1. Poglavlje

UVOD

Sadašnja kriza dana Gospodnjeg  
Problem i ciljevi ove studije
Napomene

Sadašnja kriza dana Gospodnjeg 

Premda je niz od šest radnih dana i jednog dana za bogoslužje i počinak nasljeđe hebrejske povijesti, on se s vremenom proširio skoro po cijelom svijetu. Zapravo, židovsko i kršćansko bogoslužje nalazi svoj stvarni izražaj u jednom danu koji se ponavlja tjedno kad se obustavom svjetovnih djelatnosti omogućuje smislenije štovanje Boga.

Međutim, naše je društvo zbog svojih tehnoloških, industrijskih, znanstvenih i svemirskih dostignuća doživjelo korjenite promjene. Suvremeni čovjek, tvrdi Joshua Heschel, “živi pod tiranijom materijalizma”.1 Sve više slobodnog vremena zbog kraćega radnog tjedna ne potiče samo promjenu niza od šest radnih dana i jednog dana za počinak, već i tradicionalnih religijskih vrednota kao što je štovanje dana Gospodnjeg. Stoga je današnji kršćanin u iskušenju da vrijeme smatra nečim što pripada njemu, nečim što on može koristiti za vlastito uživanje. Obveza bogoštovlja, ako nije potpuno zanemarena, često se svodi na ovisnost o hirovima života. Biblijsko poimanje “svete subote”, shvaćene kao vrijeme kad se obustavljaju svjetovne djelatnosti da bi se doživjeli blagoslovi stvaranja i otkupljenja štovanjem Boga i djelima milosrđa, sve više iščezava iz kršćanskoga svjetonazora. Dosljedno tomu, uzmemo li u obzir pritisak koji ekonomske i industrijske institucije vrše da bi ostvarile najviši stupanjiskoristivosti industrijskih potencijala programiranjem radnih smjena kojima se zanemaruju svi blagdani, lako je shvatiti zašto bi model sedmodnevnog tjedna s danom odmora i bogoslužja koji je nama darovan mogaodoživjeti korjenite promjene.

Općeprihvaćeno pogrešno razumijevanje značenja Božjega “svetog dana” čini problem još složenijim. Mnogi dobronamjerni kršćani smatraju da se nedjelja svetkuje kao sat bogoslužja, a ne kao sveti dan Gospodnji. Kad izvrše svoju obvezu bogoštovlja, oni mirne savjesti provode ostatak svoga nedjeljnog odmora u potrazi za užitkom ili zaradom.

Neki ljudi, koje zabrinjava rašireno nepoštovanje dana Gospodnjeg, zahtijevaju donošenje građanskog zakona kojim bi se zabranile sve djelatnosti koje nisu u skladu s duhom nedjelje.2 Da bi ovaj zakon bio prihvatljiv i  nekršćanima, katkad se poziva na hitnu potrebu očuvanja prirodnih bogatstava. Jedan dan potpunog odmora za ljude i strojeve pridonio bi očuvanju energetskih zaliha i zaštiti okoliša.3 Međutim, premda društvene i ekološke potrebe mogu biti poticaj za nedjeljni počinak, one teško mogu nekoga potaknuti na štovanje.

Zar se ne bi mogli postići bolji rezultati edukacijom kršćanskih zajednica u razumijevanju biblijskog smisla i praktičnog iskustva Božjeg “svetog dana”? Međutim, da bi se to ostvarilo, prijeko je potrebno da se najprije jasno predoči teološka osnova štovanja nedjelje. Koji su biblijski i povijesni razlozi štovanja nedjelje? Može li se ovaj dan smatrati legitimnom zamjenom za židovsku subotu? Može li se pozivanjem na četvrtu zapovijed nametnuti njezino štovanje? Treba li nedjelju smatrati satom bogoslužja umjesto svetim danom odmora Gospodnjega?4

Da bismo odgovorili na ova ključna pitanja, prijeko je potrebno da prvo utvrdimo “kada”, “gdje” i “zašto” je nedjelja postala dan kršćanskog bogoslužja. Tek kad rekonstruiramo ovu povijesnu sliku i prepoznamo glavne činitelje koji su pridonijeli pojavi nedjelje, bit će moguće nastaviti sa zadaćom ponovnog utvrđivanja vrijednosti i značenja štovanja nedjelje.  

Problem i ciljevi ove studije 

Problem podrijetla štovanja nedjelje u ranom kršćanstvu nedavno je pobudio zanimanje stručnjaka različitih vjerskih uvjerenja. Brojni znanstveni radovi, uključujući i nekoliko doktorskih disertacija koje su napisane u posljednja dva desetljeća, jasan su pokazatelj obnovljenog zanimanja i napora koji se ulažu da bi se našao zadovoljavajući odgovor na uvijek privlačno pitanje vremena, mjesta i uzroka podrijetla štovanja nedjelje.5 Međutim, postoji sklonost da se štovanje nedjelje u novijim radovima smatra ili isključivom i izvornom tvorevinom apostolske zajednice u Jeruzalemu, 6 ili poganskom prilagodbom “dies solis”, “dana Sunca”, u vezi s kultom Sunca.7 Međutim, svako istraživanje i zaključak koji u obzir uzima samo nekoliko usputnih činitelja jednostran je i nedovoljno uravnote žen. Ako, kao J. V. Goudoever, prihvatimo da su “od svih dijelova bogoslužja blagdani možda najotporniji na promjene, i da je praktično nemoguće promjeniti dan ili oblik blagdana”,8 treba očekivati da su samo složene i duboke pobude mogle potaći većinu kršćana da odbace prastaru i prepoznatljivu židovsku tradiciju štovanja subote u korist novoga dana bogoslužja. Stoga, pri svakom pokušaju da se rekonstruira povijesni tijek podrijetla nedjelje, pozornost se mora posvetiti najvećem mogućem broju pridonosnih činitelja - teoloških, društvenih, političkih i poganskih, koji su mogli u manjoj ili većoj mjeri pridonijeti prihvaćanju nedjelje kao dana bogoslužja.

Ova studija ima dva dobro odrediva cilja. Prvo, predlažem da se ispita postavka, koju zastupaju brojni stručnjaci, koja apostolima, ili čak Kristu, pripisuje inicijativu i odgovornost za odbacivanje štovanja subote i uvođenje štovanja nedjelje. Proučit ćemo Kristovo naučavanje o suboti, Njegovo uskrsnuće i ukazanja, euharistijsko slavlje i kršćansku zajednicu u Jeruzalemu da bismo odredili koju su ulogu oni odigrali u ukorjenjivanju štovanja nedjelje. Naša će namjera biti da utvrdimo je li štovanje nedjelje počelo za života apostola u Jeruzalemu ili nešto kasnije i negdje drugdje. Utvrđivanje povijesnog nastanka štovanja nedjelje od velike je važnosti budući da to može otkriti ne samo korijene njezina podrijetla, već i njenu primjenjivost na današnje kršćane. Ako je nedjelja doista dan Gospodnji, svi kršćani i cijelo čovječanstvo to bi trebali znati.

Drugo, svrha je ovog djela ocijeniti do koje su mjere neki činitelji kao što su protužidovski osjećaji, represivne rimske mjere protiv Židova, obožavanje Sunca sa svojim “danom Sunca” i neke kršćanske teološke pobude utjecali na većinu kršćana da odbace subotu i prihvate nedjelju kao dan Gospodnji.

Ova je studija pokušaj da se rekonstruira mozaik činitelja u potrazi za točnijom slikom vremena i uzroka koji su pridonijeli prihvaćanju nedjelje kao dana bogoslužja i počinka. To je u skladu s prijedlogom C. W. Dugmorea da “je katkad vrijedno ponovno ispitati ono što većina ljudi smatra golim činjenicama, čak ako se zapanjujući zaključci i ne mogu definitvno dokazati”.9 Ponovno ispitivanje prihvaćenih rješenja i postavki, njihovo ponovno podvrgavanje kritičkom ispitivanju nije samo akademska vježba, već je to dužnost koja se mora obaviti u službi istine.

Naša se studija ne bavi obrednim ili pastoralnim vidovima štovanja nedjelje u ranom kršćanstvu s obzirom da su takvi problemi već isrcpno obrađeni u nekim novijim radovima.10 Mi ćemo proučiti isključivo one tekstove koji pomažu u određivanju vremena i uzroka, formalnih i materijalnih, izravnih i neizravnih, odrijetla štovanja nedjelje. Naša je zada ća ograničena na problem podrijetla.

S iznimkom nekoliko usputnih referenci na kasnije tekstove, dokumenti koje ćemo istraživati datiraju iz prva četiri stoljeća po Kristu. Proučit ćemo svjedočanstva crkvenih otaca sve do ovoga kasnog razdoblja da bismo potvrdili povijesnu održivost motiva koji se pojavljuju u rijetkim dokumentima iz prve polovice drugog stoljeća. To je razdoblje kad je štovanje nedjelje od nejasnih početaka postalo uvriježena praksa. Budući da je to razdoblje u kojem su crkvene ustanove u začetku, istraživač koji nekolicinu raspoloživih dokumenata čita s ekleziološkim kriterijima iz kasnijeg razdoblja lako može biti zaveden.

Izvori su raščlanjeni prema kronološkim, povijesnim i zemljopisnim činiteljima. Važni ulomci pomno su proučeni budući da se njihovi tekstualni i kontekstualni problemi često zaobilaze ili pristrano tumače. Na primjer, to ostavlja neutemeljen dojam da od najranijih apostolskih dana postoji, kao što tvrdi N. J. White, “neupitna i neprekinuta crkvena uporaba “ izraza “dan Gospodnji” koji se odnosi na nedjelju.11

Dokumenti koji stoje na raspolaganju za ovo istraživanje po svojoj su naravi raznovrsni kao što su poslanice, propovijedi i rasprave. Njihovo podrijetlo, izvornost i pravovjernost nisu uvijek pouzdani, ali budući da je to sve što imamo, iz njih treba izvući sve što je vrijedno. U skladu s načelima znanstvenog istraživanja može se prigovoriti uporabi dokumenata kao što su, na primjer, Pseudo-Barnaba. Međutim, kad bismo se ograni čili samo na raščlambu arhivskih dokumenata, ili arheoloških spomenika i druge građe od neupitne autentičnosti, bilo bi nemoguće učiniti stvarni napredak zbog njihove manjkavosti. Stoga je nužno ispitati bogatu apokrifnu literaturu i spise crkvenih otaca pri čemu treba imati na umu njihova ograničenja.

Da bi ova studija bila pristupačna čitateljima laicima, novozavjetni tekstovi i djela crkvenih otaca navedeni su iz priznatih engleskih prijevoda. Koristi se Biblija u prijevodu Kršćanske sadašnjosti, a tamo gdje je to bilo potrebno, priloženi su grčki tekstovi po E. Nestleu i K. Alandu. Kad su u pitanju posebno važni tekstovi crkvenih otaca, proučena su sva raspoloživa izdanja. Tamo gdje engleskog izdanja nije bilo ili nije zadovoljavalo, pisac je sam prevodio. Ključne latinske i grčke riječi stavljene su u zagradu.

Često navođenje novijih radova W. Rordorfa, F. A. Regana i C. S. Mosne pokazuje njihovu važnost, ali i potrebu da se dovedu u pitanje neki njihovi zaključci. Nesumnjivo je da će radne postavke koje su omogućile ovo istraživanje, nakon što prođu sito kritike, biti prilagođene i dopunjene.

Ova studija skraćena je doktorska disertacija na talijanskom obranjena na Katedri za crkvenu povijest Pontifikalnoga sveučilišta Gregoriana u Rimu. Građa je znatno skraćena i preuređena. Ova prerada potaknuta je željom da studiju razumiju i čitatelji laici. Da bi se to postiglo, rasprava o tehničkim pitanjima često se nalazi u napomenama.

Nadam se da će ovo djelo teolozima pružiti prijeko potrebne povijesne podatke za razmišljanje o značenju nedjelje i da će pobuditi zanimanje povjesničara da ponovno razmotre pitanje podrijetla nedjelje u pokušaju da se približe “istini”. Nadam se također da će svaki revni čitatelj biti potaknut da bolje razumije značenje svetog dana Gospodnjeg u potrazi za dubljom zajednicom s “Gospodarom subote” (Marko 2,28).

_________________________