OTKRIVENJE - Prvi dio

Dobrodošli u Otkrivenje, serijal koji će vas voditi kroz jednu od najizazovnijih knjiga – Bibliju. Jeste li čuli nešto o knjigama za početnike? Algebru za početnike? Da, baš bi mi tako nešto trebalo. Zatim, postoji auto mehanika za početnike. Pa, ni to nije loše. Čak postoji i vodič za pospremanje. Vidjet ćemo nešto slično tome. Neko sam vrijeme razmišljao da serijal koji ćemo gledati nazovem Otkrivenje za početnike, ali sam onda pomislio da to baš nije dobra ideja. Ne želim da se neko osjeća kao "početnik" jer nas je Gospod sve učinio mudrima. Onda sam odlučio da serijal jednostavno nazovem Otkrivenje za široke mase. Ono što sam želio da uradim u ovom serijalu je da prikažem trideset godina proučavanja, onoga što je zabilježeno u originalnim jezicima. Proučavanje iz otprilike 3.000 knjiga, članaka, pamfleta, i da sve to objedinim u četiri najbolja sata koja vam predstavljam.

Neću vas zamarati sa onim što su mnogi prije mene već rekli. Postoje mnoge stvari u Otkrivenju koje nećemo obraditi u ovom serijalu, ali ovo je osnovni uvod u neke od najvažnijih stvari koje se nalaze u knjizi. I nadam se da ćete uživati! Pa da krenemo. Krećemo od samog početka, prvih osam stihova knjige. Otkrivenje jedan, stihovi od jedan do osam.

UVOD - Otkrivenje 1 : 1-8

"Otkrivenje Isusa Hrista, koje dade njemu Bog, da pokaže slugama svojima šta će skoro biti, i pokaza, poslavši po anđelu svojemu sluzi svojemu Jovanu, Koji svjedoči riječ Božiju i svjedočanstvo Isusa Hrista, i šta god vidje. Blago onome koji čita i onima koji slušaju riječi proroštva, i drže što je napisano u njemu; jer je vrijeme blizu."

Zatim čitamodalje, četvrtistih – "Od Jovana na sedam crkava koje su u Aziji: blagodat vam i mir od onoga koji jest, i koji bješe, i koji će doći; i od sedam duhova koji su pred prijestolom njegovijem; I od Isusa Hrista, koji je svjedok vjerni, i prvenac iz mrtvijeh, i knez nad carevima zemaljskima, koji nas ljubi, i umi nas od grijeha našijeh krvlju svojom; I učini nas careve i sveštenike Bogu i ocu svojemu; tome slava i država va vijek vijeka. Amin."

I na kraju stihovi sedam i osam :

„Eno, ide s oblacima, i ugledaće ga svako oko, i koji ga probodoše; i zaplakaće za njim sva koljena zemaljska. Da, zaista. Ja sam alfa i omega, početak i svršetak, govori Gospod, koji jest, i koji bješe, i koji će doći, svedržitelj."

Upravo ovdje u uvodu knjige Jovan nam kaže ukratko kako će knjiga da bude razumljiva. Želim da istaknem nekoliko stvari iz ovog teksta. Prije svega ako pogledamo četvrti stih u kojem se kaže "Od Jovana na sedm crkava". Drugim riječima knjiga Otkrivenja je jako uzbudljiva. Mnogi misle da je knjiga Otkrivenja pisana samo za njih. To je tačno u nekom smislu i brzo ćemo doći do toga. Zapravo Kniga otkrivenja je napisana za sedam crkvi u Maloj Aziji, dijelu koji se danas zove Turska. To je bila rimska provincija i Jovan je pisao ovim sedm crkvama koji se nalaze u Aziji. Drugim riječima, napisna je posebnim crkvama na specijalnom mjestu u određeno vrijeme, gotovo prije 2. 000 godina. Ideju koja se rodila iz toga ljudi su nazvali Preterizam. A Preteristi smatraju da, pošto je napisana za sedam crkvi, znači da je pisana za njih, da ima posebno značenje za njih i da ustvari nije proročanstvo u skladu sa vremenom.

Smatram da to sadrži element istine. Knjiga otkrivenja je uistinu pisana za ljude tog vremena, definitivno je značila nešto njima i što više to razumijemo bit će nam bolje. Ali to je jedan ograničen način posmatranja ove knjige. Drugi način, koji nam Jovan sugeriše, se nalazi u stihu sedmom:

"Eno, ide s oblacima, i ugledaće ga svako oko, i koji ga probodoše; i zaplakaće za njim sva koljena zemaljska. Da, zaista."

Ovdje nam poručuje da se Knjiga otkrivenja obraća samom kraju vremena, događajima poput ponovnog dolaska Isusa, a mnogi ljudi traže indikacije koje upućuju na 11. Septembar, rat protiv terora, Džordža Buša i tako dalje. Postoje aspekti u Otkrivenju koji se definitivno fokusiraju na sam kraj vremena, čak i na našu budućnost. I tako su se neki neki pojavili sa idejom nazvanom Futurizam. I oni namjeravaju da pročitaju cijelu Knigu otkrivenja kao da je je napisana samo za kraja vremena. Ponovo, i tu ima nekih elemenata istine. Kniga otkrivenja govori o kraju, o našoj budućnosti, kao i o davnim vremenima. Smatram da što čitamo više to shvatamo Knjigu bolje od onih koji su je možda već čitali kroz vijekove.

Treći način za čitanje Knjige pronalazimo u trećem stihu uvodnog dijela u kojem stoji – Blago onome koji čita i onima koji slušaju riječi proroštva. Orginalnim jezikom riječ koja govori o slušanju ima posebnu funkciju. To može da znači slušanje sa razumjevanjem ili bez razumjevanja. U ovom posebnom slučaju ovdje se radi o slušanju sa razumjevanjem. Drugim riječima, ko god posluša ovu knjigu, ko god pročita Knjigu, predpostavljeno je da je razumije. Knjiga nije namjenjenima samo onima iz prvog vijeka, ne govori samo o kraju svijeta, jer kroz istoriju ko je god uzeo ovu knjigu je uz pomoć Boga mogao da razumije osnovnu poruku knjige. I na tu osnovnu poruku želimo isključivo da se fokusiramo u ovom serijalu o Otkrivenju. Iz ideje da možete u bilo koje vrijeme izvući pouku iz Knjige neki su otišli korak naprijed i pojavili se sa idejom koja se zove Idealizam. Tu se kaže da Knjiga otkrivenja zapravo nije napisana za one iz prvog vijeka, da nije proročanstvo o kraju svijeta, već da predstavlja široke generalne principe. Svako može da čita ovu Knjigu i izvuče generalne principe važne za život. I opet, i ovo je element istine. Blagoslovljen je svako ko čita, svako ko čuje riječi iz Knjige. Ali, čini mi se da ako sastavite uvod postoji jos bolji način za proučavanje Knjige. I to je metod koji zovemo Historicizam.

Historicizam obuhvata ideje Preterizma, zapravo aspekte Knjige iz prvog vijeka, buduće aspekte Knjige, generalni aspekte Knjige kroz istoriju. Sve ih posmatra ozbiljno i uči nas da ih primjenimo najčešće u nizu koji nam je Bog podario. Ako pogledamo sve ove pristupe Historicizam mi je najomiljeniji. Preterizam se fokusira na početak hrišćanske ere, na prvi vijek, dok se Futurizam nastoji usmjeriti na kraj vremena, a kao što smo spomenuli Idealizam se usredotočava na bilo koje vrijeme u kojem živite i čitate knjigu. Ali, Historicizam sve uzima ozbiljno. On sve skupa obuhvata. Historicizam nam kaže da ćete neko vrijeme čitati o onome što se isključivo odnosi na prvi vijek.

Naravno prvo poglavlje, stihovi od jedan do osam, daje uvod onima koji su to prvi pročitali u prvom vijeku. Ali onda drugi dijelovi knjige vas vode prema kraju svega. Drugi dijelovi sadrže generalne vrijednosti i čak će prikazati jedan slijed događaja iz istorije. Objasnit ću vam kako za trenutak. Tako je Historicizam metod za koji bih rekao da predstavlja najbolji način koji možemo da koristimo kada proučavamo Knjigu otkrivenja. Razlog zašto sam ga izabrao je taj što nam na početku knjige kaže da se ona odnosi na početak hrisćanske ere, kraj hrišćanske ere, te cijelo vrijeme kroz sve to.

Pa kako ćemo to da primjenimo? Čini mi se da nam je Jovan, autor knjige, dao naznaku na samom početku Knjige. U samom prvom stihu on nam govori precizno kako to Historicizam djeluje. Da vam pokažem kako. Prije svega u Otkrivenju jedan, u prvom stihu, govori o stvarima koje se uskoro moraju desiti. Jedna od stvari koju ćemo otkriti u vezi Knjige otkrivenja je to što Jovan često ukazuje na ranu književnost, posebno Stari zavjet iz Biblije. On obično upotrebljava riječ ili frazu koja ukazuje na raniji tekst. To je ono što se dešava ovdje. U Otkrivenju jedan, jedan, koristi frazu koja je prilično jedinstvena u Bibliji. Zapravo se pojavljuje na samo tri mjesta u Bibliji. Posebno ovdje u Otkrivenju jedan, ali i u Danilu dva, u stihu 28.

Tu stoji ta riječ (to je iz LXX koja se jednostavno odnosi na grčki prijevod Starog zavjeta, koji se zove Septuagint što je grčka riječ za sedamdest. Odatle je stiglo ovaj naziv LXX), i tu nam kaže da je pokazao kralju Nevuhodonosoru što se mora dogoditi u posljednje dane. Možda se sjećate priče o tome kako je Danilo interpretirao san kralja Navuhodonosora. Kao što vidite u tom se snu pojavila statua sačinjena od četiri metala – zlata, srebra, bronza i željeza. Ti metali predstavljaju redosljed nacija koje se javljaju kroz istoriju. Kada je završio sa objašnjavanjem kaže u stihu 45 da je Danilo pokazao kralju šta će se desiti posljednjih dana. Kralj je sanjao, a Danilo prorok mu je došao objasniti taj san. Rekao mu je da je on zlatna glava, da će poslije njega doći druga nacija koja će biti niža od njega, znači srebro, pa neka druga nacija bronza, te druga nacija željezo. A na kraju će doći Kraljevstvo božije. U Danilu dva nalazimo redosljed događaja. Bog daje proročanstvo, a prorok izvlači iz toga slijed događaja koji će se desiti kako se ide prema kraju vremena. Ovo neće biti na nekom ispitu, ali učenjaci to zovu Apokalipsom.

Apokaliptična književnost obično prikazuje slijedove istorije uz upotrebu raznih simbola kojima bi to prikazala, a Danilo dva je dobar primjer za to. Jovan, na samom početku Otkrivenja već u prvom stihu, aludira na Danila dva. On kaže – ovo se stvari moraju dogoditi uskoro. A sada pogledajte - Otkrivenje kaže uskoro. A šta će se desiti u Danilu? Stvari koje će se desiti posljednjih dana. Iz Danilovog ugla on očekuje čitav slijed događaja koji vodi ka samom kraju svega. Stvari koje će se desiti u posljednjim danima. Otkrivenje navodi drugačije – stvari koje će se desiti uskoro. Pa nam Jovan kaže da će otvoriti knjigu Danilovu među drugim knjigama Starog zavjeta. Kaže: "Upotrijebit ću isti pristup koji je koristio Bog kada se obratio Danilu". U Knjizi otkrivenja naći ćete redosljede istorije po kojima će stvari da budu pojašnjene. Nećemo previše ulaziti u to jer se više fokusiramo na osnovnu strukturu Knjige i kako je ona napisana. Ali imajte to na umu dok budete dalje proučavali Knjigu otkrivenja. Bez obzira na ovo uvodno proučavanje saznat ćete o mnogim slijedovima događaja koje će se desiti u Knjizi baš kao u Danilu.

Dakle, Knjiga otkrivenja je mnogo slična Danilu dva. Sadrži istorijske redosljede, proističe iz vremena proroka sve do kraja vremena, Jovanovo vrijeme prvi vijek u Maloj Aziji pa sve do kraja vremena, drugog dolaska Isusa, pa čak van toga kao što ćemo vidjeti u četvrtom serijalu. Postoji i stalna simbolika, osim što u Otkrivenju nemamo metale na statuama. U Otkrivenju imamo životinje. Ali, neke čudne životinje. Vratit ćemo se na to malo kasnije. Dakle, kako interpretiramo ovu knjigu? Koji su ključevi za interpretaciju ove knjige? Prvi dio iz serijala je dio o sedam ključeva koji interpretiraju Knjigu otkrivenja. Mnogi od ovih ključeva mogu da budu pronađeni baš u samom tekstu, u poglavlju jedan stihovima od jedan do osam. Neke od ovih ključeva smo pronašli tako što smo prošli kroz cijelu knjigu. Ali postoji sedam ključeva interpretacije na koje se želim fokusirati u ostatku prvog dijela Otkrivenja.

Ključevi interpretacije Otkrivenja

Prvi od tih ključeva koje ćemo pojasniti je da je Knjiga otkrivenja jedno božansko otkrivenje. Vidimo da imamo Božju reč i figure i slike, koja nam prenosi riječ Boga kroz Knjigu otkrivenja. To je sveto otkrivenje.

Otkrivenje poglavlje jedan: stihovi od 1-3

"Otkrivenje Isusa Hrista, koje dade njemu Bog, da pokaže slugama svojima šta će skoro biti, i pokaza, poslavši po anđelu svojemu sluzi svojemu Jovanu,Koji svjedoči riječ Božiju i svjedočanstvo Isusa Hrista, i šta god vidje.Blago onome koji čita i onima koji slušaju riječi proroštva, i drže što je napisano u njemu; jer je vrijeme blizu."

Vidite, na samom početku Knjiga ističe zanimljive tvrdnje. Jovan ne kaže – pa razmišljao sam o nekim stvarima, pomišljao da ti napišem pismo, možda da ti napišem knjigu i kažem ti šta mislim. Ne, to nije ono što Jovan kaže. On kaže: "Ako ovo nisu moje riječi ja to nisam izmislio". Zapravo to je Otkrivenje Isusa Hrista koje mu je Bog dao. I onda Bog kroz Isusa Hrista šalje poruku Jovanu, a Jovan u viziji dobija poruku od Boga koju je onda zapisao za sve ljude. To je kao povezan lanac otkrivenja. Otkrivenje Isusa Hrista dolazi do Jovana, on čuje izjave Isusa Hrista, sve to zapisuje i naziva - riječi tog proročanstva. Znači postoji niz događaja. Knjiga otkrivenja odražava ono što je Jovan vidio od Isusa. I ono što Jovan vidi odražava nešto što se desilo između Boga Oca i Isusa, čak kao da su zajedno djelovali prije početka vremena. Pa zato Knjiga otkrivenja predstavlja božansko otkrivenje. To je jako važno za nas jer nam govori da je to jedan iskren i siguran prikaz budućnosti. Mogu da vam kažem što ja mislim da će se dogoditi u roku od pet, deset, sto ili pak hiljadu godina. Mogu da vam kažem što mislim, ali ja to ne znam. Zapravo i nisam toliko loš u tome jer ponekad pokušavam da predvidim određene političke događaje ili određene stvari na univerzitetu gdje radim. Više puta pogodim, ali šta će se desiti za deset ili hiljadu godina, to zaista ne znam. Ako bih ja pisao Knjigu proračanstva za vas, proročanstva John Poulina, vi ne biste mnogo pažnje pridali tome. Ne bih to niti očekivao, jer su to samo moje ideje.

Ako je ova knjiga potekla od samog Boga, ako je Kniga zaista otkrivenje božije vizije budućnosti to je onda nešto čvrsto i sigurno. Knjiga otkrivenja je vrijedna proučavanja, jer je božansko otkrivenje. Vrijedna je proučavanja jer ono što kaže o budućnosti, taj slijed događaja o kojem govorimo onim krajnjim događajima, oni su stvarni. Vidite, čitajući Knjigu otkrivenja kao proročanstvo budućnosti bilo bi besmisleno da to nije božansko otkrivenje. Tako da su i Futurizam i Historicizam utemeljeni u ubjeđenju da nam se Bog obraća kroz ovu knjigu. Da su stvari opisane u njoj stvarne, da su one važne za naše živote kako sada tako sve do kraja vremena.

Drugi ključ interpretacije nalazimo u Starom zavjetu. Knjiga otkrivenja je posljednja knjiga iz Biblije, posljednja knjiga Novog zavjeta iz Biblije. Tako je Knjiga otkrivenja u nekom smislu vrhunac Biblije, ponajviše što se u Knjizi otkrivenja aludira na sve vrste svih dijelova Starog zavjeta. U Knjizi otkrivenja naići ćete na dijelove jezika iz gotovo svakog dijela Starog zavjeta.

Dopustite da navedem primjer za to. Otkrivenje poglavlje prvo, stih sedmi. Ponovo taj uvodni dio o kojem smo govorili na početku.

Otkrivenje 1:7: "Eno, ide s oblacima, i ugledaće ga svako oko, i koji ga probodoše; i zaplakaće za njim sva koljena zemaljska. Da, zaista."

O kome ovdje govori? On govori o Isusu, onom koji je poslao viziju Jovanu. Kaže se, gle On, Isus, dolazi s oblacima i šta - svako oko će ga vidjeti. Prema tekstu, kada Isus dođe svako oko će ga vidjeti. Drugim riječima cijeli svijet. To će biti jedinstven dolazak i svi će ga vidjeti, a sva plemena zemaljska i svi narodi će naricati zbog njega. Sigurno se pitate o čemu se ovdje radi? Ovo je aluzija na Stari zavjet. Koristi jezik u ovom tekstu koji nas navodi na Stari zavjet i samo kada se vratimo na Stari zavjet možemo da vidimo o čemu je riječ. Pa da idemo tamo.

Zaharija 12 stihovi 10 – 11: "I izliću na dom Davidov i na stanovnike Jerusalimske duh milosti i molitava, i pogledaće na mene kojega probodoše; i plakaće za njim kao za jedincem, i tužiće za njim kao za prvencem. U ono će vrijeme biti tužnjava velika u Jerusalimu kao tužnjava u Adadrimonu u polju Megidonskom."

Pa ko govori u Zaharaji dvanaest? Ovdje ne govori Isus. Prije da je to Bog iz Starog zavjeta koji nam se obraća. Bog u Starom zavjetu ovdje zapravo preuzima ljudski aspekt. Mnogi pisci Novog zavjeta su u ovom tekstu vidjeli odraze Isusa kroz starozavjetnog Boga. Bog im kaže – I gledat će na onoga koga su proboli. Interesatno je da će oni više žaliti za njim . Gotovo da ima smisla da je Bog ovdje dao nagovještaj za Isusa. Ali ovo je interesantno. Kada dođemo do Novog zavjeta, on uzima cijeli ovaj testament kao božiji tekst i primjenjuje ga na Isusa. Ovo je produhovljeno, to je onaj koji hoda među nama. To je bio onaj koji je živio u Palestini. Vratimo se u prvi vijek. On je taj koga su proboli, on je taj iz ovog teksta. Ali pogledajte što se dalje događa u ovom tekstu. Kaže se da oni koji tuguju za njim, oni koji su ga vidjeli, su stanovnici Jeruzalema plemena zemlje i da će oni da ga žale.

Pogledajte ako stavimo Zahariju na jednu a Otkrivenje na drugu stranu. Prema Zaharaji Bog je onaj koji dolazi, u Zahariji je Bog proboden. U Zaharaji grupe iz Jerusalema žale, te sam Jerusalem žali. Ovo je lokalizovana verzija priče. Sve je tu prikazano kao ono što se dešava geografski tamo. Ali pogledajte Otkrivenje. Kaže, Isus je taj koji dolazi. To je jedna specifičnost i produhovljenost božijeg koncepta Zaharije dvanaest. Isus je taj koji je proboden. To su plemena cijele Zemlje koja žale. A zapravo sama Zemlja žali. Vidite što se dešava, Otkrivenje obuhvata lokalne stvari iz Starog zavjeta i proširuje ih na cijeli svijet. Uzima božanske elemente iz Starog zavjeta primjenjujući ih na Isusa Hrista. Tako Knjiga otkrivenja hrišćanizira i čini univerzalnim Stari zavjet.

Možda ste culi za poznati serijal knjiga, a sada filmova poznatih po nazivu "Left behind". Radi se o veoma interesantnim serijalima i oni koji su učestvovali u tom projektu su ljudi koji vjeruju i jako ih poštujem. Ali mi se ne sviđa način na koji oni poimaju Otkrivenje. Oni sve u Otkrivenju posmatraju kao lokalno. Kada prikazuju Jerusalem smatraju da to bukvalno znači Jerusalem. Kada posmatraju Eufrat to je za njih Irak i sve to povezuju sa Bliskim istokom i actualnom politikom. Ali kada zaista shvatite koliko je Otkrivenje isprepleteno sa Starim zavjetom jasno vam je da to produhovljuje te stvari, prilazi ka njima universalno, odnosi se na sve nas u eri hrišćanstva. To nije knjiga o Jevrejima, to je knjiga o onome kako se stvari dešavaju u Isusu Hristu. Nažalost sam metod poimanja "Left behind" bukvalno prikazuje događaje i nije pravi prikaz Otkrivenja. Mogu da vam satima pokazujem tekst za tekstom sa stvarima koje tretiraju bukvalno kao da su se desile na Bliskom Istoku koje su ustvari elementi iz Starog zaveta i koje su primenjene univerzalno. To ćemo prikazati u trećem djelu. Vidjet ćete kako je Rijeka Eufrat produhovljena na svjetski univerzalan način.

Zapravo, poznata su četiri načina na koje pisci Novog zavjeta upotrebljavaju Stari zavjet. Jedan se zove citiranje, poput zapisivanja i navođenja uz preporuke odakle je uzet tekst. U drugom tipu poznatom kao navođenje se navodi dovoljno teksta da bi onaj koji čita baš jasno znao odakle je tekst potekao. Ako bih vam ja navodio nacionalnu himnu SAD prepoznali bi odakle ona dolazi. Ako bih rekao Marija je imala malo jagnje ili vuna je bijela kao snijeg, itd.. Znate odakle to dolazi, jer je to navođenje. Zatim ovdje su aluzije, što je kada uzmete riječ ili jedan izraz i želite da osoba koja vas sluša tačno zna o čemu govorite. To je aluzija. Osim toga postoji i eho. U ehu možete da uzimate jezik koji zvuči kao da dolazi iz Starog zavjeta ili iz neke književnosti, ali je zapravo koristite u neke druge svrhe. Zapravo ni ne mislite o tome. Evo zanimljive stvari. U Knjizi otkrivenja nema citiranja Starog zavjeta, niti ima navođenja Starog zavjeta. Postoje samo aluzije, kao i eho. Drugim riječima autor Otkrivenja navodi Stari zavjet s nekim izrazom i riječi tu i tamo, običnim nagovještajem. To znači da bi istinski mogli da razumijete Otkrivenje potrebno je da dobro razumijete Stari zavjet. Morate najprije da se pripremite da bi prepoznali riječi, izraze itd. Onda shvatite da je vaše poznavanje Starog zavjeta nedovoljno. O pa to je u redu, ne morate da brinete. Zabavno je učiti. I potrebno je da Knjigu otkrivenja gledate kao vrstu Nitendo igrice. Imate li djecu koja igraju igrice, da li volite da ih igrate sami? Zašto su toliko zanimljive? Jer su pune kockica koje treba posložiti. I pokušavate da to uradite, nađete rješenje, složite kockice, dobijete nagradu i penjete se na viši nivo. Na taj način je napisana i Knjiga otkrivenja. Baš kada mislite da ste počeli da je razumijete, kada ste nešto riješili, vaša nagrada da idete na viši nivo, pa zaključite – možda baš nisam shvatio kako sam mislio.

Kada je riječ o Starom zavjetu tamo ima toliko toga za učenje, toliko mnogo za otkrivanje i to je jedan uzbudljiv proces. Znate na šta mi to liči? Kao kad dođem do Knjige otkrivenja pa ne želim da budem previše siguran u sebe i svoje poimanje Knjige. Lako je nama koji smo nešto naučili da kažemo – znam o čemu pričam. Proučavao sam knjigu trideset godina i želim da vam kažem da postoje mnoge stvari u Knjizi otkrivenja koje ni sam ne razumijem. Mnoge stvari, možda, koje će Bog dozvoliti nekim drugim ljudima da otkriju. Ili je možda neke stvari Bog postavio kao zagonetku da bi nas potakao na istraživanje, da učimo, razvijamo se. Što se tiče Starog zavjeta to je jedna pustolovina kojom otkrivamo gdje je autor Otkrivenja smjestio te male nagovještaje Starog zavjeta.

Pisac po imenu William Milligan piše slijedeće - "Knjiga je stvarno prepuna kada su u pitanju sjećanja, incidenti, misli i jezik iz crkvene prošlosti. To je toliko obsežno da se stoga može posumnjati u to da li uopšte sadrži ijednu figuru koja nije preuzeta iz Starog zavjeta ili ijednu potpunu rečenicu koja više ili manje nije sačinjena od materijala koji potiču iz istog".

Knjiga otkrivenja je puna Starog zavjeta. Što više razumijete Stari zavjet, više čitate Bibliju, sve će vam biti bliža Knjiga otkrivenja. Proučavanje Otkrivenje sam doživio uzbudljivim, jer nemam dovoljno vremena za televiziju ili kompjuterske igrice.

Kao treći način za pojašnjenje tu je Novi zavjet. Knjiga otkrivenja navodi Stari zavjet mnogo aluzijom i ehom, ali i Novi zavjet takođe. To je hrišćanska knjiga, to je otkrivenje Isusa Hrista. Isus je prisutan svuda u knjizi. On se obraća crkvama, postoje reference na krst. Kada čitate Knjigu otkrivenja shvatite da postoje brojne veze sa evenđeljem, sa krstom. Jezik je možda drugačiji, možda negdje više sličan starozavjetnom, ali postoji harmonija ideja. Drugim riječima teologija Otkrivenja nije drugačija od teologije evanđelja ili teologije Pavla. Ona ima svoju jedinstvenost, jedinstveno isticanje, ali postoji i harmonija. Kniga otkrivenja je knjiga Novog zavjeta. Zapravo jedan od mojih omiljenih pisaca kaže u knjizi Djela apostolska, strani 585, da se u Knjizi otkrivenja sve knjige iz Biblije susreću i završavaju. Drugim riječima Otkrivenje je neka vrsta finala biblijske sinfonije. To je kao posljednja scena drame. U pravom smislu u Knjizi otkrivenja Stari i Novi zavjet, svih drugih 65 biblijskih knjiga, se ujedinjuju u Knjigu otkrivenja. Što više razumijete ostatak Biblije bolje ćete razumjeti Otkrivenje. Dozvolite da vas upozorim da je jedna od opasnijih stvari koju možete da učinite ako uzmete samo Knjigu otkrivenja i proučavate je odvojeno od ostalog.

Možda ste čuli za ljude koji su se kroz istoriju pojavljivali sa čudnim idejama iz Knjige otkrivenja. Ljudi su umirali za interpretacijom Knjige otkrivenja, započinjali i završavali ratove, provodili političke ciljeve na bazi Knjige. David Koresh nam daje primjer kako interpretacija Knjige otkrivenja može da bude veoma destruktivna. Preporučio bih vam da ako ne čitate Knjigu otkrivenja u njenom cijelom kontekstu, uključujući cijelu Bibliju, lako se može desiti da pogrešno protumačite knjigu i krenete putem kojim Bog možda ne bi volio da idete. Knjiga otkrivenja je knjiga iz Novog zavjeta. Glavna poruka knjige nije u suprotnosti sa evanđeljem Isusa Hrista.

Postoji i četvrti način za pojašnjavanje koji kaže da je Knjiga otkrivenja knjiga simbola. Na samom početku u prvom stihu knjige je to jasno. Kaže se:

"Otkrivenje Isusa Hrista, koje dade njemu Bog, da pokaže slugama svojima šta će skoro biti, i pokaza, poslavši po anđelu svojemu sluzi svojemu Jovanu"

Želim da obratite pažnju na neke dijelove ovog teksta. On je "pokazao" to! Ovo je posebna grčka riječ koja nam govori da je ovo knjiga simbola. "Pokazivanje" na grčkom znači simbolično predstavljanje budućih događaja. Korijen ove knjige je simbolika. Tako je Knjiga otkrivenja puna simbola. I Bog je taj koji je izabrao ove simbole. Ovo je veoma važno. Bog nam kroz vizije, kroz simbole šalje poruke koje su mu u mislima. Ako razumijete simbole razumjet ćete i poruku. Ako ne shvatite simbole onda ne shvatate kako treba. Sjećate se kad sam vam rekao da Knjiga otkrivenja sadrži životinje, zanimljive životinje.

Uzmimo na primer sedmoglavu aždahu sa deset rogova. I ta aždaha napada ženu koja je sva blještava i stoji na mjesecu. Vjerovatno niste ovo doživjeli u stvarnosti. Vjerovatno. Jeste li? Jeste li vidjeli sedmoglavu aždahu? Da ste ikad šetali šumom i vidjeli sedmoglavu aždahu znate što bi pomislili – pijan sam. Pa ne postoje sedmoglava aždaha. Knjiga otkrivenja sadrži životinje koje su unikatne, različite od bilo čega što smo vidjeli u prirodi. A vjerovatno niste vidjeli ženu da stoji na mjescu. To je simbolična knjiga i ako bi joj pristupili bukvalno, kao što su mnoge naše kolege uradile u "Left behind", čitate je prebukvalno onda ćete je krivo shvatiti. Knjiga je dizajnirana da bi simbolizirala više učenje, veću istinu i događaje koje Bog želi da razumijemo. Nemojte shvatati stvari previse bukvalno. Da li postoje stvari koje bi u Knjizi otkrivenja trebalo da se uzmu bukvalno? Naravno, ako simboli nemaju nikakvog smisla u nekim mjestima. Ako takve uzmemo kao simbole, zbunit će nas. Pa bolje onda da to ne radimo. Navest ću primjer - Isus Hrist. Je li Isus simbol? Ne bih rekao. To je jednostavno nečija izjava da bi čitaoci Otkrivenja znali za nekog iz prvog vijeka kao nekog koga će danas upoznati kroz Novi zavjet. Tako bi Isus Hrist bio primjer nečeg bukvalnog. Ali u Knjizi otkrivenja normalan slijed događaja je simboličan. Uzmite jezik iz Otkrivenja simbolično osim ako vam je jasno da je neobhodno bukvalno čitanje.

Peti ključ interpretacije je Mala Azija i njen položaj. Još jednom, to ste vidjeli u prethodnim stihovima Knjige. Ako uzmete mapu Male Azije, možete smestiti sedam crkvi - Efes, Smirna, Pergam, Tijatira, Sard, Filadelfija i Laodikeja. A Jovan se nalazi na ostrvu Patmos. Pogledat ćemo ostrvo Patmos u našem drugom dijelu. A Jovan je tamo na ostrvu Patmos i on piše ovu Knjigu, skriptu svojih vizija namjenjenu sedam crkvi u Maloj Aziji. Tako da Knjiga otkrivenja, premda simbolična i božanska, takođe govori o položaju Male Azije. Jer se Bog u Pismu susreće sa ljudima tamo gdje jesu. To je način na koji Bog uvijek djeluje.

Dozvolite da navedem primjere. U Danilu dva i sedam, (sjećate se da smo govorili o Danilu dva) Bog dolazi do paganskog kralja i daje mu poruku o četiri kraljevstva koje prati Kraljevstvo božije. Kako on to donosi paganskom kralju? U obliku jednog idola, nečega što će kralj da razumije. Ali kada istu viziju daje Danilu, pet poglavlja kasnije, daje mu sliku stvaranja, uzburkanog mora, životinja i ljudskog sina koji vrši kontrolu nad životinjama. To je priča o Adamu u Raju. Iste poruke četiri kraljevstva koje prati Kraljevstvo božije. Ali Bog sastavlja poruke koje će moći da shvate različiti umovi paganskih kraljeva i jevrejski proroci. Bog se susreće sa ljudima kakvi jesu. U četiri evanđelja to smo takođe otkrili. Zašto četiri evanđelja kada nam treba samo jedno? Jer, očito, postoje različite vrste ljudi. I četiri evanđelja će prenijeti priču potpunije, nego što će to jedno učiniti. Ako vi volite Mateja, možda neko drugi Marka, možda ja više volim Jovana. Vidite, kroz ova četiri prikaza Isusa svi možemo da dobijemo jasniju poruku o njemu. Bog sreće ljude tamo gde su. On upotrebljava brojne načine da bi prenio priču o Isusu.

Isto tako ćemo vidjeti da svaka od Sedam crkvi sadrži različite prikaze Isusa. To ćemo vidjeti u slijedećem predavanju. Svaka crkva doživljava Isusa na nešto drugačiji način. I postoji neka svrha u tome, kao što ćemo da vidimo u slijedećem predavanju. Bog sreće ljude tamo gde se nalaze. Svaka crkva prilazi Bogu na sebi specifičan način.

I na kraju postoje živi simboli u Knjizi. Neki od njih dolaze direktno iz kulture tog vremena. Jedan moj prijatelj David Ounie, koji je napisao najveći komentar svih vremena o Knjizi otkrivenja, mi je jednog dana objasnio da prikaz Isusa u Otkrivenju, u prvom poglavlju, zvuči nevjerovatno slično opisu stare boginje Hekate. Ona je zvana gospodaricom neba. Bila je najvažnija boginja u Maloj Aziji. Ali poslušajte, ovo je zadivljujuće. Hekata je nazivana prvom i posljednjom, početkom i krajem. Bila je boginja otkrivenja, imala ključeve neba i pakla. Putovala bi na nebo i u pakao, vraćala se nazad na zemlju i mogla da objasni šta je vidjela tamo. To je čudesno jer je Isus slično opisan u prvom poglavlju Otkrivenja.

Zašto bi nešto što je u vezi s paganskom boginjom bilo korišteno u jednoj nadahnutoj knjizi? Samo ću navesti dva razloga za to. Jedan, ako je Jovan želio da komunicira sa paganima koristio bi njihov jezik, a drugi ako je Jovan želio da opovrgne ono u šta su oni vjerujovali tada bi koristio njihov jezik. Drugim riječima, opisujući svoju viziju Jovan koristi jezik koji doziva u ljudske umove boginju Hekatu. U čemu je smisao toga? Mislim da je u prvom vijeku smisao bio slijedeći. Ova boginja koju obožavate, stvari za kojima tragate, ćete naći ako se približite Isusu Hristu. Hekata nije odgovor za svjetske probleme. Isus Hrist vam može pružiti sve ono što tražite u njoj. To je živi simbol. Knjiga otkrivenja uzima neke simbole baš iz starog konteksta, pričajući o tom vremenu. I što više razumijemo taj kontekst, više ćemo da razumijemo što nam Jovan pokušava reći danas. Svako ko čita i čuje razumjet će.

Šesti način poimanja – Knjiga otkrivenja je Apokalipsa iz davnine. Ovo sam pominjao ranije, ideju o Apokalipsi, to je književni stil. Koristi simbole a nerijetko i čudne životinje itd. Možda se pitate zašto bi Knjiga otkrivenja koristila tako čudan način da bi je razumjeli? Zašto bi bila toliko teška i simbolična? U realnosti mi danas razumijemo Apokalipsu, jer je u ovom svijetu imamo. Jeste li ikad čuli za Kralja lava? Jednog od popularnijih crtanih filmova ikad snimljenog? Je li priča o Kralju lavu životinjska priča? Da, imate lavove i druge životinje kao što su hijene, srne, itd. Različite vrste afričkih životinja. Ali, je li to uistinu priča o životinjama? Ako ste je gledali, znate odgovor. Kralj lav nije životinjska priča. Zapravo ovo je afrička Apokalipsa. Govori o savršenom svijetu koji je uništen i tada je taj uništeni svijet oživljen suncem koje se vraća i obnavlja savršeni svijet koji je uništen.

To je Apokalipsa. Životinje zapravo nisu životinje, vec simboli ljudi i ideja, političkih preplitanja. Kralj lav, kao Otkrivenje, predstavlja Apokalipsu. Kreiran je da bi nas naučio stvarima koje ne možemo da shvatimo na drugi način. Apokaliptični stil nam nije potpuno stran u današnjem vremenu. U starom se svijetu pojavljivao u dva tipa. Bilo je istorijskih apokalipsa gdje imamo slijed događaja koji su simbolizirani životinjama, metalima ili različitim stvarima. Niz istorijskih događaja.

Drugi tip apokalipse je mističan i tu imamo putovanja u nebo, pakao, kao što je navodio Dante kroz mističnu apokalipsu.

Oba možete naći u Knjizi otkrivenja. Imate istorijske slijedove, kao i putovanja ka nebu da bi se to iskusilo. Čak i putovanja prema kraju vremena. U Knjizi otkrivenja imate različite načine koje Bog koristi da bi iskazao poruku. Nazvao bih to mješanim stilom. Apokaliptični stil, kao Kralj lav, je glavni dio Knjige otkrivenja. Ali imate i pjesme i pisma u Knjizi. Dok je čitamo pitat ćemo se šta se dešava ovdje, koji je žanr tog mjesta? Nije sve u Danilovoj knjizi istorijski slijed. Nije ni u Knjizi otkrivenja. Sigurno da prvih osam stihova nisu pretskazivanja za istorijske događaje. Ali je u svakom slučaju uvod u Knjigu napisan veoma običnim jezikom. Tako susrećemo razne varijante žanrova u Knjizi otkrivenja. Jezik je možda ponekad čudan, ali je dobro odgovarao prvom vijeku i što više proučavamo knjigu u kontekstu cijele Biblije više ćemo otkrivati tačno ono što je Bog namjeravao da nauči njih i nas.

Sedmi način za poimanje je Kajastična struktura. Možda ovo nije jednostavna riječ možda je do sada niste čuli, ali u suštini kajastična je nastala od grčkog slova kaj što izgleda kao iks. U suštini Kajastična struktura je kao naopako ve, poput piramide. I u toj strukturi piramide, imate početak knjige, penjete se do vrhunca preko sredine pa se ponovo spuštate s druge strane. Prema grčkom načinu filozofskog razmišljanja "a" plus "be" daje "ce ". Prema jevrejskom načinu poimanja "a" plus "be" jednako je "a!", ali jedno poboljšano "a". To je slično kao a na klaviru. Počinjete sa "a" i idete ka "a". Vraćate se gdje ste počeli, a u stvari ne. Zapravo ste napredovali. Razlog zbog čega je ovo važno je što u kajazmu zaključak nije kraj. Ako bih ja napisao knjigu vrhunac bi bio na kraju i tu se nalazi krajnji zaključak svega. Ali u kajizmu zaključak se nalazi u sredini, i ovo će biti veoma važno. To ćemo vidjeti sad. Hajde da na kratko pogledamo tu kajastičnu strukturu.

U Otkrivenju jedan, stih jedan tri stoji – "poslavši po svom anđelu", a Otkrivenje 22 ponavlja to, "poslavši po svom anđelu"; "da pokaže svojim slugama" - "da pokaže svojim slugama"; "šta se ima dogoditi uskoro", ponovljeno u poglavlju 22; "blagoslovljen", ponavlja se u poglavlju 22; "riječi ovog proroštva", "čuva riječi proroštva ove knige"; "jer trenutak je blizu". Obratite pažnju, ova dva poglavlja, jedno na početku a drugo na kraju knjige se čine naizgled kao potpuno iste stvari. I ovo se stalno ponavlja. Postoji gomila povezanih stvari kao što je ovo. Ista stvar se događa sa Sedam crkvi u poglavlju drugom i trećem paralelno sa novim Jeruzalemom u poglavljima 21 i 22. Pečati u Otkrivenju od četiri do sedam su paralelni sa Otkrivenjem 19 i 20. Trube isto imaju svoje paralele u čašama.

I sve se završava i izgleda otprilike ovako: Po mom opisu strukture Knjige otkrivenja, ona ima devet dijelova. Imate predgovor, epilog i sedam glavnih dijelova knjige. Jeste li primjetili veze koje povezuju ove dijelove zajedno – predgovor paralelan sa epilogom, a Sedam crkvi sa novim Jeruzalemom. Radi se o izgledu piramide, a to je kajazam.

Ovdje je bit svega, sada postaje zanimljivo. Ključ jevrejskog poimanja nije kraj nego sredina. U sredini knjige, poglavljima od 12 do 14, nalazi se finalna kriza u svjetskoj istoriji. Drugim riječima ključ knjige su događaji koji se dešavaju u samom srcu. Katolička naučnica Elizabet Fiorenza ima veoma interesantnu misao i veoma sličnu strukturu ovoj. Ona je došla do sličnog zaključka, kajastične knjige. Ali ona kaže da postoji centar u tom centru. Znate li šta je to centar u centru? To je poglavlje 14, poruke tri anđela. Drugim riječima poruke tri anđela postaju centar centra. Ne slažem se sa katolicima u svemu, ali ako je ona u pravu složit ću se. Vjerujem da je centar knjige tu u porukama tri anđela. I otišao bih korak dalje. Vjerujem da postoji centar centra centra Knjige otkrivenja i to je Otkrivenje 14 stih sedmi. Zadnji dio stiha sedmog kaže:

"I poklonite se onome koji je stvorio nebo i zemlju i more i izvore vodene!"

To je prema meni srce kajazma, to je vrhunac vrhunca. Božija poruka onima koji čitaju Knjigu otkrivenja je kada dođe kraj vremena i prolaziš kroz napetost tog kraja - sjeti se da obožavas onoga koji je stvorio nebo, zemlju i more, i izvore voda. Znate gdje se ta izjava nalazi u Starom zavjetu? Knjiga Izlaska (2.Mojsijeva) 20, stihu jedanaestom, tj. četvrtoj zapovjedi. Kako se približavamo kraju vremena srce Knjige otkrivenja će nas pozvati da obožavamo Boga na način na koji nas je Bog pozvao da ga obožavamo. To uključuje obožavanje na dan Subote. Što je više proučavmo u Knjizi otkrivenja nalazimo stvari kao što su ove, koje nam povećavaju interes, daju usmjerenje u životu koji živimo.

S ovim ćemo da zaključimo prvi dio Otkrivenja serije "Jednostavno Otkrivenje". Radujemo se drugom dijelu u kojem ćemo da obratimo pažnju na Sedam crkvi, pečate i 144.000. Zanima vas 144.000? Zato nemojte propustiti drugi dio. Hvala što ste sa mnom proveli ovo vrijeme u prvom dijelu serije Otkrivenja.

Sadržaj 2. Poglavlje >