Društvena smo bića, nismo stvoreni da budemo sami: “Nije dobro da je čovjek sam...” (Post 2,18) Stoga je Bog stvorio muškarcu “pomoćnika”, ženu. Kad prođe djetinjstvo te čovjek uđe u doba kad se njegove emocionalne, duhovne i tjelesne moći razviju, osjeća potrebu za društvom suprotnog spola. Jednog dana počinje razmišljati o osobi s kojom bi mogao provesti cijeli život, kao o svojoj nadopuni, drugoj polovici s kojom bi upotpunio cjelinu svojeg bića.

“Mladi kršćani trebaju obratiti veliku pozornost prilikom stvaranja prijateljstva i izbora drugova. Pazite da se ono što vam sada izgleda kao čisto zlato ne pretvori u običan metal...

Većina muškaraca i žena sklapali su brak tako da je bilo važno odgovoriti samo na jedno pitanje: Da li se volimo? Me-đutim, oni trebaju shvatiti da u bračnoj zajednici ima većih odgovornosti od ove...” (TSD, 36—37)

U izboru bračnog druga vrlo važnu ulogu imaju naši vjerski uvjeti, tjelesni, psihološki, socijalno-kulturni elementi, a i vlastiti stupanj vrijednosti i vrjednovanja.

Jednog dana je Abrahamov sluga Eliezar pošao tražiti ženu za Izaka, sina Abrahamova, po njegovoj zapovijedi. Tako je stigao u Aram Naharajim s tovarom raznovrsnih poklona. Kraj jednog studenca pokraj Nahorovog grada pomolio se Bogu za znak kojim će prepoznati djevojku koja bi trebala biti Izakova

žena. “Tek što on izreče svoje, gle, dođe Rebeka... Dođe ona s krčagom na ramenu. Djevojka je bila krasna...” (Post 24,15-16)

Međutim, Eliezar je predvidio da će tu, na studenac, doći više djevojaka, lijepih i “krasnih”, ali koja će biti ona prava među njima? Stoga je od Boga tražio znak: “... pa neka djevojka kojoj ja rečem: ‘Molim te, spusti svoj vrč da se napijem’, a ona odgovori: ‘Pij, i deve ću ti napojiti’, bude ona koju si odredio za svoga slugu Izaka...” (14. redak)

Tako je i bilo. Rebeka je ponudila da će napojiti i deve te je tako postala Izakovom ženom.

Bila je lijepa, krasna djevojka, ali i više od toga: istodobno je bila ispunjena dobrotom, ljubaznošću, hrabrošću i snagom. Kad su je zapitali: “‘Hoćeš li poći s ovim čovjekom?’ Ona odgovori: ‘Hoću!’” (Post 24,58)

Tjelesna privlačnost ima svoju ulogu u izboru bračnog druga. Ljepota je Božji dar koji treba biti njegovan i cijenjen, ali ne treba biti glavni čimbenik u izboru bračnog druga. Tjelesna ljepota može biti i površna. Mudri Salomon kaže: “Lažna je ljupkost, tašta je ljepota, žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu.” (Izr 31,30)

Dakle, pozitivne karakterne osobine na kojima se treba temeljiti bračna zajednica još su važnije. Bog je svakome stvorio prirodnu, urođenu privlačnost. Tome se možemo samo radovati. Što se ona više upoznaje, više se i cijeni. Ali prava ljepota je ljepota karaktera. Tjelesna ljepota se mijenja brže no što se obično misli. I što ostaje? Stoga se treba zapitati: mogu li toj i toj osobi reći “da” čak i ako ona sutra doživi prometnu nesreću te ostatak života provede u invalidskim kolicima?

Psihološki i sociokulturološki elementi

Psihološki i sociokulturološki elementi i te kako utječu na izbor bračnog druga. Iskustva iz prošlosti mladića ili djevojke veoma su snažni čimbenici utjecaja na njihove osjećaje, način razmišljanja i ponašanja. Otkrivaju skivene sklonosti, potrebe, vrijednosti i ciljeve, perspektive života.

Primjerice, svaka osoba ima vlastitu mjeru potrebe za si-gurnošću, samoljublja, osjećaja čistoće i urednosti.

Vrlo su važni ideali, navike i ciljevi u životu. Ni mladić ni djevojka ne smiju omalovažavati razmišljanje o svemu tome. Ako su oni zajednički, svojstveni jednom i drugom, to stvara privlačne sličnosti, ali ako su ti elementi sasvim suprotni, ne slažu se ili se ne mogu složiti, neće se složiti ni u braku. Otuda proizlaze samo nevolje i problemi.

Za sretan su brak važni i podaci o roditeljima, o zemlji podrijetla, jeziku, podneblju, ma kako to u prvi mah izgleda sporedno. Premda mi, kršćani, ne gledamo na rasne razlike, na boju kože, podrijetlo, zemlju ili kontinent, razmišljanja o budućem braku moraju biti objektivna i zrela.

Vjerski elementi

Za sve su nas vjerski elementi vrlo važni. Oni nas vode ili utječu na nas u životnim iskustvima, odlukama, u ponašanju. Odlučujući su u izboru bračnog druga.

Još u Starom zavjetu Biblija zabranjuje brak s “nevjernicima”, odnosno s osobom druge religije: “Ne sklapaj ženidbe s njima, ne udaji svoje kćeri za njihova sina niti ženi svoga sina njihovom kćeri; jer bi ona odvratila od mene sina tvoga, drugim bi bogovima on služio...” (Pnz 7,3-4)

A u Novom zavjetu apostol upozorava kršćane onog vremena, što vrijedi punom snagom Božje riječi i danas: “Ne budite s nevjernicima pod jednim te istim jarmom. Što ima pravednost s bezakonjem? Što li je zajedničko svjetlu i tmini? Kako je moguć sporazum između Krista i Belijara? Kakva postoji zajednica između vjernika i nevjernika? Kakav li sklad između hrama Božjega i idola? A mi smo hram Boga živoga...” (2 Kor 6,14-16)

“U kršćanskom svijetu postoji zapanjujuća, uznemirujuća ravnodušnost prema nauku Božje riječi, kad je riječ o stupanju u brak kršćana s nekršćanima. Mnogi koji kažu da ljube Boga i da Ga se boje više se vole upravljati prema vlastitom mišljenju negoli tražiti savjet od beskrajne Mudrosti. U pitanjima koja životno zadiru u sreću i blagostanje obiju strana, kako u ovome tako i u budućem svijetu, odbacuje se razum, rasu-đivanje i Božji strah i dopušta se da zavladaju slijepi nagoni i tvrdoglava odlučnost. Ljudi i žene, koji su inače razboriti i savjesni, zatvaraju uši pred savjetima, oni su gluhi na pozive i preklinjanja prijatelja, rođaka i Božjih slugu. Izražavanje zabrinutosti ili opominjanje smatra se neumjesnim miješanjem, a vjerni prijatelj koji se usudi izraziti svoj prigovor smatra se neprijateljem... Božji blagoslov se ne daje brakovima koje je On izričito zabranio... Neka se kršćani čuvaju da ne sklapaju brak s nekršćanima. Bog je to kazao. Svi koji se Njega boje poslušat će Njegove mudre zabrane...” (RS, 96—97)

Tko je taj “nevjernik” ili “nevjernica”? To su oni koji ne prihvaćaju istinu za sadašnje vrijeme, odnosno istinu o skorom Kristovom dolasku i o pripremi za njega.

“Duboka i iskrena i nesebična ljubav može biti samo ondje gdje Krist vlada. Tada će se srce sjediniti sa srcem, i dva će se života sliti u istinsku harmoniju. Anđeli će biti gosti u njihovom domu i anđeoska sveta straža posvetit će njihovu bračnu sobu. Svaka niska tjelesnost bit će odstranjena. Misli će biti upućene Bogu. Njihove iskrene molitve dizat će se Bogu.” (PO, 309)

“Ako sva upozorenja stavimo pred sebe, imamo jasnu poruku: ne ulazimo u ‘jaram’ niti se vezujmo s onima s kojima imamo tako malo zajedničkoga... Problem je način života: teologija o cjelokupnosti čovjeka vodi drukčijem načinu života, koji teško može poticati bračni sklad. Skloni smo upozoriti je [mladu djevojku] da je on ne može usrećiti. Vjerojatno je mnogo kršćanskije upozoriti je da ga ona neće moći usrećiti.” (Crkveni priručnik, 246)

Treba li tražiti znakove

Eliezar je tražio znak od Boga da sazna koja je djevojka ona prava, buduća žena Izakova. Premda su mladić i djevojka dobri kršćani, vjerne osobe, u svemu u skladu s načelima Božje Riječi, ne moraju biti samo iz tog razloga idealni bračni drugovi za ovoga ili onoga, ovu ili onu. U većini slučajeva jedno i drugo odlučuje se neposrednom spoznajom, intuitivno. Nije dostatno biti istih vjerskih opredjeljenja da bi jedno ili drugo nadjačalo sve tegobe života u bračnoj zajednici. Postoje, nažalost, nesretni brakovi unatoč tome što su oboje krš-ćani. Iz tih razloga mladi često traže znak od Boga, kao što je to učinio Eliezer. Očekuju da im Nebo pruži neki znak po kojem bi spoznali je li njihov izbor dobar, odobrava li Bog njihov brak.

Premda ima slučajeva kad su ti znakovi bili pozitivni, ipak treba reći da se to čini iz neznanja, iz straha od vlastite odgovornosti ili pak u želji da Bog odluči namjesto njih samih. To može biti linija manjeg otpora, odnosno zanemarivanje od-ređenih uvjeta koji se moraju uzeti u obzir pri odlukama, primjerice karakterne osobine.

Stoga se mladi moraju osloniti na već dane upute bilo u samoj Božjoj Riječi ili riječi roditelja. Tu je i Sveti Duh koji “urazumljuje i prosvjetljuje” te daje nužnu mudrost u odlučivanju. Apostol Jakov to potvrđuje: “Ako kome od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje obilno i bez prigovora, i dat će mu je.” (Jak 1,5)

Karakterne osobine

Vrlo je važno razmotriti karakterne osobine mladića ili djevojke. Nužno je, dakle, razmišljati i objektivno ocijeniti vrline ili mane osobe prema kojoj se osjeća naklonost. Ta objektivna ocjena mora obuhvatiti i tjelesne i moralno-duhovne osobine.

Apostol Petar, primjerice, ističe skromnost, suzdržljivot, blagost te mirotvorstvo: “... Kad budu promatrali vaše čisto i puno poštovanja vladanje! Vaš nakit neka ne bude vanjski

— umjetno spletena kosa, stavljanje zlatnog nakita, oblačenje raskošnih haljina — nego skrivenost — srce obučeno u neraspadljiv nakit, krotak i miran duh — ono što je dragocjeno pred Bogom.” (1 Pt 3,2-4)

“Ako vam je Bog dao vjerne roditelje, pitajte ih za savjet. Iznesite im svoje nade i planove, dopustite da vas oni pouče svojim životnim iskustvom. Na taj ćete način izbjeći mnoge žalosti. Ali prije svega tražite savjet od Krista i proučavajte s molitvom njegovu Riječ.

Djevojka, vođena ovim načelima, neka izabere za životnog druga samo onog mladića čiji je karakter čist i plemenit, koji je marljiv, poduzetan i pošten, koji ljubi Boga i boji Ga se. Mladić neka izabere za ženu djevojku koja je sposobna nositi svoj dio tereta u životu, onu čiji ga utjecaj uzdiže i oplemenjuje i koja ga usrećuje svojom ljubavlju.” (PMK, 305—306)

Društveno područje i komunikativnost

Sklad se uspostavlja između istih “valnih duljina”. Mesar će se slabo slagati s vegetarijankom, iako su oboje kršćani.

Stoga treba imati na umu ono što je također važno: zvanje, obiteljsko zaleđe, radne navike, socijalni status, mišljenje i stavovi o novcu i imetku.

Tu su i pitanja zdravstvenog stanja, zdravstvenih pojava u najbližoj rodbini, navika u kući, primjerice, pomaže li izabranik ili izabranica majci, što i jednom i drugom može biti i te kako značajno u budućnosti.

Još nešto! Važan oblik sretnog braka je komunikativnost, razgovor. Vrlo je negativna pojava kad bračni drugovi ne znaju razgovarati.

To se mora utvrditi prije braka: mogu li njih dvoje razgovarati, razumiju li se. Ne slažu li se u mišljenjima, jesu li strpljivi, tolerantni, znaju li slušati suprotnu stranu ili suprotno mišljenje a da se ne ljute i ne dure. Ako takvi razgovori nisu mogući, bezuvjetno obustavite druženje.

Poštenje

“Biblija osuđuje svaku vrstu nepoštenja, ona zahtijeva po-štenje u svim okolnostima. Onaj koji učini Bibliju vođom svoje mladosti, svjetlošću svoje staze, vladat će se u svemu po njezinom nauku Takav neće prestupiti nijednu notu ili najmanju titlu zakona da bi postigao neki cilj, makar zbog toga morao podnijeti velike žrtve. On vjeruje u Bibliju i zna da ga Božji blagoslov neće moći pratiti ako se udalji od staze poštenja. Premda za neko vrijeme može izgledati sretan, ipak će na kraju požnjeti plodove svojih djela. Apostol Pavao kaže: ‘Ne varajte se: Bog se ne da ismjehivati! Što tko sije, to će i žeti...’ (Gal 6,7)” (PM, 313)

< 6. Poglavlje Sadržaj 8. Poglavlje >