| < 1. Poglavlje | Sadržaj | 3. Poglavlje > |
OTKRIVENJE - Drugi dio
Dobrodošli ponovo u serijal o
Otkrivenju iz Biblije. Ovo je drugi dio u kojem ćemo proučavati prvih sedam
poglavlja Knjige otkrivenja počevši sa Sedam crkvi. Počinjemo odmah nakon ovih
prvih sedam stihova na koje smo obratili pažnju u prethodnom serijalu.
Otkrivenje jedan, stihovi od devet do jedanaest.
"Ja Jovan, koji
sam i brat vaš i drug u nevolji, i u carstvu i trpljenju Isusa Hrista, bijah na
ostrvu koje se zove Patam, za riječ Božiju i za svjedočanstvo Isusa
Hrista.Bijah u duhu u
dan nedjeljni, i čuh za sobom glas veliki kao trube koje govoraše: ja sam alfa i
omega, prvi i pošljednji;I: što vidiš
napiši u knjigu, i pošlji crkvama koje su u Aziji: u Efes, i u Smirnu, i u
Pergam, i u Tijatir, i u Sard, i u Filadelfiju, i u Laodikiju."
Ovdje vidite sedam imena sedam crkvi
iz prvog vijeka. One su još uvijek tu, možete da vidite ostatke ruševina tih
sedam crkvi ako posjetite ta mjesta. Jovan je imao viziju i rekao upravo ono što
vidite. Rečeno mu je da zapiše ono što je vidio i da to pošalje crkvama. Jovan
je na ostrvu Patmos i on je tamo zbog riječi Božje i svjedočanstva Isusova. Nije
jasno šta ovo tačno znači. Kako bi riječ Božja i svjedočanstvo Isusovo dovelo
njega na ostrvo?
Mnoge stare tradicije nam sugerišu da
je Jovan bio na ostrvu Patmos jer je kažnjen zbog svoje hrišćanske vjere. Da su
ga zbog njegovih hrišćanskih ubjeđenja rimske vlasti protjerale na ostrvo
Patmos. To ostrvo je uz obalu, nekih četrdesetak do šezdesetak kilometara
udaljen od današnje Turske i nekadašnje rimske provincije Azije.
Znači Jovan je bio udaljen od sedam
crkvi i sada je bio na tom ostrvu. U egzilu je dobio viziju koju je zapisao i
poslao sedmerim crkvama. Na satelitskom snimku, ostrvo Patmos izgleda gotovo kao
morski konjić. To je prelijepo ostrvo i imao sam priliku da ga cijelog obiđem,
osim poluostrva koje se nalazi skroz dolje prema jugu. Dugo je oko deset
kilometara a oko pet kilometara široko na najširoj tački. U centru se nalazi uži
dio poput vrata. To je samo nekoliko stotine metara s jedne na drugu stranu. Baš
se tu nalazi najveći grad koji se zove Skala, prelijepa luka. A u pozadini na
planini, koja je oko tri stotine metara visoka, nalazi se drugo najveće selo na
ovom ostrvu koje se zove Kora. Gore je manastir Sv. Jovana. Kada gledate odozgo
na grad Skalu i njenu prelijepu luku primjetit ćete uži dio u pozadini, dva
tijela od vode, a ostrvo je samo nekoliko stotina metra široko u tom dijelu.
Ovdje se nalazi i prastari put kojeg je najvjerovatnije sam Jovan koristio. Ovaj
specifični dio povezuje oblast gdje je Jovan najvjerovatnije živio dok je tu
boravio. Tu se nalazi i pećina u kojoj je Jovan imao vizije, a odatle put vodi
dolje ka luci. Smatram da je Jovan i sam hodao po ovom popločanom putu od
kamenja.
Ceo prizor je
prelijep, zar ne? Ako me
ikad smjestite u zatvor, neka to bude Patmos. To je mjesto gdje bih volio da
budem. Prelijepo i čisto more, svakakve vrste predjela. Kada se pogledaju samo
oblici i naseobine, divno mjesto. Pravo je uživanje na Patmosu. Morate
posjetiti ovo mjesto. I tu, na tom ostrvu se Jovanu javila vizija.
Isus i sedam
crkvi
Prvo poglavlje, stih 13 -
16
"I usred sedam
svijećnjaka kao sina čovječijega, obučena u dugačku haljinu, i opasana po prsima
pojasom zlatnijem. A glava njegova i kosa bijaše bijela kao bijela vuna, kao
snijeg; i oči njegove kao plamen ognjeni; I noge njegove kao mjed kad se rastopi
u peći; i glas njegov kao huka voda mnogijeh; I držaše u svojoj desnoj ruci
sedam zvijezda, i iz usta njegovijeh izlažaše mač oštar s obje strane, i lice
njegovo bijaše kao što sunce sija u sili svojoj."
Prekrasan je
prikaz Isusa u ovim stihovima. Želim da upamtite različite osobine Isusa koje su
ovdje prikazane. Interesantno je što je opisan sa preko deset osobina u
poglavlju. U tim osobinama prepoznat ćete ga kako se predstavlja svakoj
crkvi.
Ako pogledate,
vidjet ćete sedam crkvi, a Isus je predstavljen prvoj crkvi, u poglavlju dva
stihu jedan, kao onaj što drži sedam zvijezda i stoji među svijećnjacima.
Druga crkva
kaže da im se Isus predstavio kao prvi i posljednji koji je umro i vratio se u
život. Trećoj se crkvi predstavio kao oštri dvosjekli mač koji izlazi iz
njegovih usta. Primjećujete interesantan sablon ovde, da se on ovdje predstavio
svakoj crkvi na potpuno jedinstven način.
Drugim
riječima, Isus nije došao da prigovori bilo kojoj od ovih sedam crkvi, jer
poštuje svaku od ovih crkvi i njihove jedinstvenosti. Kao što sam već rekao On prilazi
svakoj crkvi kakva ona jeste. Jedan od najjačih principa kada je u pitanju
Biblija i njeno proučavanje je da Bog prilazi ljudima tamo gdje su oni. Poruke
Boga, bilo da su vizije ili neki drugi oblici bez obzira da li se radi o
istoriji ili poeziji, suština poruka se nalazi u jeziku koji je bio prikladan za
to vrijeme i mjesto. Bog prilazi ljudima tamo gdje jesu.
Kada je Isus prvi put došao, nije bio
dvadeset stoljetni Evropejac ili Afrikanac. Bio je kao prvostoljetni Jevrej. Živio
je u Palestini, izgledao poput običnih ljudi, pričao njihov jezik, koristio
njihov stil i rječnik, čak i neke njihove šale. Možda vam čudno zvuči, ali jedan
je učenjak prevodeći grčka evanđelja na aramejski otkrio šale i igre riječima
koje je Isus koristio dok je pričao. Zašto je to radio? Zato što Bog prilazi
ljudima tamo gdje jesu, a još je važnije da je Isus upotrebljavao takve stvari
jer je to činilo njegove govore dugovječnima. Ljudi su ih se sjećali, prenosili
jedni drugima – O Isus je juče govorio i ispričao nam veoma smiješne stvari.
Ljudi su dijelili ove priče, sjećali se predavanja zbog načina na koji je Isus
to djelio s njima.
Tako od zadnjih pisama do sedam crkvi
otkrivamo da Isus zna sve o nama. On prilazi svakoj crkvi s predznanjem o tome
kakva ona ustvari jeste. Predstavlja se na način koji oni cijene i koji
razumiju. Ako Isus već zna sve o nama čak prije nego što smo mu došli, onda nema
razloga da se krijemo od njega. Nema razloga da se bojimo da mu kažemo istinu.
On dolazi baš onako kako nam treba. Isus je
nevjerovatan. Može da izabere da nam priđe na bilo koje načine. Ali prema sedam
crkvi Isus oprezno prilazi, svakoj na jedinstven način na koji ga treba. Poštuje
našu jedinstvenost i naše razlike.
On nas je
načinio nas je jedinstvenim, različitima, i kada nam prilazi On to radi na način
koji poštujem i onaj koji vi poštujete. Iz toga sam naučio da niko od nas nema
potpunu sliku Isusa. Možda ste doktorirali ali ima gomila onoga što
najvjerovatnije ne znate. Doktorat je poput kopanja rupe u zemlji, i možda ne
znate sve o sadržaju te rupe, ali postoji mnoštvo polja i oblasti oko vas mjesta
koje niste istražili do te dubine.
Što više učite u životu, sve vam je jasnije da ne znate dovoljno.
Sedam crkvi
nas uče da svako od nas zna ponešto o Isusu, kada imamo odnos sa njim, ali ne
znamo sve. Postoji mnogo toga što ne znamo. Niko od nas nema potpunu sliku, a to
znači da smo potrebni jedni drugima. Potrebno vam je ono što govorim ovde kao
što je meni potrebno ono što vi znate. Potrebno je da naučim neke stvari od vas.
Svi trebamo jedni druge. Otvoreni smo da učimo jedni od drugih, i tako možemo da
naučimo više o Bogu i približimo mu se. To me uči da budem skroman, bez
obzira na to koliko znam. Ustvari je važnije koliko ne znam. Potrebno je da
naučim za sebe i svoju dušu.
Najbolje od svega čemu nas uče sedam
crkvi je da nas Isus voli baš onakve kakvi smo i prilazi nam takvima. Ako mu
priđemo dat će nam što nam treba i vodit će nas pravim putem.
Postoji mnogo korisnoga što možemo
naučiti iz sedam crkvi. Neću vam izneti sve, a mnogi su ljudi vidjeli u sedam
crkvi proročanstvo takođe kao faze u hrišćanskoj istoriji u čemu ima
vrijednosti. Ali ja ću istaknuti osnove na ovom seminaru. Ovo je otkrivenje za
široke mase, ovo su one glavne vrijednosti knjige. Čak i neki komentatori nisu
ni primjetili neke od tih stvari.
Ali ovo je jedan od najzanimljivih
dijelova. Pogledajte. Svaka od sedam crkvi dobija obećanja od Isusa. Ovo je
zadivljujuće. Prva crkva dobija jedno obećanje – drvo života. Druga crkva dobija
dva – krunu života, izbegavanje druge smrti. Treća crkva dobija tri – skrivenu
manu, bijeli kamen, novo ime. Četvrta dobija četiri, peta - pet, šesta - šest.
Provjerite i usporedite sa onim što kažem sa onim što kaže tekst u Bibliji.
Možete da pauzirate bilo kad, zapišete te stvari, proučiti ih za sebe i
provjeriti tekst.
Zanimljivo je da svaka crkva dobija
više od prethodne, a sedma crkva Leodikeja obećanje da će ispuniti sva obećanja.
A to obećanje je da ćemo sjediti sa Hristom na njegovom tronu. I ako budete
sjedili sa Isusom na tronu dobit ćete sve, zar ne? Sve ste naslijedili. To je
obećanje koje ispunjava sva druga obećanja. Svih 21 obećanja prvim crkvama se
sabiraju u sedmoj. Isus će sjediti s njim na njegovom prijestolu. Zadivljujuće
obećanje.
Ono što iz toga izvlačim je da dok
crkve dobijaju sve čvršća obećanja možda ćete primjetiti da njihovi problemi
postaju sve teži. To mi govori da je, što se stvari više pogoršavaju, milost
božija je sve bliža. Milost božja je sve snažnija, poput grijeha. Što su dublji
problemi u životu sve je jača milost Isusa Hrista. Ona će vam preuzeti i
promjeniti život. Poruke upućene sedam crkvi su moćne, obraćaju nam se dan
danas, kao što su to činile nekad davno. Knjiga otkrivenja sadrži poruku koja
nam može promjeniti živote i srca već danas.
Treći dio ovog
posebnog predavanja je plan cijele knjige. Jedan od problema Knjige otkrivenja
je što ljudi zapravo ne znaju kako da joj priđu. I otkrio sam da autor Knjige otkrivenja
često ostavlja naznake u samom tekstu kako bi različiti dijelovi Knjige mogli da
budu odgonetnuti. Jedan od ovih ključnih naznaka nalazi se po mom mišljenju u
stihu devetnaestom, prvog poglavlja. Radi se o jednom najznačajnijem tekstu u
knjizi jer upravo ovdje izlaže cijeli plan knjige.
Da pogledamo
šta kaže u stihu devetnaestom:
"Napiši što si
vidio:" I sjećate li se da smo ranije u predavanju prošli kroz stih jedanaesti
koji kaže "napiši što vidiš" u sadašnjem vremenu. Dok gledaš ovu viziju možeš da
planiraš da je zapišeš. A sada u stihu devetnaestom kaže "Napiši što si vidio".
Drugim riječima vizija je završena. Ovdje nam govori o zapisivanju potpune
viziji koja se sastoji od dva dijela. To ovaj tekst čini posebnim.
"Napiši što si
vidio:" Šta je vidio? Naime, stvari
koje jesu. Kakve jesu. Drugim riječima u Knjizi otkrivnja postoje stvari koje se
tada dešavaju, koje govore direktno o vremenu crkvi.
Stari Efesis
je bio nevjerovatan, zadivljujući grad pun divne arhitekture. Možete da vidite
jednu od najveličanstvenijih građevina. Zapiši što si vidio, stvari kakve jesu.
Postoje stvari u Knjizi otkrivenja koje govore o sadašnjosti, ali u drugom
dijelu Knjige se govori o stvarima koje se trebaju desiti nakon ovih. Knjiga
otkrivenja ima dva dijela. Jedan se fokusira na vrijeme Jovana, a drugi na
događaje koji će uslijediti nakon Jovana. Tako da postoje dva dijela Knjige
otkrivenja. Stvari koje jesu i stvari koje će uslijediti nakon ovih. Mnogi su
učenjaci primjetili ovaj specifičan stih ali pitanje je – Koje su stvari koje
jesu? Koje su to stvari koje će da se dogode nakon ovih? Jovan nas nije ostavio
u bilo kakvoj sumnji.
Otkrivenje
četiri, stih jedan. Zapisao je – Isus ga pozove na nebo i kaže "popni se amo,
i pokazaću ti šta će biti za ovijem"
Usporedite ovo sa stihom devetnaest. "Što će se zbiti
poslije toga"
usporedite sa " šta će biti
za ovijem".
Drugim
riječima, najveći dio drugog dijela Knjige otkrivenja se fokusira na buduće
događaje. Fokusira se na stvari koje će se desiti nakon Jovana. Otkrivenje
četiri jedan saopštava Jovanu. Sada dolazimo do dijela koji nam govori o
stvarima koje će se desiti nakon tih. Otkrivenje četiri, stih jedan počinje da
se fokusira. A ostatak Knjige otkrivenja se primarno fokusira na stvari koje će
se desiti u budućnosti.
Postoje neki
prikazi iz prošlosti vezani uz krst, Isusa, događaje prije samog vremena.
Primarni fokus u četvrtom poglavlju i onima kasnije su događaji vezani za
budućnost nakon Jovana. Koje su to stvari? Naravno to će biti između Otkrivenja
jedan devetnaest i četiri jedan, pisma upućena sedam crkvi gdje se Jovan
usmjerava isključivo na Isusove riječi o situaciji vezanoj za sedam crkvi i
porukama koje će im Isus uputiti. Da, ovo su pisma sa jakim implikacijama na
događaje koji će uslijediti. Primaran fokus sedam crkvi je na stvarima koje
jesu. Tako će vam Knjiga otkrivenja, kada pažljivo proučite ključne tekstove
pomoći da shvatite samu strukturu knjige čak i u Jovanovim mislima i onoga ko mu
je dao viziju. Plan knjige je da se isključivo fokusira na stvari koje će se
desiti nakon Jovana. Sjećate se u Otkrivenju tri, stih 21 došli smo do vrhunca
sedam pisama, sedam obećanja. I u tom vrhuncu piše:
"Koji pobijedi
daću mu da sjede sa mnom na prijestolu mojemu"
To je vrhunac
obećanja. U Otkrivenju tri 21 se nalazi vrhunac sedam pisama, vrhunac svih
obećanja. Ovo je interesantno. Ovde vidimo "duplu usmjerenost" kao jednu
književnu strategija. Izvinjavam se
što sam se udaljio od jednostavnog izlaganja Otkrivenja za trenutak.
Otkrio sam
ovaj princip u istraživanju grčkog otkrivenja, dijeleći je sa učenjacima kao
nešto veoma važno. I
onda sam došao do nečega pomalo tajanstvenog u vezi te duple direkcionalnosti. Nisam
mogao da pronađem neki bolji način da bi je opisao, ali ona jednostavno
predstavlja oba pravca. Drugim riječima u krucijalnom dijelu Knjige otkrivenja
vrhunac jednog dijela ukazuje naprijed ka slijedećem. Umjesto da zaključi nešto
i onda uvede u slijedeće, Jovan smješta uvod slijedećeg dijela u zaključak
prethodnog dijela. Meni je to jako zanimljivo. Dok se krećete ka zaključku o
sedam crkvi Jovan unosi tajne za razumjevanje pečata koje će da uslijede. Ako
propustite ovaj redosljed, tu "duplu usmjerenost", propustili ste datu naznaku i
možda nećete da razumijete šta
Jovan radi.
Pa da vam pokažem ovo. "Koji pobijedi
daću mu da sjede sa mnom na prijestolu mojemu, kao i ja što pobijedih i sjedoh s
ocem svojijem na prijestolu njegovu"
Ovdje vidite, vrhunac teksta ovdje
obećava da će oni koji su vjerni Isusu i koji ustraju na kraju sjediti s njim na
njegovom prijestolu baš kao što je Isus pobjedio i sjeo sa Ocem na njegovom
prijestolu. Kada je to
Isus pobjedio? Isus je pobjedio na krstu. Pobjedio je u zemaljskoj službi,
uskrsnuću. Pobjedio je i pridružio se Ocu na njegovom prijestolu. Baš kao što će
se oni koji ustraju s Hristom jednog dana pridružiti njemu na njegovom
prijestolu. To je obećanje onima koji ustrajavaju u Laodikejii. Bilo kako bilo
ovaj stih koji predstavlja vrhunac takođe usmjerava ka naprijed, "dupla
direkcija" je, usmjerava ka oba pravca, naprijed ka Otkrivenju četiri, pet, šest
i sedam i dalje nam ključ sedam pečata.
Da pogledamo
opet: "Koji pobijedi
daću mu da sjede sa mnom na prijestolu mojemu, kao i ja što pobijedih i sjedoh s
ocem svojijem na prijestolu njegovu"
U Otkrivenju četiri do sedam, gdje je
prijesto Oca? Tu je u
četvrtom poglavlju. Gdje se Isus pridružio Ocu na prijestolu njegovom? U petom
poglavlju! Da li su se vjernici ikada pridružili Isusu na njegovom prijestolu?
Da, u sedmom poglavlju. Vidite u trećem poglavlju stihu 21 otkrivate osnovne
korake Otkrivenja od četri do sedam. Jovan nam otkriva cijelu svrhu i namjeru
sedam pečata. Veoma, veoma uzbudljiv dio Knjige otkrivenja. Ovdje se nalazi
jednostavan ključ za jedan od najizazovnijih dijelova Knjige otkrivenja. Šta je
ostalo? Koje dijelove poglavlja tri 21 nismo jos prešli? Prvi
dio.
"Koji pobijedi
daću mu da sjede sa mnom na prijestolu mojemu," -
"pobjedniku" sadašnje vrijeme. Ko je to? To je čitaoc knjige, to sam
ja, to si ti. Bilo kad, bilo ko od nas će pročitati ovu knjigu i mi smo pozvani
da pobjedimo, baš kao što je i Hrist pobjedio. Pozvani smo da budemo vjerni Bogu
i kada smo u nevolji. Pozvani smo da pobjedimo.
O čemu govori poglavlje šest? Govori
o svecima, o pobjedi od Isusovog vremena do kraja vremena. Kroz cijelu
hrišćansku eru, od vremena Isusa do Knjige otkrivenja pa sve do kraja, sveci su
u procesu pobjede. Otkrivenje šest je jedan od najizazovnijih dijelova Knjige
otkrivenja, ljudi su se naprezali da shvate njegovo značenje, ali Jovan nam daje
ključ u Otkrivenju tri 21. On nam kaže da je pobjeda božijig naroda ključ onoga
što će se desiti u poglavlju šest. Kasnije ćemo se vratiti tome u ovom
predavanju. Ali ovdje se vidi kako nam princip "duple direkcije" i ova književna
strategija mogu pomoći s vremena na vrijeme da jasnije razumijemo ono što će
Jovan uraditi.
Sedam
pečata
Hajde da sada pređemo na sedam
pečata. Počet ćemo sa četvrtim poglavljem i kao što vidimo, to je generaln scena
obožavanja. Drugim riječima, ova slika u četvrtom poglavlju je scena na nebu
koja predstavlja obožavanja Boga.
Zašto je nazivam generalno scenom
obožavanja? Postoji nekoliko zaključaka u samom tekstu. Sve se tu dešava ispred
prijestola. Riječ prijesto se spominje 14 puta u poglavlju četiri, a pet puta u
petom poglavlju. Imamo scenu obožavanja oko prijestola u drugom stihu.
Drugi stih:
"I odmah bih u
duhu; i gle, prijesto stajaše na nebu, i na prijestolu sjeđaše
neko."
Primjetio sam da kažu da je prijesto
bio tamo na nebu. Ovo se
razlikuje od Danila sedam gdje se kaže da je prijesto bio postavljen. Danilo
sedam prikazuje početak scene prijestola na nebu, a Otkrivenje četiri ne
prikazuje početak scene. Prijesto je već tamo. Drugim riječima vidimo radnju
koja se neprekidno dešava. Ovo je samo opis onoga što se dešavalo na nebu i
nastavlja da se dešava.
Stih osmi: "I
(ta četiri bića) mira ne imaju
dan i noć govoreći: svet, svet, sve,...!"
To je radnja koja se konstatno
dešava. Deveti stih: "I kad daše
životinje slavu i čast i hvalu... Padoše dvadeset i četiri starješine pred
onijem što sjeđaše na prijestolu, i pokloniše se. . ."
Kada god je prijesto bio postavljen tamo, on osto se tamo
desava je konstatno ponavljanje Sveti! Sveti! Sveti!. Jednostavno, nemate
događaj u četvrtom poglavlju. To je samo opis onog što se konstatno zbiva na
nebu.
Šta je ključ svega ovoga? Koji je najvažniji element? Čini se da je sve usmjereno ka prijestolu i sve se dešava oko njega. I pojevljuje se momenat krize koji se dešava oko prijestola.
Peto poglavlje, sada se od generalnog krećemo ka veoma specifičnom. Pa pogledajmo šta nam govori tekst:
I vidjeh u
desnici onoga što sjeđaše na prijestolu knjigu napisanu iznutra i spolja,
zapečaćenu sa sedam pečata. I vidjeh anđela jaka gdje propovijeda glasom
velikijem: ko je dostojan da otvori knjigu i da razlomi pečate njezine? I niko
ne mogaše ni na nebu ni na zemlji, ni pod zemljom da otvori knjige ni da zagleda
u nju."
Znači Bog
sjedi na prijestolu i u svojoj ruci ima, ili kako je jedan učenjak ukazivao, sa
strane pokraj njega se nalazi knjiga. I dalje se postavlja pitanje – Ko je
dostojan da otvori knjigu? I niko to ne može da uradi, niko na nebu, zemlji ili
pod zemljom nije u mogućnosti da otvori knjigu. Ovo je čudna stvar. Jer
sjetitete se da je knjiga posvećena Bogu. A Bog je baš tamo, drži knjigu ili se
ona nalazi pored njega. I Bog ne može da otvori knjigu. Drugim riječima, ovo je
simbolično predstavljanje problema univerzuma, tako veliki problem koji čak ni
Bog ne može da riješi ili ne može da ga riješi na neki uobičajen način.
Ovo je veliki problem i
aka knjiga ne bude otvorena doći će do problema.
Da pogledamo stihove četiri i
pet:
"I ja plakah
mnogo što se niko ne nađe dostojan da otvori i da pročita knjigu, niti da
zagleda u nju.I jedan od
starješina reče mi: ne plači, evo je nadvladao lav, koji je od koljena Judina,
korijen Davidov, da otvori knjigu i razlomi sedam pečata
njezinijeh."
Na sceni se
vidi pravi kralja - lav. To je Isus Hrist. On je taj koji će otvoriti knjigu. On
je taj koji će riješiti problem. Pitate se kako to da postoji problem kojeg Bog
ne može riješiti, a Isus ga može riješiti? Jer je Isus način kojeg je Bog
izabrao da bi riješio problem. Bog riješava problem univerzuma kroz Isusa
Hrista, kroz jagnje.
Pogledajmo
šesti stih: "I vidjeh, i
gle, nasred prijestola i četiri životinje, i posred starješina jagnje stajaše
kao zaklano, i imaše sedam rogova, i sedam očiju, koje su sedam duhova Božijih
poslanijeh po svemu svijetu."
Ko može da
otvori knjigu, ko može da riješi problem univerzuma? Jagnje može! Kakvo jagnje?
Zaklano jagnje. To je krst Isusa Hrista. Na krstu Isus Hristos pokazuje da je
problem univerzuma rješiv. I kako je ovaj problem riješiv? Riješiv je kroz
jagnje. Jagnje je, u jednu ruku, s Bogom na prijestolu. Jagnje je u poglavlju
pet obožavano skupa s Bogom na prijestolu. Jagnje je Bog! Jagnje dobija hvalu
skupa s Bogom. Jagnje je božansko. U isto vrijeme to isto jagnje je zaklano.
Jagnje može da ugine, a sama zamisao jagnjeta pokazuje ljudskost u Isusu Hristu.
On je ubijen, on je ranjiv baš kao i jagnje. To je ta konbinacija. Ovo je razlog
zbog kojeg Bog koji sjedi na prijestolu ne može da otvori knjigu. Jer da bi ona
bila otvorena potreban je neko ko je i Bog i čovjek. Ko je istovremeno ljudsko
biće i ko je božansko. Samo jedna osoba u istoriji cijelog univerzuma je u
stanju da razrješi ovaj problem univerzuma. A to je Isus Hrist. Jagnje, Lav
Jagnje Otkrivenja, pravi kralj Lav Isus Hrist je vrijedan toga jer je
istovremeno ljudsko biće i božanska osoba kao i zato što je ubijen.
Knjiga otkrivenja ovdje ističe
centralnost krsta Isusa Hrista. Sjećate se što sam rekao u prethodnom
predavanju. Knjiga otkrivenja može da upotrijebi svakakav jezik, može da zvuči
drugačije od ostalih dijelova Novog zavjeta, ali u srcu njene poruke je
evanđelje Isusa Hrista. U centru Knige otkrivenja se nalaze iste teme i poruke
koje susrećete kroz Novi zavjet. Svrha petog poglavlja je da istakne krst Isusa
Hrista kao centralnu figuru u riješavanju problema univerzuma. Možda ćete
postaviti pitanje – Koji je to problem? Koja je ključna stvar? Šta se dešava i
šta to zahtjeva tako veliku scenu? Ko može da otvori knjigu? O čemu se ovdje
zapravo radi? Pa, glavna stvar u Otkrivenju četiri i pet je pronađena u ključnoj
riječi. Četrnaest puta u poglavlju četiri i pet puta u poglavlju petom susrećemo
riječ - prijesto.
Mi nismo puno
upoznati sa prijestolom. Verovatno najbliza stvar je kada dođete u Sjedinjene
Američke Države imate predsjedničku stolicu, u "Oval office", ona u kojoj on
sjedi iza radnog stola. Pa to je otprilike najbliže što možemo da vidimo, a
ljudi dolaze iz cijelog svijeta, predsjednici, premijeri, kraljevi, kraljice,
dolaze u Oval office i tu sjedi predsjednik na svom položaju.
Ali za nas to ne predstavlja baš
veliku simboliku. Za ljude koji su živjeli prije, prijesto je značio simbol
moći, simbol autoriteta. Onaj ko sjedi za prijestolom ima pravo da vlada.
Interesantno je da su mnogi prijestoli iz davnina bili široki. Bilo je mjesta za
dvoje ili troje. To znači da je prema starom značenju bilo moguće da kralj
postavlja ljude na visoke položaje da sjede s njim. I tako, kada se kaže da je
Isus došao na mjesto sa svojim ocem, on je preuzimao autoritet sa svojim ocem da
bi vladao univerzumom. I to nam govori da ćemo jednog dana ovu nevjerovatnu
privilegiju imati vi i ja. Knjiga
otkrivenja govori o božijem narodu koji su kraljevi i sveštenici. Da ćemo
sjediti s njim na prijestolu, kako je On sjeo na očev prijesto. Postoji smisao u
onome što je Bog obećao onima koji istraju, uključujući jedan dio učešća i upravljanja
univerzumom u cjelini. Vratit ćemo se na ovu ideju pri samom kraju zadnjeg
predavanja. Ovo je samo pogled na budućnost. Prijesto predstavlja ključ.
U Starom zavjetu sve je posvećeno
prijestolu. Danilo, sedmo poglavlje, predstavlja viziju božijeg prijestola,
Ezekiel prvo poglavlje je vizija prijestola Boga, Izaija poglavlje šesto –
Izaija je ispred božijeg prijestola. U Prvim carevima 22 imate viziju o božijem
prijestolu i božijem mjestu. U Knjizi Izlaska 19 nalazi se Bog na prijestolu. Na
svih ovih pet tekstova iz Starog zavjeta postoji aluzija u Otkrivenju četiri i
pet.
Učenjaci su
sigurni u vezi toga. Zapravo oko 30 posto riječi iz Otkrivenja četiri potiče iz
Ezekiela jedan. Zadivljujuće kako su slične te riječi. U Otkrivenju četiri i
pet, stalno govore prijesto, prijesto, prijesto, kao aluzije na Stari zavjet –
prijesto, prijesto, prijesto. Sve je ovdje u vezi prijestola. U čemu je poenta?
Koja je poenta ovog teksta?
Ključna stvar
je - ko je glavni. Je li Bog glavni ili neko drugi? Možda mislite kakvo glupo
pitanje. Ali, to nije glupo pitanje. Primjetno je da Knjiga otkrivenja podiže
zavjesu samo malo i poručuje nam da u univerzumu postoje pitanja o božijem
vladanju nad univerzumom. Evidentno je da su postavljena pitanja o tome da li je
Bog oduvjek bio pravedan. Ljepota je u tome što nam odgovara na neka pitanja
koje ponekad postavljamo vi i ja. Ljudi mi nekad kažu – kako Bog može da bude
pravedan kad postoje tolike patnje u svijetu? To nije glupo pitanje.
To pitanje je postavljeno i u Knjizi
otkrivenja. Prijesto Boga je u nekom smislu u opasnosti i sam Bog bira da to ne
rješava putem sile. Bog bi mogao da kaže – "Ja sam glavni. Radit ću šta želim.
Svako ko se ne slaže sa mnom – uništite ga." Ali to nije ono što Bog čini.
Umjesto toga pokazuje svoje pravo da vlada na krstu Isusa Hrista. Onaj ko želi
da vlada univerzumom je onaj ko bi umro za svoja bića. Da li biste mogli da
vjerujete vladaru koji bi umro za vaše dobro? Koji bi umro za dobrobit zemlje?
Za dobrobit ljudi? To je upravo Bog koji vlada univerzumom.
Možda ne razumijemo sve što se dešava
u univerzumu, sve što Bog ponekad čini, sve patnje i boli koje se događaju, ali
nam Knjiga otkrivenja govori da je Bog riješio to još na krstu. Kroz krst Isusa
Hrista razumjet ćete vladavinu Boga. Kroz krst ćete razumjeti da Bog ima pravo
da vlada.
Zapravo postoje dva načina kojim
ljudi mogu vladati ovim svijetom – pravdom Ili silom. Mnogi diktatori poput
Sadama Huseina, Adolfa Hitlera i neki drugi, su koristili silu. Ja imam moć i
dovoljno sam jak da natjeram druge da me prate. Da ih prisilim da rade ono što
ja želim. To je jedan način vladavine. Ako bi Bog vladao na taj način svi bi
imali dobar razlog za strah. Ali Knjiga otkrivenja nas poučava da Bog vlada kao
jagnje, zaklano jagnje, koje je spremno da umre za one kojima vlada. Postoje
nesretni događaji u cijelom ovom svijetu i bit će ih još više. Knjiga otkrivenja
nam kaže da ne brinemo jer će na kraju Bog postupiti po pravdi i On će biti
prihvaćen kao pravednost. Prema kraju Otkrivenja, u petnaestom poglavlju stoji –
"Pravedni su i istiniti putevi tvoji, Kralju svetih!"
Bog je na kraju proglašen kao neko ko
je fer i ko čini ono što je pravedno. Bog vlada jer je u pravu. Dozvoljava samo
one stvari koje bi bile za najbolji interest univerzuma, za najbolji interest
svih. Znaci Otkrivenja, poglavlja četiri i pet, nam šalju jaku poruku o velikoj
kontroverzi oko ovog velikog sukoba. Ne samo o ovoj
zemlji, ne samo o meni i tebi. Krst Isusa Hrista nam govori o pomirenju
univerzuma sa Bogom. Imamo nagovještaje o tome u poglavlju pet, a ta poruka je
još jača kada stignete do poglavlja dvanaest, dvadeset, dvadeset jedan i
dvadeset dva. Otkrivenje četiri i pet su uvod, ne samo ka sedam pečata, nego i u
nekom smislu je i cijela Knjiga otkrivenja utemeljena na prijestolu i cijeloj
priči oko krsta, Isusa Hrista i evanđelja.
Otkrivenje
6.
Da pređemo na
poglavlje šesto. Četiri
konjanika u Otkrivenju šest, stihovi od jedan do osam. Čak i ako niste čuli puno
o Otkrivenju vjerovatno ste čuli o četiri konjanika iz Notre Dame. To je bilo
fudbalsko igralište koje je nazvano po Knjizi otkrivenja. Imamo četiri konjanika
u Otkrivenju šest – bijeli konj u stihovima jedan dva, crveni konj koji je
zapravo vatreno crven boje kao crvenkasti plamen, a zatim imamo jednog crnog
konja i na kraju jednog sivog konja, to je grčka riječ, nešto poput boje kad je
neko bolestan, žuto zelene. Boju koju nekad ljudi dobiju kada su jako bolesni i
umiru. Tako da imamo bijelog konja, crvenog konja, crnog konja i bledog konja.
I oni idu
dalje u cijeli svijet i čini se da ih prati uništenje. O čemu se ovdje zapravo
radi? Ovo je jedno od onih mjesta i ako zaista želite da razumijete Knjigu
otkrivenja morate da se vratite na Stari zavjet. Pa da to i učinimo.
3. Mojsijeva
26 je veoma zanimljiv ako ste pročitali Otkrivenje šest. Možda će vas čak i
potaknuti da zaustavite čitanje na trenutak, pročitate Otkrivenje šest, stihove
od jedan do osam i dobijete osjećaj za ova četiri konjanika, šta se tu zapravo
dešava. I onda ćete zapaziti neke zadivljujuće stvari ovdje u Starom zavjetu.
3. Mojsijeva
26:21 kaže – "Ako mi uzidete
nasuprot i ne htjedbudete slušati me, dodaću vam sedam puta više muka prema
grijesima vašim.Pustiću na vas
zvijeri poljske, koje će vam djecu izjesti i stoku potrti i vas umaliti, i
opustjeće putovi vaši."
Nastavlja
dalje u stihovima 25 i 26. 25 "
Pustiću na vas
mač, koji će osvetiti moj zavjet; a kad se sležete u gradove svoje, tada ću
pustiti pomor među vas, i bićete predani u ruke neprijatelju. I kad vam slomim
potporu u hljebu, deset će žena peći hljeb vaš u jednoj peći, i davaće vam hljeb
vaš na mjeru, i ješćete a nećete se nasititi."
3. Mojsijeva 26 je poznat kao kletva zavjeta. Drugim
riječima ako se Izrael kao nacija ne pokori Bogu suočit će se sa posljedicama
zbog toga. Bit će patnji, teškoća, a na poslijetku će biti napadnuta i otjerana
u progonstvo. To je jezik Otkrivenja šest. Ali takođe to je jezik Zaharije
poglavlja jedan i šest.
U Zahariji jedan
vidimo neke od slijedećih tekstova, 8 i
10:
"Vidjeh noću,
a to čovjek jahaše na konju riđu, i stajaše među mirtama koje bijahu u dolu, a
za njim bijahu konji riđi, šareni i bijeli. Tada čovjek koji stajaše među
mirtama progovori i reče: ovo su koje posla Gospod da oblaze
zemlju."
U
Zahariji četiri su konjanika poslana od strane Boga. Postavlja se pitanje – Da
li su četiri konja u Otkrivenju šest poslana od strane Boga ili predstavljaju
ljudske napade? Važno je napraviti tu razliku. U Zahariji su poslani od
Boga. Stih 14 i
15:
"I reče mi
anđeo koji govoraše sa mnom: viči i reci: ovako veli Gospod nad vojskama:
revnujem za Jerusalim i za Sion veoma. I gnjevim se silno na narode bezbrižne,
jer se malo razgnjevih a oni pomogoše na zlo."
Drugim riječima ova četiri konja u Zahariji su konji suda.
Oni
kažnjavaju ljude koji se ne pokoravaju Bogu, koji su potisnuli božiji narod. Ovo
je važna stvar. Bog ne kažnjava ljude samo zbog toga što je izritiran ili mu je
to sinulo. Ne, Bog je veoma usredotočen i kaže – Gle moj narod je povrijeđen i
šalje konje da osude one koji ga vrijeđaju.
U Zahariji šest vidimo stih 1, 2, 3,
5, 8:
"Potom opet
podigoh oči svoje, i vidjeh, a to četvora kola izlažahu između dvije gore, a te
gore bijahu od mjedi. U prvijem kolima bjehu konji riđi, a u drugim kolima konji
vrani, A u trećim kolima konji bijeli, a u četvrtijem kolima konji šareni,
jaki.
A anđeo
odgovori i reče mi: to su četiri vjetra nebeska, koji izlaze ispred Gospoda sve
zemlje, gdje stajaše.
.
Tada me zovnu, i reče mi: vidi, koji otidoše u zemlju sjevernu,
umiriše duh moj u zemlji sjevernoj
."
Zemlja
sjeverna je bio Vavilon. Bila je to zemlja koja je progonila božji narod u
Zahariji. Ono što se dešava ovdje je da ovi konji predstavljaju unaprijed
dogovorene osude Boga. Ako je božiji narod neposlušan patit će kroz smrt, glad,
infektivne bolesti i slične stvari. Ali ako su ljudi bili tlačeni, Bog će
kažnjavati njihove protivnike, i on če doneti osudu nad njima. Ponovo, smrti,
gladi, infektivnih bolesti i konja koji predstavljaju osudu.
Sve je ovo
pozadina onoga što je prikazano u Otkrivenju, poglavlju šestom. Ovdje se nalazi
ključ. U Starom zavjetu ovi zavjetni tekstovi su primenjeni na jednu naciju. Ako
mi služite kao nacija prosperirat će te, ali ako me kao nacija ne slušate, onda
će doći do posljedica, do sudova.
U Otkrivenju
šest postoji razlika. U Otkrivenju šest bijeli konj je konj evanđelja. Ovo je
konj jagnjeta koje otvara knjigu. I evanđelje izlazi u svijet i pobjeđuje
ljudska srca vodeći ih ka Bogu, vodeći ih ka vladavini Boga. U Otkrivenju pet se
ističe da je Bog vladar. On je onaj pravi vladar ovog svijeta, On je jedini koji
je vrijedan toga. Ali mnogi su ljudi na svijetu odbacili Njegovu vladavinu. Kako
evanđelje ide dalje tako poziva ljude da postanu "državljani" nebeskog
kraljevstva.
Ovdje je
dakako bijeli konj praćen sa crvenim, crnim i bledim konjima. Osude Boga postaju
sve teže. Kako evađelje ide dalje oni ljudi koji ga prime su uvedeni u
"državljanstvo" nebeskog kraljevstva, blagoslovljeni su od strane Boga. S druge
strane oni koji odbace evanđelje postaju kao one snage iz Starog zavjeta koje su
odbacile Boga i patile zbog posljedica. Zbog toga su ova četriri konjanika tu.
Oni su utemeljeni u tim zavjetnim kletvama, osim što su te kletve iz Otkrivenja
posljedice odbacivanja evanđelja Isusa Hrista.
Dok budete
prolazili kroz sedam pečata i šestog poglavlja sve ćete biti bliži kraju
vremena. Četiri konja su iz ranog vremena hrišćanstva, ali kako budete prelazili
kroz šesto poglavlje sve ćete bliži biti kraju vremena. I u tom poglavlju je
vrhunac u zadivljujućem tekstu. I taj tekst se nalazi na samom kraju, u stihu
17.
Stih
16
i 17: "
I govoriše
gorama i kamenju: padnite na nas, i sakrijte nas od lica onoga što sjedi na
prijestolu, i od gnjeva jagnjetova.Jer dođe
veliki dan gnjeva njegova, i ko može ostati?"
Sjećate se da smo u šestom poglavlju otkrili da sve poruke
u šestom poglavlju govore o božijem narodu koji se bore da pobjede u toku
hrišćanske istorije. I kako prolazimo kroz istoriju hrišćanstva i krećemo se ka
samom kraju i kako se on bliži postavlja se pitanje – Velikog finalnog dana,
kada Isus Hrist dođe, ko će opstati? To je pravo pitanje. Ono se javlja pri
kraju šestog poglavlja. I uvodi nas u sedmo poglavlje i fascinantnu priču o
144.000 i mnoštvu velikom u sedmom poglavlju. Traži se odgovor na pitanje – Ko
će opstati? Odgovor pronalazimo u sedmom poglavlju, 144.000 i mnoštvu
velikom.
Otkrivenje
7
Postoje dvije grupe u sedmom poglavlju – jedna se
zove 144.000, a druga veliko mnoštvo. Stihovi od jedan do osam iz sedmog
poglavlja prikazuju 144.000, a stihovi od devet do sedamnaest prikazuju veliko
mnoštvo.
Interpretatore
je "izludilo" ovo poglavlje. Jedan od najfascinantnijih dijelova na koje ljudi
žele da dobiju odgovor je - ko su
144.000? Reći ću vam ko su oni. 144.000 su dio odgovora na pitanje – Ko će
opstati sudnjeg božijeg dana. Kada dođemo do kraja istorijata koje je počelo sa
dolaskom na prijesto Isusa u petom poglavlju, prođemo kroz šesto poglavlje pa
kroz cijelu hrišćansku istoriju, dolazimo do kraja vremena, baš prije nego što
Isus dolazi postavlja se pitanje ko će opstati? Odgovor je – 144.000 i veliko
mnoštvo. Da li to znači da će božji narod biti podjeljen na kraju vremena? Kao
katolici i protestanti? Ili nešto slično. Je li se na to misli? Ne, ne mislim da
se radi o tome. Zapravo ovo dvoje su simboli za isti božiji narod. U Knjzi
otkrivenja Jovan je imao drugačiju književnu strategiju. A to je – ono što čuje i vidi.
Čini se veoma veoma različitim, a istovremeno je isto. Jovan nikad nije vidio
144.000 već je čuo broj 144.000. Kada gleda vidi veliko mnoštvo.
Otkrivenjejedan 10 i
12 kojekaže: "Bijah
u duhu u dan nedjeljni, i čuh za sobom glas veliki kao trube koje govoraše. . .
I obazreh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. . .
."
Šta to Jovan ovdje predstavlja? Trube. Kada gleda, šta on to vidi? Glas Isusa koji mu se obraća. Trube i glas Isusa su ista stvar.
U Otkrivenju sedamnaest Jovanu je rečeno. "I dođe jedan od sedam anđela koji imahu sedam čaša, i govori sa mnom govoreći mi: hodi da ti pokažem sud kurve velike, koja sjedi na vodama mnogima; ... i vidjeh ženu gdje sjedi na zvijeri crvenoj . . ." On čuje da ona sjedi nad vodama i vidi je kako sjedi na zvijeri. Kasnije ćemo vidjeti da se ovdje radi o simbolima za istu stvar.
Pogledajte ovo, Otkrivenje 21 : 9 – 10 "I dođe k meni jedan od sedam anđela koji imahu sedam čaša napunjenijeh sedam zala pošljednjijeh, i reče mi govoreći: hodi da ti pokažem nevjestu, jagnjetovu ženu." Očekujete da ćete vidjeti lijepu ženu? Žao mi je. "I odvede me u duhu na goru veliku i visoku, i pokaza mi grad veliki, sveti Jerusalim, gdje silazi s neba od Boga," Zaručnica i grad su veoma različiti simboli, a u stvari predstavljaju istu stvar, božji narod na kraju vremena.
144.000 i veliko mnoštvo su simboli za jedne jedine – božiji narod na kraju vremena. U finalnoj krizi svjetske istorije, ko će opstati? 144.000, veliko mnoštvo, vjerni prema Bogu, oni koji su istrajali pomoću evanđelja, oni koji su pobedili krvilju jaganjeta.
Da zaključimo drugi dio Otkrivenja. Radujemo se slijedećem predavanju u kojem ćemo govoriti o veoma uzbudljivim stvarima – sedam truba i ratu aždahe.
Sedam truba se smatra najtežim dijelom Otkrivenja o kojem ćemo govoriti u trećem predavanju.
| < 1. Poglavlje | Sadržaj | 3. Poglavlje > |