Po prvi put u Danijelovoj knjizi vidimo nasmiješeno lice cara Nabuhodonozora. Sve do sada smo ga poznavali kao srditog cara! U prvom poglavlju on kao razjareni vojskovođa opsijeda Jeruzalem i u srdžbi odvodi zarobljenike iz Jeruzalema. U drugom poglavlju on prijeti da će isjeći Kaldeje i astrologe u komade i da će njihove kuće pretvoriti u bunište. U trećem poglavlju on izjavljuje da će svako ko se ne pokloni njegovom liku završiti u užarenoj peći. U tom istom poglavlju on u žestini svoje srdžbe naređuje da se tri mladića bace u užarenu peć.

4, l - Ovaj isti car, car srdžbe i terora za svoj narod, sada nas pozdravlja riječju "Shalom"- "Mirda vam se umnoži!"

4, 2 - Po prvi put on spominje "Boga Višnjeg ": "Svidje mi se da objavim znake čudesa što mi učini Bog Višnji. " Po prvi put on priznaje Boga Jevreja u apsolutnom smislu, kao Boga superiornog ostalim bogovima. On ga čak priznaje kao ličnoga Boga: "...znake i čudesa što mi učini Bog Višnji." U prethodnim poglavljima Nabuhodonozor izdaje samo naređenja. Sada on ne nastupa s naređenjem, nego sa svjedočanstvom o Bogu. Po prvi put on je dobrog raspoloženja.

Nabuhodonozor ovo ne govori zato što mora, nego zato što hoće. Grubi i osvetljivi vladar koga se svi boje, odjednom postaje pjesnik. On piše pjesmu o Bogu Višnjem.

Znaci i čudesa

Njegovo srce je ispunjeno čudima koja je iskusio s Bogom. Sada Nabuhodonozor daje svojoj duši oduška čašom koja se presipa u slavljenju Boga. Ovo je treća po redu molitva u Knjizi proroka Danijela. Iako je komponujc neznabožački car. ova molitva nam daje odličan primjer predivne molitve.

Ova molitva se sastoji od dva dijela. Oba dijela sadrže po šest riječi u originalnom tekstu. Misaonoj cjelini prve tri riječi slijede nove tri riječi nove misaone cjeline. Ova repeticija broja tri ostavlja dojam ritma svečanog divljenja i poetskog proslavljanja Boga.

Gledajući čudesa Božja, car intuitivno osjeća realnost veličinu tih čuda. On se divi nadnaravnom snu, nadnaravnom tumačenju sna i susretu s Bogom licem u lice dok Ga gleda kako hoda s trojicom mladića po užarenoj peći. S pogledom na ova čuda, on se.u mašti divi budućem carstvu uspoređenom s kamenom koji ispunjava cijelu Zemlju. On se divi Božjem carstvu koje je sada već prisutno u životima njegovih vjernih ljudi - Danijela i tri mladića.

Njegova pjesma se razvija u dupli paralelizam, u ponovnom ritmu od tri riječi u originalnom jeziku.

Nabuhodonozoru je najteže bilo prihvatiti istinu daje vječno carstvo Božje carstvo. On nije htio prihvatiti činjenicu daje njegovo carstvo privremeno, da je njegovo carstvo samo zlatna glava. Kao sin Marduka, on je želio da njegovo carstvo bude vječno. Po prvi put on shvata da je vječnost karakteristika samo Božjeg carstva. Stiče se dojam kao da Nabuhodonozor čezne za tim carstvom.

San iz četrtog poglavlja koji je Nabuhodonozor sanjao, po prvi put ga osvjedočava s realnošću da je sve na svijetu prolazno. Taj strašan san potpuno ga je šokirao. U vrijeme kad se dobro osjećao, taj novi san vraća ga u stanje nelagodnosti i straha.

San

4,4 - "Ja Nabuhodonozor bijah miran u kući svojoj i cvatijah u dvoru svom.'" Naglašavanje mira i prosperiteta kao da upozorava na dolazak nemira i krize.

Car ponovo traži objašnjenje od vračara, zvjezdara, gatara i Kaldeja. Ali niko od njih ne može protumačiti san. Car ovoga puta ne prijeti da će pobiti gatare ako mu ne kažu tumačenje sna. Očito je da se Nabuhodonozor promijenio. Međutim, kad se niko nije usudio da mu protumači san, jedini koji mu je preostao ponovo je Danijel.

Postavlja se pitanje zašto ga car nije odmah pozvao, jer je znao da je u njemu "duh svetih bogova". On je sam rekao (9. stih) da Danijelu "nikakva tajna nije teška". Zašto ga onda nije pozvao prije svih ostalih? Može se zaključiti da je car već duže vremena namjerno izbjegavao Danijela. Kao i u drugom poglavlju, car izbjegava da se suoči s realnošću koja mu ne odgovara. On se ponovo sudara s neprijatnom istinom. Božanska istina ga uznemiruje.

4, 8 - Konačno, Danijel dolazi po svojoj sopstvenoj inicijativi. Nabuhodonozor priznaje Danijelovu superiornost ("duh svetih bogova je u tebi"), ali u istom dahu on dodaje: "... koji se zove Baltazar, po imenu boga mojega." Car indirektno pripisuje Danijelovu moć babilonskom bogu. Još postoji ponos koji on pokušava prekriti poniznošću. Danijel je došao kao rob, a ja sam car! Njegov je narod pokoren narod i zato je njegov Bog slabiji bog!

Realnost je pokazivala drugo, ali Nabuhodonozor nije spreman prihvatiti novu realnost koja u njegovim očima znači poniziti se. Ponos je bio njegov glavni problem.

Carevo opisivanje sna razvija se u dva dijela. Oba dijela započinju onim što je vidio. Prilikom izlaganja sna on dva puta koristi izraz "vidjeh", koji dolazi od Boga.

a) 4, 10 - "A utvara glave moje ... vidjeh, gle, drvo usred zemlje, i visina mu velika"

Prvi dio izlaganja sna koji započinje izrazom "vidjeh" je pozitivan. Car je vidio visoko i snažno drvo. Drugi dio izlaganja sna koji takođe započinje izrazom "vidjeh "negativan je i koban.

a) 4, 20 - "Drvo što si vidio..." Kad počinje tumačiti san, Danijel slijedi istu strukturu. Započinje izrazom "što si vidio" i govori u pozitivnim terminima prvi dio sna.

b) 4, 23 - "A što car vidje Stražara..." Tumačenje drugog dijela, kobnog po cara, započinje takode izrazom "vidje"'.

Objašnjenje sna

Simbol drveta nije bio stran Nabuhodonozoru. Poznati povjesničar Herodot piše o slučaju brata Nabuhodonozorove sestre po imenu Astijaga. Astijag je takode sanjao drvo koje je simboliziralo njegovu vlast nad jednim dijelom svijeta.[2]

Isto tako paralelizam između kipa od različitih metala i ovog drveta je dovoljno jasan da Nabuhodonozor shvati nešto od značenja ovoga sna.

Paralelizam zlatne glave i sna o drvetu

Zapazimo neke sličnosti Nabuhodonozorovog carstva (zlatne glave) iz drugog poglavlja i sna o razgranatom drvetu iz četvrtog poglavlja.

A "I gdje god žive sinovi ljudski, zvijeri poljske i pliće nebeske, dao ti je u ruke, i postavio te gospodarom nad svim tim. Ti si ona glava zlatna." (2, 38)

A' "...zvijeri poljske odmarahu se u hladu njegovu, i na granama njegovim stanovahu ptice nebeske, i od njega se hranjaše svako tijelo. " (4, 12)

Poput zlatne glave i drvo se može vidjeti sa svih krajeva Zemlje! Danijel identifikuje to drvo i izjavljuje da ono predstavlja cara Nabuhodonozora.

Pod pozitivnim opisom drveta u punoj snazi, koje se vidi do kraja zemlje i sklonište je za mnoge, ono što je na prvi pogled pozitivno krije kobnu negativnost, a to je ponos. Ponos je glavna značajka opisa tog drveta. San o drvetu koje je u punoj snazi slika je ponosnog cara Nabuhodonozora.

Ezehijel koristi istu metaforu da bi opisao asirski ponos (Ez. 31, 3-9). Taj tekst sadrži mnoge zajedničke karakteristike s Danijelom 4. I u Ezehijelu se ptice kriju među granama drveta, i životinje tu nalaze zaštitu i hranu. Ono je takode zasađeno u sredini vrta i više je od svakog drugog drveta. Tekst Danijela je gotovo eho teksta u Ezehijelu: "Zato ovako veli Gospod Gospod: Što je visok narastao, i digao vrh svoj među guste grane, i srce se njegovo ponijelo visinom njegovom... "(Ez. 31, 10)

Drvo koje doseže do neba u stvari je otvoreno suprotstavljanje Bogu. To drvo simboliše ponos cara koji želi da se uspne u nedogledne nebeske visine.

4, 19.22 - Što se samoga cara tiče, on vrlo jasno shvata da to drvo predstavlja njega. Zato se on prvo obraća astrolozima, jer želi izbjeći Danijela. Kad Danijel najzad izlazi na scenu, car mu iznosi san i ovog puta odmah dobija odgovor. Duh Božji rasvjetljuje proroka u istom trenutku! Učtivo ali otvoreno, bez ustezanja i straha, prorok izjavljuje: "O gospodaru, kad bi samo ovaj san se odnosio na neprijatelje tvoje!" Zatim daje tumačenje koje se poput noža zabada u srce. Ti si care, to drvo!

Pad drveta

4, 23 - "A šio car vidje Stražara i Sveca gdje silažaše s neba..." U ovom trenutku možemo ponovo uočiti paralelizam između drevnog i Nabuhodonozorovog Babilona. Prije nego što je naglo prestala gradnja babilonske kule, desilo se pojavljivanje Sveca neba: "A Gospod siđe da vidi grad i kulu... " (1. Moj. 11,5)

Opis drveta iz prvog dijela sna je vizualan i statičan. S druge strane, opis Stražara i Sveca koji silazi s neba pun je dinamike i prati ga zvuk. Prva scena je mirna i veličanstvena, dok je druga nemirna i puna dinamike.

Nebesko biće nema ime, ali se naglašava njegova služba i funkcija. Doslovan prijevod glasi ovako: ''Onaj koji straži, Svetac." Ovo je jedino mjesto u cijeloj Bibliji koje opisuje takvo nebesko biće.[3] Izraz svetac ili sveci je opis koji se često pripisuje anđelima (Job 5, 1; 15, 15; Ps.89, 7). Nakon pojave Bića koje straži, to jest Sveca s Neba, čujemo nekoliko naredbi koje On izdaje u svojoj prvoj rečenici:

Naredba Stražara

Po toj naredbi, drvo će izgubiti svoje grane, lišće i plodove, te će stoga prestati njegova funkcija zaštite i prehranjivanja. Ta naredba znači da će car biti "prognan između ljudi". (4, 25)

U drugoj rečenici to nebesko Biće daje samo još jednu naredbu koja se odnosila na drvo nakon njegovog djelomičnog uništenja:

b) "Ali mu panj sa žilama ostavite u zemlji u okovima gvozdenim i mjedenim... " (4, 23)

Okovi će zaustaviti dalji rast drveta. Glagol koji se koristi ovdje ima značenje da će se car naći kao u zatvoru i da će njegova ljudska priroda biti pretvorena u životinjsku. On će boraviti među životinjama, spavaće s njima i kvasiće ga rosa nebeska (4, 25).

4, 16 - "Srce čovječje neka mu se promijeni, i srce životinjsko neka mu se da... " Naredba o pretvaranju ljudskog uma u životinjski ključna je promjena koja će se dogoditi. Međutim Danijel ističe da će Nabuhodonozor prestati biti zvijer ili životinja čim prizna daje Bog Višnji -suvereni Vladar nad carstvima ljudskim (4, 25).

Objektivno gledano, car se nije mogao niže spustiti. Nebesko Biće objavljuje dekret koji je definitivan i ne može se promijeniti (4, 24). Bog je čak odredio i vrijeme: "sedam vremena" (4, 25). Broj sedam je svet i savršen broj i ima božansko porijeklo.

- Ipak je ostavljen tračak nade. Pad drveta još se nije desio. Nabuhodonozor je samo čuo naredbu da se ovo dogodi. Trenutak izvršenja ovog dekreta još nije došao. Nabuhodonozor je u svojim najboljim godinama. Njemu se daje prilika i vrijeme da okrene ovu prijetnju Neba u pozitivan ishod. Kako? Evo šta Danijel kaže:

4, 27 - "Zato, care. da ti je ugodan moj savjet: oprosti se grijeha svojih pravdom, i bezakonja svojih milošću prema nevoljnima, eda bi ti se produljio mir. " Dva puta Danijel podsjeća cara da jedino priznavanjem Boga Višnjega i poslušnošću Njegovoj volji može izbjeći izvršenje naredbe (4, 26).

Rješenje ima religioznu i etičku stranu

Rješenje drame se nalazi na religioznom području i tiče se Nabuhodonozorovog odnosa prema Bogu. Rješenje takođe ima i etičku stranu i tiče se njegovog odnosa prema ljudima. Od njega se očekuje da bude pravedan i milostiv. Prema tome, pokajanje uključuje vertikalnu i horizontalnu dimenziju. Jedino priznavanjem da je Bog iznad njega, Nabuhodonozor će biti sposoban da uvažava potrebe siromašnih i da bude pravedan i milostiv. Svijest o Onome koji je izvan i iznad nas čini da možemo poštovati druge.

Svijest da nas Bog promatra ("Onaj koji straži") štiti čovjeka od nanošenja nepravde bližnjima i obavezuje da bude pravedan. S druge strane, nemoguće je imati pozitivan odnos prema Bogu i u isto vrijeme biti u lošem odnosu s bližnjim. Ljubav prema Bogu podrazumijeva ljubav prema bližnjemu. Ubiti drugu osobu, znači ubiti Božji lik u sebi. Isto tako ugušiti svijest o Bogu znači prezirati bližnjega. Zato su religija i etika usko povezane jedna s drugom.

Po Danijelovim riječima, Nabuhodonozoru je dala šansa. Postoji zračak nade za cara. Kakve će posljedice uslijediti potpuno zavisi od njega samog. Njegova budućnost je u njegovim rukama. Nabuhodonozor je slobodan. Međutim, postoji doza neizvjesnosti. Bog je takođe slobodan i Bog može činiti po svojoj slobodnoj volji.

Mogućnosti ostaju otvorene. U svakom slučaju postoji nada. Čak ako se car i ne pokaje i ako doživi ono sto je prorečeno, postoji nada. Određen je rok vremena (sedam godina) nakon kojeg će prestati ovakvo jadno stanje.

Carev ponos i ispunjenje sna

Danijel daje tumačenje sna i govori o njegovom ispunjenju. Nabuhodonozor ne daje odgovor ni na jedno ni na drugo. Car jednostavno oslaje bez riječi. Na njemu će se ispuniti to proročanstvo. Godinu dana nakon sna vidimo cara Nabuhodonozora kako ponosno uživa u svojim dostignućima, i ne misli šta ga očekuje. Gledamo ga kako hoda po krovu svog dvora i oholo govori o svojim velikim uspjesima. Sada biblijski tekst mnogo jasnije ukazuje na ponos cara:

4, 30 - "I progovori car i reče: Nije li to Babilon veliki što ga ja sazidah jakom silom svojom da je stolica carska i slava veličanstvu mojemul" Babilon je stvarno bio vrijedan divljenja. Nabuhodonozor je zaista priznat kao najveći graditelj Babilona. Njegovi prethodnici su više bili vojskovođe. Nabuhodonozor je bio graditelj. Raniji babilonski vladari su živjeli u drugim gradovima i dolazili su u Babilon za specijalne prilike. Međutim, za Nabuhodonozora je ovaj grad bio carska rezidencija - "grad njegovog ponosa". I bez ikakve sumnje, Babilon je svoju slavu dugovao Nabuhodonozoru: Predivna carska palača, viseći vrtovi, pedeset hramova! Sve je ovo ostavljalo dojam veličine i raskoši.

Glavni motiv koji je pokretao Nabuhodonozora u svim ovim poduhvatima bio je ponos. On promatra svoje stvaralačko djelo očima ponosa. Ponos Nabuhodonozora. glavnog arhitekte grada, ne opisuje samo Biblija nego i glinene pločice koje su pronađene . arheološkim iskapanjima. Postoji pedesetak glinenih pločica koje svjedoče o carevom ponosu. Evo samo nekoliko njegovih zapisa: "Ja sam i zgradio ovu palaču, prijesto moga carstva nad moćnim carevima...'' "'Ja sam izgradio Babilon, sveti grad. na slavu velikim bogovima, veličanstveniji nego ikada u prošlosti... Nijedan car nije izgradio ono što sam ja izgradio za Marduka.'"[4]

a) Poput graditelja babilonske kule koji su željeli da "dosegnu do nebesa". Nabuhodonozor je želio isto.

b) Poput graditelja babilonske kule koji su težili da "steknu sebi ime", i Nabuhodonozor je želio da stekne slavno ime.

c) Kao što se dogodilo drevnom Babilonu kad je glas s neba donio presudu i prekinuo izgradnju njegove kule, tako je glas s neba prekinuo Nabuhodonozorovo hvalisanje.

4, 31 - "Te riječi još bjehu u ustima caru, a glas dođe s neba: 'Tebise govori, care Nabuhodonozore. carstvo se uz od tebe. '"

Cara snalazi bolest ludila

Car postaje sličan životinji. Jede, spava i razmišlja kao goveda. Dogodilo se nešto neočekivano suprotno: težio je da bude iznad ostalih ljudi, a pao je niže od svakog ljudskog bića. Svako ko je ispunjen ambicijama u težnji za uspjehom trebalo bi da se zamisli nad ovim događajem. tMnogi su dosegli sam vrh, i onda su pali na samo dno.

Današnja psihijatrija ima posebnu dijagnozu za Nabuhodonozorovo ponašanje. Ono se smatra jednim oblikom paranoidne šizofrenije.[5] lako je ova bolest rijetka, ona se pojavljivala tokom povijesti. Danas ona praktički i ne postoji u industrijalizovanom svijetu. Međutim, još se može sresti u Kini, Indiji, Africi, i Južnoj Americi. Isto tako posljednjih godina nekoliko slučajeva ove bolesti su evidentirani u bolnicama Pariza i Bordoa. Simptomi su uvijek isti: oboljela osoba je uvjerena da se pretvorila u vuka ili neku drugu životinju (psa, leoparda, zmiju, krokodila). Takva osoba se ponaša kao i ta životinja i to u skoro najmanjim detaljima. Iluzija pacijenta je toliko potpuna da i sam pogled na samoga sebe izaziva bolesno ponašanje.[6]

Tri stoljeća nakon smrti Nabuhodonozora, babilonski svećenik Berosus, navodi ovaj detalj o Nabuhodonozoru: "Nakon četrdeset tri godine vladanja, Nabuhodonozor se razbolio na zidovima palače, poslije čega je i umro."[7] Ova veza između bolesti cara i krova palače po kojem je hodao podsjeća na biblijski izvještaj.

Grčki povjesničar Abidenus (3. stoljeće prije Krista) svjedoči da je Nabuhodonozor bio "opsjednut veličinom božanstva ili nečim sličnim tome, te se popeo na balkon carske palače, izgovorio riječi proricanja budućnosti i potom naglo nestao."[8] Iz zapisa tog povjesničara možemo vidjeti nekoliko zajedničkih elemenata s biblijskim izvještajem (car na krovu palače, njegov neobjašnjivi nestanak, zloslutne riječi).

Nedavni pronalazak glinenih pločica u arheološkim iskapanjima potpuno potvrđuje biblijski zapis. Godine 1975. asirolog A. K. Grayson objavio je tekst zapisan na glinenim pločicama koje se trenutno nalaze u britanskom muzeju i koji ukazuje na Nabuhodonozorovo ludilo. Taj tekst glasi: "... njegov život je izgledao kao da nema vrijednosti. On je davao besmislene i protivrječne naredbe. Nije osjećao ništa prema svome sinu i kćerki, nije prepoznavao druge niti je učestvovao u gradnji Babilona i hramova."[9]

Tekst nam kaže da je bolest počela ubrzo nakon što je Nabuhodonozor završio svoje graditeljske poslove u Babilonu. U tom patološkom stanju nalazio se u vremenskom periodu od ''sedam vremena"(A, 23). Postoje dva razloga zašto se aramejska riječ idan prevodi pluralom - godine.

• Bolest Nabuhodonozora je nastupila tačno 12 mjeseci poslije datog sna (4, 28). U tekstu naglašeni period od 12 mjeseci nam ukazuje da sedam vremena treba računati 7 x 12 mjeseci, što znači sedam godina.

• Kad biblijski tekst koristi izraz vremena umjesto godine, on skreće našu pažnju na broj sedam, simbol božanskoga. I zaista, trajanje te bolesti nema prirodno objašnjenje nego da je dirigovano od Boga (4, 16.34). Bog je kontrolisao njegovu budućnost i niko to nije mogao promijeniti.

Molitvu "mrtvoga "

Stanje cara niko nije mogao promijeniti osim samog cara. 4, 34 - "Ali poslije toga vremena ja Nabuhodono z.or podigoh oči svoje k nebu, i um moj vrati mi se, i blagoslov ih Višnjega... "

Bez obzira na ozbiljnost bolesti, pacijent stalno zadržava povremene elemente svijesti i trenutke razuma. Sve što je Nabuhodonozor trebao učiniti bilo je da u jednom takvom momentu podigne oči svoje prema Nebu. Nabuhodonozor je poslao poput životinje u času kad je sebi pripisao božanske osobine. Međutim, dimenzija ljudskog bića mu se vratila kad je sebe prepoznao kao životinju i pogledao iz prašine prema Nebu.

Vrlo* je važno da zapazimo neke naoko suprotstavljene istine! Prije svega moramo znati da smo kao ljudska bića ograničeni. Kad to priznamo, otkrićemo tajnu svoje slobode i sreće. Spoznajmo : još jednu duhovnu istinu: samo onaj ko je sposoban da sagleda realnost svoje ograničenosti, može shvatiti potrebu spasenja i dobili ga. Spasenje dolazi izvana, a ne iznutra. Poput Nabuhodonozora mi moramo podignuti svoje oči gore. Kad je car shvatio tu istinu u dubini svoje duše, povratio mu se um. Biblija jasno kaže da lud govori "u srcu svojemu: nema Boga". (Ps. 53, 1) Neko je rekao: Iluzorno je misliti da je vjerovati iluzija.

Nabuhodonozorovo iskustvo ima univerzalne domete. Osim iscjeljenja, u njegovom iskustvu prepoznajemo i iskustvo uskrsnuća. Već prve riječi ovog teksta nam ukazuju na to. Doslovno piše: "Na kraju vremena... " (4, 34) Na kraju sedam vremena obraćeni Nabuhodonozor doživljuje uskrsnuće. Na kraju vremena-i svi će pravedni doživjeti uskrsnuće.

Sve do ovoga trenutka tekst govori o caru u trećem licu. Međutim, kad je ponovo dobio svijest i razum, car govori u prvom licu. Nabuhodonozorove prve riječi bile su riječi molitve. To je četvrta molitva u Knjizi proroka Danijela.

Carev pogled bio je usmjeren prema nebu. Kad je čovjek bio stvoren, njegov prvi pogled je bio pogled prema gore - prema Bogu. Kad čovjek doživi obraćenje, njegov pogled je takođe okrenut prema gore. Prilikom uskrsnuća, kad Bog ponovo bude stvarao, čovjekov pogled će biti okrenut prema gore.

4, 37 - Nabuhodonozorova duša je izrazila tri emocije u riječima: Hvalim, uzvisujem, slavim... Njegova duša je ispunjena hvalom, veličanjem i proslavljanjem. Te tri emocije imaju paralelizam s Božje tri karakteristike: Bog koji živi vječno, ima vječnu moć i vlada vječno![10]

Sve iri karakleristike Boga kao osobe ukazuju na Njegovu vječnost. To je najhitnija lekcija koju je Nabuhodonozor morao naučiti. On je želio da njegovo carstvo bude vječno. Smatrao je da je on u centru svega. Sada shvata da je samo Bog vječan. U novoobraćenom stanju Nabuhodonozor je oduševljen spoznajom o Božjoj vječnosti. Njegova molitva je molitva proslavljanja vječnog Boga koga on želi da slavi i hvali.

Izlazeći iz svoga ludila, sve što Nabuhodonozor vidi bilo je -Bog. On je prvi put svjestan da sve duguje Bogu, koji najzad postaje njegov Bog. Shvata da je bez Boga ništa.

Nabuhodonozor je izgubio sve uključujući i svoj identitet. Sada mu se vraća sve što je imao, a najveća vrijednost je izražena u prvim riječima: "U to vrijeme um moj vrati mi se... "

Vraćanje uma i veličanstva

Glagol vratiti spominje se tri puta u dva stiha. Jednom se spominje u 34. stihu i dva puta u 36. stihu:

Nabuhodonozor doživljuje još veći ugled nego koji je imao nekada. U samom zenitu svoga života car izgovara posljednje riječi svoje molitve. To su ujedno i njegove posljednje riječi u Knjizi proroka Danijela. Nabuhodonozorova životna priča ima sretan završetak...

Nabuhodonozor kao novi čovjek jasno vidi onu drugu, vertikalnu realnost. On vidi ono što je izvan njega, vidi Boga neba. On vidi Boga ljubavi, dostojnog hvale. Bog je nadvladao njegov bezvrijedni ponos. On je sazreo i narastao u poniznosti. Nekima je potreban cijeli život da nauče ovu životnu lekciju, a Nabuhodonozoru je trebalo sedam godina. On je shvatio i prihvatio činjenicu da nije vječan. Postao je svjestan svojih ograničenja i odlučio da ide stazom pokajanja i poniznosti. Taj monarh je konačno doživio iskustvo obraćenja.

Literarna struktura poglavlja:

[1] Jay P. Green, Sr., The Interlinear Hebrew-Aramaic Old testament (London: 1980 - 1984), vol. 3, p. 2044.

[2] Herodot 1. 108.

[3] Jacques Doukhan, The Secret of Daniel, (Hagerstown: 2000), p. 65.

[4] Francis D. Nichol, The Seventh-day Ad\'entist Bible Commentary (Washington, D.C.:1977), vol.4, p. 799).

[5] Gregory Zilboorg and George W. Henry, A History of Medical Psychology (New York: 1941), str. 105, 167, 171, 228, 261.

[6] Harvey A. Rosenstock and Kenneth R. Vincent, "A Case of Lycanthropy", in American Journal of Psyciatry 134, No. 10 (1977): 1148.

[7] Josephus Against Apion 1. 146.

[8] Vidi Doukhan, The Secret of Daniel, p. 70.

[9] A. K. Grayson, Babylonian Historical-Literary Texts (Toronto/Buffalo: 1975) str. 87-92.

[10] Vidi Doukhan, The Secret of Daniel, p. 72. "Ibid., 75.

< 3. Poglavlje Sadržaj 5. Poglavlje >