenja (3. Moj. 16, 5). Na praznik
Jom Kipur prinosila su se dva značajna prinosa - ovan i
jarac.
Prisutnost levitske atmosfere u osmom poglavlju postaje očevidnija dok
promatramo aktivnost maloga roga povezanu sa svakodnevnom žrtvom, grijehom i
Svetinjom (8,11.12). Ovaj tekst spominje najvišu titulu u službi Svetinje -
prvosvećenika. Jevrejski izraz princ (8, 11 i 25) simbolički je izraz za
prvosvećenika (Ezdra. 8, 24). U kontekstu knjige Danijela riječ je o Mihaelu
(10, 5.13.21; 12, 1), koji je obučen u bijelu odjeću prvosvećenika na Jom Kipuru
(Danu suda ili čišćenja). Sljedeća scena ukazuje na više detalja o danu Jom
Kipuru.
8, 13 - Jedan od
svetih bića postavlja pitanje: "Do kada će trajati ova vizija o svakodnevnoj
žrtvi, i o grijehu, i do kada će se Svetinja i vojska
gaziti?"
(prijevod
NIV)
U
momentima pobjede maloga roga, vizija prelazi iz onog što se vidi u ono što se
čuje. Sve što nam je do sada bilo predstavljeno primili smo čulom vida. Ono što
nam se sada prikazuje primamo čulom sluha. Danijel sluša razgovor između dva
nebeska bića.
|
4.
glava
|
8.
glava
|
|
a)
Glas zamjenjuje vid (4, 10.13).
|
a)
Glas zamjenjuje vid (8, 13).
|
|
b)
Sveta bića govore (4, 13.14).
|
b)
Sveta bića govore (8, 13).
|
|
c)
Kontekst suda (4, 14)
|
c)
Kontekst suda (8, 14).
|
|
d)
Suprotstavljanje cara (4, 23-25).
|
d)
Suprotavlj. m.roga (8, 25).
|
Mali
rog pokušava zamijeniti Boga uzimajući na sebe religiozni plašt. Izrazi: bi
dano, gaziti podsjećaju na gonjenje svetaca.
Jedan
Svetac postavlja pitanje (8, 13), a drugi daje odgovor (8, 14). Odgovor glasi:
"Do dvije tisuće i tri stotine večeri i jutara, onda će se Svetinja
očistiti."
Nakon
dvije tisuće i tri stotine večeri i jutara pustošenje malog roga će prestati. To
objašnjenje daje Gabrijel (8, 25).
Mali
rog će biti uništen, ali ne od strane čovjeka. Kraj maloga roga neće biti
rezultat prirodnih događaja, nego čudesnih djela Boga koji će okončati i samu
povijest Zemlje ( 2, 34 i 11,45).
Kao
što u sedmom poglavlju, ponašanju maloga roga sudi Bog i On uzrokuje njegov pad
(7, 26), to se isto događa i u osmom poglavlju (8, 25).
|
7.
glava
|
8.
glava
|
|
1.
Zvijeri i carstva (7, 4-7)
|
1.
Životinje i carstva (8, 3.5)
|
|
2.
Mali rog (7, 8)
|
2.
Mali rog, (8, 9)
|
|
3.
Sud (7, 9.10.26)
|
3.
Sud (8, 14)
|
Na
temelju paralelizma ova dva poglavlja, događaj opisan u osmom poglavlju kao
čišćenje Svetinje (Svetišta) paralelan je Danu suda iz sedmog poglavlja.
Septuaginta prevodi izraz čišćenje Svetinje grčkom riječju katarizai
(pročistiti), što je simbolički izraz koji se odnosi na Jom Kipur (3. Moj.
16, 30).
Očito
je da ovaj tekst treba promatrati u kontekstu Dana suda. Ono što sedmo poglavlje
naziva Danom suda, osmo poglavlje imenuje Danom čišćenja. U stvari, riječ je o
istom događaju.
U
iskustvu Izraela taj događaj imao je dva vida: sud i čišćenje. Treća Mojsijeva
16 počinje opis ovog religioznog praznika aluzijom na sud.
•
Tekst počinje osudom dva sina Aronova koji su poginuli Božjim
sudom.
•
Prijetnja smrti nadvija se nad cijelim Izraelom kao sjena (16,
1.2.33.34).
•
Odvajanje dva jarca - jednog čistog i jednog nečistog.
•
Dva jarca doživljuju dvije različite sudbine (l 6, 8-10).
•
Narod mora postiti i poniziti se pred Bogom (16, 29).
•
Krvlju jarca i junca kropi se s prsta po zaklopcu (16, 15).
•
Prvosvećenik se morao oprati (16, 4).
I
danas Jevreji proslavljaju Jom Kipur kao Dan suda ili Dan čišćenja. U toku
cijele godine čovjek može zaboraviti Boga i činiti grijeh, ali i najgrešniji
Jevrejin je morao biti spreman za Dan čišćenja ili Dan suda. On će drhtati kad
zasvira šofar (truba), znak božanskog suda.
Molitve
koje se mole na taj dan vrlo su značajne. Evo kako glasi molitva koju Jevreji
tradicionalno izgovaraju na Jom Kipuru: "Mi moramo dati svetost ovome danu, jer
ovo je dan straha i drhtanja. Na ovaj dan, Tvoje carstvo će se uspostaviti i
Tvoj prijesto učvrstiti... Jer Ti si Sudija, Tužilac i Svjedok. Onaj koji piše i
zapečaćava. Ti ćeš se sjetiti onoga što je davno zaboravljeno i otvoriti knjigu
sjećanja... Onda će se čuti veliki zvuk šofara, i zvuk tišine će se čuti, anđeli
će u strahu reći: Gle, ovo je Dan suda!"6
Jevreji
su uvijek smatrali da su deset dana koji prethode Jom Kipuru danima pripreme za
Dan suda. Tradicionalni pozdrav u to vrijeme pripreme glasi: 'Hatema tova' -
'Bio ti dobro zapečaćen' - što indirektno ukazuje na božanski sud koji će
odlučiti sudbinu svakoga čovjeka i zapečatiti je.7
Prema
Trećoj knjizi Mojsijevoj, ovaj praznik ima svemirski značaj. Narod je priznao
sve svoje grijehe. Izraz sve njihove grijehe (sve prijestupe njihove) se
stalno ponavlja u Trećoj Mojsijevoj (16, 21. 22. 30). Dan pomirenja je trenutak
kada se_ svi grijesi Izraela čiste i narod prima
oproštenje.
Oproštenje se osigurava u toku godine svakodnevnom žrtvom, ali Dan
očišćenja je potreban da podrži sve ostale žrtve. Oslobođenje od grijeha tog
dana nije se odnosilo na pojedinca. Dan očišćenja bilo je jedino vrijeme kad je
nagomilani grijeh, to jest sav grijeh naroda Izraela bio čišćen i kad je cijelo
Svetište bilo očišćeno (3. Moj. 16, 17.33.34). To je bilo jedino vrijeme kad je
prvosvećenik mogao ući u svetinju nad svetinjama i stupiti u Božje prisustvo (2.
Moj. 30, 6-10; 3. Moj. 16, 2.14).
To je
bilo jedino vrijeme kad je veliko Božje oproštenje bilo darovano narodu a ne
pojedincu. Grijeh nije bio samo oprošten nego i potpuno očišćen iz logora.
Prvosvećenik je istjerao izvan logora Azazelovog jarca koji je bio oličenje
grijeha (3. Moj. 16, 21). U stvarnosti, taj obred čišćenja ima mnogo šire i
dublje značenje. Čišćenje Svetišta je bilo simbol potpunog čišćenja cijele
Zemlje na Dan Božjeg suda. Biblijska teologija vidi u izraelskom Svetištu
prototip cijelog svijeta koji je Bog stvorio.8
Opis
konstrukcije ili građenja Svetišta iz Druge Mojsijeve paralelan je izvještaju o
stvaranju svijeta iz prvog i drugog poglavlja Prve Mojsijeve. Oba događaja se
dešavaju u sedam etapa i oba se završavaju izrazom: "Svrši se
djelo." (1. Moj. 2, 2; 2. Moj. 40,
33)
Gradnja Solomunovog Hrama takođe se odvijala u sedam etapa i završena je
izrazom izrazom '"Svrši se sav posao." (1. Car. 7, 40.51) Ova fraza
pojavljuje se samo na tri mjesta u Bibliji, što jasno ukazuje na vezu između
Svetišta-Hrama i Stvaranja.
Na
poseban način Jom Kipur nas podsjeća na sedmičnu subotu koja nas opet podsjeća
na stvaranje svijeta (2. Moj. 20, 11; 1. Moj. 2, 1-3). Značajno je primijetiti
da su od svih ostalih religioznih praznika opisanih u Trećoj Mojsijevoj samo
Subota i Jom Kipur bili religiozni dani kad se nikakav posao nije smio
raditi (3. Moj. 23, 3. 28. 35). Na ostale praznike nije se radio uobičajeni
posao.
Jom
Kipur je za Izraelce simbolizirao očišćenje svijeta, istinsko ponovno stvaranje.
Iz tog razloga Danijel koristi izraz "večeri i jutara" (8, 14). Taj izraz
se koristi u izvještaju o stvaranju: "I bi veče i bi jutro... " (1. Moj.
l, 8.13.19.23.31)
Molitve koje Jevreji tradicionalno izgovaraju na taj dan podsjećaju
vjernika da je Bog Stvoritelj i Bog koji oprašta. "Blagosloven bio Ti, Gospode
naš Bože, Care svemira, koji otvara vrata svoje milosti i otvara oči onima koji
čekaju na oproštenje Onoga koji je stvorio svjetlost i mrak i sve
stvari."9
Kako
može čovjek biti pravedan pred Stvoriteljem kad stoji go pred njim? Prorok
Danijel vidi na horizontu povijesti nebeski Jom Kipur opisan izrazima kojim se
govori o sudu i stvaranju. Jom Kipur koji su Izraelci praznovali svake godine u
pustinji "blijeda je slika nebeskog Jom Kipura. Da bismo shvatili nebeski Kipur,
mi moramo razumjeti zemaljski Kipur!
Duhovna poruka osmog poglavlja Danijelove knjige podsjeća nas da povijest
vremena borbe između dobra i zla dolazi svome kraju, i da će Bog kao Sudija
ustati da zapečati budućnost ljudskog roda i da ga pripremi za novo carstvo. Sud
izabira nove ljude, odvojene i istrgnute iz kandži grijeha i patnje, ljude
odvojene jedni od drugih, ali isto tako i ljude koji su prihvatili
oproštenje.
Sud i
stvaranje imaju dva lica u Jom Kipuru. Nije čudo što ih knjiga Otkrivenje
spominje kao dva stuba vjere u vrijeme posljednjih dana (Otk. 14, 6.
7).
Ulazeći iz Otkrivenja ponovo u Knjigu proroka Danijela, upravo u vrijeme
pred dolazak Sina Čovječjega na Zemlju u slavu i veličanstvu, pred nama blista
sjaj slike nebeskog suda iz sedmog poglavlja deveti i deseti stih: "Gledah
dokle se postaviše prijestoli, i Drevni sjede, na kom bješe odijelo bijelo kao
snijeg, i kosa na glavi kao čista vuna, prijesto mu bijaše kao plamen ognjeni,
točkovi mu kao oganj razgorio. Rijeka ognjena izlažaše i tecijaše ispred njega,
tisuća tisuća služahu mu i deset tisuća po deset tisuća stajahu pred njim. Sud
sjede, i knjige se otvoriše.'' (7,9.10)
Toj
blistavoj slici nebeskog Suda pridružuje se anđeo iz Otkrivenja 14 s porukom
Neba: "Bojte se Boga i podajte mu slavu, jer dođe čas suda njegova. Poklonite
se Onome koji je stvoiio nebo i Zemlju i more i izvore vodene. "(Otk.
14,7)
Prema
knjizi Otkrivenje, koja je sestra bliznakinja Danijelove knjige, posljednji dani
će odzvanjati objavljivanjem i prostavljanjem obje istine, istine o sudu i
stvaranju. To proslavljanje će biti više nego emocionalno i duhovno iskustvo.
Ono će naći svoje korijene u nadi o božanskom sudu i u vjeri u spasenje i
ponovno stvaranje. To će biti svjedočanstvo o potpunoj vjeri u Bibliju, knjigu
koja počinje sa stvaranjem i završava sudom i spasenjem.
Stvaranje oblikuje novi svijet, svijet koji se odvojio od sjene smrti,
planetu očišćenu od grijeha. U ovom kontekstu, sud je sinonim stvaranja, jer i
jedno i drugo podrazumijeva radikalno odvajanje dobra od zla, pravde od
nepravde, ljubavi od mržnje.10 Jom Kipur je istodobno shvatanje
božanskog suda i nade u ponovno stvaranje.
S
jedne strane, saznanje i svijest o sudu Božjem poziva nas na pokajanje. Jom
Kipur je bio dan kad je narod shvatio i prihvatio odgovornost za svoja djela i
kad je zatražio oproštenje za sve svoje grijehe. S druge strane, obećanje o
ponovnom stvaranju nam daje i nadu. Mi možemo sa sigurnošću očekivati stvarnu
promjenu. Spasenje je konkretna povijesna činjenica, a ne samo duhovno iskustvo.
To je stvaran događaj u povijesti. Jedino Bog može stvoriti novi svijet. To je
osnovno značenje religioznog praznika Jom Kipura. Ne postoji ni jedno drugo
rješenje koje potpuno odgovara na problem grijeha nego što je božanska
intervencija u određenom povijesnom trenutku sudom i u određenom povijesnom
momentu dolaskom Stvoritelja i Sudije koji će stvoriti sve novo. Mistično i
psihološko rješenje ne može biti odgovor. Spasenje je događaj svemirskih
razmjera.11
Kada
će se odigrati epilog događaja opisanih u Danijelu 7, 25.26 koji glase: "I
govoriće riječi na Višnjega, i potiraće svece Višnjega, i pomišljaće da
promijeni vremena i zakone; i daće mu se u ruke za vrijeme, za vremena i za pola
vremena. Potom će sjesti sud, i uzeće mu se vlast, te će se istrijebiti i zatrti
sasvim. "
Događaj
suđenja povijesno će se dogoditi kad istekne "vrijeme, vremena i pola
vremena" iz sedmog poglavlja, koje se ispunilo 1798. godine. Osmo poglavlje
je još preciznije: vladavina malog roga će trajati 2300 večeri i jutara:
"Tada čuh jednoga Sveca gdje govoraše, i jedan Svetac reče nekome koji
govoraše: Dokle će trajati ta utvara za svagdašnju žrtvu i za otpad pustošni da
se gazi Svetinja i vojska? I reče mi: Do dvije tisuće i tri stotine večeri i
jutara: onda će se Svetinja očistiti. " (Dan. 8,
13.14)
Izraz
'' veče i jutro " koji potiče iz izvještaja o stvaranju, predstavlja dan
koji treba razumjeti u proročkom smislu kao godinu, dakle 2300 godina. Međutim,
sama ta informacija nam ne bi bila od velike pomoći. Period vremena bez jasne
oznake o početnoj tački računanja tog vremena ne može nam biti od prave koristi.
Anđeo Gabrijel jedino ukazuje da te godine vode kraju vremena. "... a on mi
reče: Pazi. sine čovječji, jer je ova utvara za posljednje vrijeme... a rečena
utvara o noći i danu istina je, zato ti zapečati utvaru, jer je za mnogo
vremena." (8, 17. 26)
Danijel je nakon ove vizije iznemogao, i za njega je ona bila potpuno
neshvatljiva. Centar problema nije toliko na teološkoj tumačenju šta sve
obuhvata to proročanstvo koliko na određenom događaju koji će se desiti u
određenom momentu povijesti. Sve dok ne dobijemo početni datum, to jest godinu,
proročanstvo ostaje nepoznanica i predmet nagađanja. Da bi postalo predmet nade,
obećanje o ponovnom stvaranju mora naći svoje mjesto u kronologiji
povijesti.
Mi
napuštamo osmo poglavlje na noti neizvjesnosti, jer nam treba više informacija
za razumijevanje te vizije. Razumijevanje koje nam je ovdje potrebno nije
filozofske prirode. Naša inteligencija ovdje ne posrće na složenosti misaone
istine, već na elementu vremena prorečenog događaja Prorok razumije da je riječ
o kraju vremena. Kad Gabrijel kasnije prilazi Danijelu i kaže mu "razumij"
9, 21-23), to razumijevanje se odnosi na događaj koji već dobija element
određenog vremena kad Gabrijel kaže: "Sedamdeset sedmica je određeno... "
i "otkad iziđe riječ da se Jeruzalem opet sazida... " (9.
24.25)
I Vizija
Danijel vidi (8, 3-12):
a)
"I vidjeh, i gle...
•
ovan."
b)
"I vidjeh, i gle...
•
jarac s jednim rogom (8, 5-8),
•
četiri roga (8, 8b), . mali rog."'(8, 9-12)
Danijel čuje (8, 13.14):
“ i reče mi: Do dvije tisuće i tri stotine
večeri i jutara, onda će se Svetinja očistiti"- Jom Kipur.
II
Tumačenje vizije
a) Ono
što je Danijel vidio: kao čovjek (8, 15).
b) Ono
stoje Danijel čuo (8, 16-19). "Gabrijele, kaži ovome viziju!" (8,
16-19)
•
"Ovan..., to su carevi medski i perzijski" (8, 20)
•
"Jarac-car grčki." (8, 21)
•
"Četiri roga, to su četiri carstva." (8, 22) Na
kraju:
•
Podizanje sile (8, 24.25) . Uspjeh (8, 24. 25)
• Pad
(8, 25)
•
Anđeo potvrđuje viziju o večerima i jutrima (8, 26).
•
Danijel ne razumije (8, 27).
1
Herodot 5,49.
2Doukhan, p. 124.
3
Ibid, p. 124.
4
Ibid., p. 125.
5
Ibid.,, str. 125.
6
"Atonement, Day of," The Jewish Encyclopedia (1902).
7
Babylonian Talmud, Rosh Hashana. 16b.
8
Vidi Doukhan, p. 129
9
Midrash Rabah, 1. Moj. 4, 10.
10
Gordon J. Wenham. 1. Moj. 1-15. Word Biblical Commentary, vol. 1 (Waco.
Tex: Word, 1987), str. 18.
11 Vidi Doukban, p. 131.