Prilikom razgovora koji je vodio s farizejima o rastavi bra-ka, Isus Krist je rekao: “Zar niste čitali da ih je Stvoritelj, kad ih u početku stvori, ‘stvorio muško i žensko’, i da je rekao: ‘Zato će čovjek ostaviti oca i majku te će prionuti uz ženu svoju, pa će oboje biti samo jedno tijelo’?” (Mt 19,4-5)

Tu je Isus ispravio Mojsijev izvještaj u kojem stoji da je Adam rekao “zato će čovjek ostaviti oca i majku...” Nije Adam mogao to reći u onom trenutku, već je to rekao sâm Bog.

Da bi nastavili zajednički život u braku, mladi supružnici ostavljaju roditelje i osnivaju novi dom. Tako ostavljaju obitelj u kojoj su se rodili i odrastali da bi stupili u novu obiteljsku zajednicu i postali “jedno novo tijelo”, nova cjelina, novi dom.

Načelo “ostavljanja roditelja” podrazumijeva određenu zrelost. Ne napušta dječak ili djevojčica roditeljsku kuću, već mladi čovjek, mlada djevojka. Oni, kao što kaže Salomon, “zidaju svoju vlastitu kuću” (Izr 24,27).

“Ostaviti” ne znači napustiti zauvijek. “Ostaviti” znači da mladić ostavlja svoje staro društvo, a djevojka svoje prijateljice. Oboje preuzimaju samostalni život i nove odgovornosti.

To “ostavljanje” starog doma, dakle, predvidio je sâm Bog. Ono je često vezano uz tugu rastanka, ali i uz radost stvaranja novog doma. Svakako je istaknuta važnost “ostavljanja” starog doma. Međutim, nije uvijek moguće ostaviti dom i kuću svojih roditelja pa mladenci ostaju u roditeljskoj kući muža ili žene. Problem kupnje novog stana veoma je prisutan u našem vremenu: mladi nemaju “vlastite kuće” niti materijalnih mogućnosti za novi dom.

Iz takve činjenice proizlaze problemi i poteškoće u odnosima roditelja jednog ili drugog bračnog partnera sa zetom ili snahom. Većina se dobro slaže s njegovim ili njezinim roditeljima, ali neki imaju problema i svoje odnose opisuju kao “obeshrabrujuće”, prisutno je “nezadovoljstvo”, “neslaganje”, “nepovjerenje”.

Obično takvi odnosi nastaju između svekrve i snahe, a nisu rijetki ni tamo gdje su mladi “ostavili” svoje roditelje.

U prigradskom naselju mladi bračni par je ostao u kući muževih roditelja. Roditelji su držali imanje i vodili malo gospodarstvo. Snaha je predosjećala da zajednički život s roditeljima sadrži moguće poteškoće te je predložila svekrvi da podijele poslove.

“Predložila sam joj”, priča snaha, “da jednog tjedna ona kuha a ja radim na polju, a sljedećeg tjedna se zamijenimo. Svekrva je pristala na takvu podjelu rada u kući, ali je zadržala ključeve od podruma, ostave i kuhinjskog ormara. Sve je držala pod ključem. Kad je došao moj red da radim u kuhinji, morala sam predočiti svekrvi svoj plan kuhanja i jelovnika, i to rano ujutro. Svekrva mi je tada predala namirnice, sve ih pomnjivo izmjerila na grame i zatim zaključala ormare i ostavu. Između obroka nisam smjela dati svojoj djeci nijedan sendvič bez svekrvinog dopuštenja...”

Tako se stvaraju odnosi koji nisu otvoreno neprijateljski, ali postoje i malo-pomalo se pretvaraju u gorčinu i suparniš-tvo. Primjerice, kad svekrva zamijeti da snaha ne zna baš sve raditi u kući, ona povećava taj osjećaj nesposobnosti kod snahe te svojom superiornošću dovodi do ponižavanja snahe. Ili: svekrva se ne zna osloboditi svojeg prijašnjeg autoriteta nad sinom, ili otkrije da se snaha ne brine kako treba o njezinom sinu.

Tako se stvara nepovjerenje, krutost i neprilagođenost jedne ili druge strane, jer i ravnodušnost mladog bračnog para prema roditeljima nosi u sebi klicu hladnoće.

o Ruti: “Noemi joj reče: ‘Eto vidiš, jetrva se tvoja vratila narodu svome i bogu svome: vrati se i ti za jetrvom svojom!’ A Ruta joj odgovori: ‘Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ideš, idem i ja, i gdje se ti nasta-niš, nastanit ću se i ja; tvoj narod moj je narod, i tvoj Bog moj je Bog. Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat će i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me što drugo osim smrti rastavi od tebe...’”

Rutine riječi upućene svekr vi svjedoče o njezinoj ljubavi prema njoj. Svakako, Noemi je to i zaslužila, jer je bila dobra prema svojim snahama. Ruta je imala onaj vrlo važan osjećaj pripadnosti obitelji svojeg muža te je tako usmjeravala sve svoje postupke i odnose. Takvi odnosi postoje i danas. Uvijek su utemeljeni na ljubavi, poštovanju drugoga i darivanju samog sebe.

Tri vrste problema

Većina problema u odnosima s roditeljima bračnog druga

jesu posljedica:

a) nedostatka povjerenja,

b) nedostatka zrelosti mladog bračnog para ili roditelja,

c) razmirica zbog navika iz prošlosti ili zbog pogrešnih

procjena različitih vrijednosti. Primjerice, nedostatak povjerenja u samu sebe stvara kod snahe osjećaj manje vrijednosti. Njezina svekrva nije svjesna snahinih psiholoških dvojbi te svojim primjedbama pojačava njezin osjećaj nesposobnosti. Otuda nastaju neugodni nesporazumi. Nekiput se i kod zeta stvara osjećaj nesposobnosti da se brine za potrebe svoje obitelji, osobito kad punica ističe prednosti što ih je njezina kćerka uživala dok se nije udala za njega.

Nedostatak zrelosti izaziva sukobe, jer svekrva ili punica još nisu svjesne da je tu novi dom, a one više ne dolaze u prvi plan razgovora ili odlučivanja o sutrašnjici.

Procjena vrijednosti nije jednaka kod roditelja i mladog bračnog para u vezi s praktičnim potrebama novog doma. Procjenu različitih vrijednosti mladi moraju donositi sami i uskladiti ih prema svojim potrebama zajedničkog života. Ako su roditelji kruti i ne razumiju mlade ili im nameću svoje procjene, može doći do ozbiljnih komplikacija.

Kako rješavati takve ili slične probleme?

Jednostavno: osloboditi se klišeja, to jest predrasuda koje postoje, te prihvatiti temeljna načela opisana u poslanici Gala-ćanima: “... Plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost...” (Gal 5,22)

Ta načela moraju prihvatiti sve strane u odnosima mladih i starijih. Time će biti omogućeno izbjegavanje nepotrebnih sukoba, ali i rješavanje nekih problema. Dakako, potrebni su i otvoreni razgovori i iskrena želja za boljim odnosima.

Spomenimo i dobro poznavanje samoga sebe te poštova-nje drugoga, a to znači staviti se u položaj drugog. Roditelji su dužni razvijati samostalnost novog doma, a djeca moraju paziti da se u njima ne razvija osjećaj manje vrijednosti ili zaključak kako su suvišni, nepotrebni.

Moraju shvatiti da je ljubav njihovog zeta ili snahe drukčija od roditeljske ljubavi, da se razlikuje od ljubavi prema ocu i majci. Nova zajednica mladih u braku ima svoj krug koji je sužen na njih same, ali ne isključuje poštovanje i najbolje od-nose s roditeljima.

Pozitivni oblik prisutnosti roditelja

Prisutnost roditelja ili njihova blizina mogu značiti oslonac za mladi bračni par, i to ne samo u fizičkom, financijskom smislu, već i u psihološkom: nisu sami na svijetu, imaju potporu s njihove strane u času kad im je potrebna.

Mladi se mogu koristiti iskustvom starijih, mogu se obogatiti njihovim znanjem. Roditelji znače vezu s prošlošću, što daje osobit smisao sadašnjosti i ulijeva optimizam u budućnost mladih.

U svojstvu djeda i bake oni mogu uspješno pridonijeti osobnosti svojih unuka.

Stoga održavajte vezu s roditeljima, pišite im ako su udaljeni, potražite savjete od njih, slušajte ih kad vam govore i ne kritizirajte ih, već jačajte u njima svijest pripadnosti i dubokih osjećaja ljubavi.

< 7. Poglavlje Sadržaj 9. Poglavlje >