Malo toga u čovjekovom životu ima tako velik utjecaj na njegovu buduću sreću kao njegova spolnost. Ako ljudska bića, “muško i žensko”, kako ih je Bog stvorio, na tom području života ne postupaju pravilno, trebat će im mnogo Božjeg praštanja i mnogo vremena da se oslobode posljedica. U nekim slučajevima ni to neće pomoći, jer će problemi biti nerješivi.

Roditelji moraju bezuvjetno pratiti spolni razvoj svoje djece i na vrijeme im dati sve upute o tim pitanjima. Nitko nije tako odgovoran niti može tako vršiti važnu ulogu u djetetovom budućem razvoju, uspjehu i sreći kao njegovi roditelji. Oni moraju na vrijeme preuzeti ulogu savjetnika svojoj djeci i na tom području. Salomon kaže: “I ja sam bio sin svoga oca i nježan jedinac u svoje matere, i mene je on učio i govorio mi: ‘Zadrži moje riječi u svojem srcu, poštuj moje zapovijedi, i živjet ćeš.’” (Izr 4,3-4)

Bog je, dakle, povjerio ocu i majci odgovornost za odgoj djece i mladeži na tom području. Bez odobrenja roditelja svako je objašnjenje s nečije druge strane teška povreda prava i privatnosti obitelji. Unatoč tome, škola predaje nastavu o spolnosti pod izgovorom “da su roditelji zakazali” ili “roditelji to žele”. Drugi kažu da to čine zbog toga što se povećao broj trudnoća kod maloljetnica te da bi se mladi sačuvali od spolnih bolesti. Međutim, upravo su takvi nazori uvećali seksualnu slobodu maloljetnika te se i broj izvanbračnih trudnoća, unatoč tome, naglo povećao.

Neki se roditelji pitaju je li uopće potrebno govoriti o spolnosti kad djecu ne zanima to područje. “Ako djeca ništa ne pitaju, zašto izazivati probleme”, kažu oni. “Nije li bolje ostaviti ih u neznanju dok se u njima ne probudi znatiželja?”

Ne, ne treba čekati da se razvije dječja radoznalost, pa ih tek onda informirati, jer ni nastavnik u školi ne čeka da ga učenici pitaju za zemljopisne pojmove ili povijesne događaje pa da im tek onda o tome govori. On se drži nastavnog pro-grama u razrednom odjelu u kojem se nalaze djeca iste dobi.

Mnogim roditeljima je teško načeti tu temu, jer se boje jake osjećajne reakcije kod djece. Međutim, mogu naučiti kako govoriti o spolnosti kao i o svim drugim važnim životnim temama. Ako ne govore o tim pitanjima, mogu nastati gorke posljedice.

Tu važnu temu roditelji ne smiju prepustiti drugome, jer tako izlažu djecu lošem utjecaju i opasnostima. Jedna je majka upitala: “A tko sam ja da govorim svojoj kćeri o spolnosti?” Tim Lahaye joj je odgovorila: “Ti si majka!”

U školama se ta vrsta nastave često povezuje s nastavom biologije, ali treba naglasiti činjenicu da se to čini bez moralne poduke, bez isticanja moralnih vrijednosti života.

A moralna načela i pojmovi i te kako postoje. Biblija sasvim jasno objavljuje što je dobro, a što zlo: “Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj...” (Pnz 30,19)

Većina se nastavnika u školi ne pridržava moralnih biblijskih mjerila. Zastupaju mišljenje da se mladi “trebaju seksualno iživjeti” ili “činiti ono što im stvara zadovoljstvo”.

Ako se u školi i govori o spolnosti a da se ne spominju moralna načela, to je kao da se izlijeva benzin na otvorenu vatru. Eksplozije su u takvim situacijama neizbježne. U Sjedinjenim Američkim Državama ima više od milijun učenica-trud-nica godišnje.

U slučaju da je nastava iz tog područja ipak obvezatna, treba je izvoditi odvojeno, posebno s mladićima, a posebno s djevojkama. Dakako, treba strogo voditi računa o individualnim sposobnostima i životnoj dobi mladeži.

O svim oblicima spolnosti današnja se mladež informira preko knjiga, filmova i novinskih članaka pa su roditelji često zatečeni ili se prekasno uključuju u odgoj. Stoga je vrlo važno na vrijeme razgovarati s djecom.

Odgoj o spolnosti

Pođimo redom, prema dječjem uzrastu ili životnoj dobi djece i mladeži:

Kod djece do 3. godine:

Djetetova pitanja su često u vezi s njegovim spolnim organima. Djeca vide razliku te postavljaju pitanja. Kad dječak pita, odgovorite mu: “Bog je to stvorio kod svih dječaka.” A djevojčici: “To je dio tvojeg tijela.”

Nije još potrebno objašnjavati pojedinosti. U toj dobi je prerano, ali možemo reći djetetu da ćemo mu sve objasniti kad bude starije. Djeca brzo zaboravljaju i možda će opet pitati slično. Kako postaju starija, to će i odgovori biti opširniji. Tako se stvara srdačan i povjerljiv odnos s ocem i majkom.

Kod djece između 4. i 5. godine:

To je doba kad djeca postavljaju pitanja “zašto”, “kako”, što često roditeljima “ide na živce”.

U toj dobi kod djece se već razvijaju moralni osjećaji, budi se savjest te se pitaju što je dobro a što loše. Savjest se ne pojavljuje prije, a u devetoj ili desetoj godini ona postaje dio djetetove osobe.

Tada dijete uči vladati svojim tjelesnim funkcijama, razvija svijest o vlasništvu, primjećuje da mu ne pripada sve, uči o sklonostima i već može kontrolirati svoje dječje spolne impulse.

Djevojčice su u to doba “starije” godinu ili dvije od dječaka u duševnom i tjelesnom razvoju, ali se ta razlika gubi u 18.—19. godini.

U dobi od 4 ili 5 godina djeca još ne idu u školu, ali nabasaju na TV-filmove koji izazivaju pitanja. Možda se stide postaviti ih roditeljima, ali otac i majka moraju s njima povesti razgovor o TV-emisijama.

U tom objašnjavanju ne treba još govoriti u pojedinostima, ali djetetu treba pokazati da su mu oni, roditelji, uvijek spremni dati odgovor primjeren njegovoj dobi.

U toj dobi je korisno objasniti biblijski izvještaj o stvaranju muškarca i žene, o njihovim tjelesnim razlikama. Tom se prilikom mogu spomenuti ptice, kukci, domaće životinje.

U toj djetetovoj dobi roditelji bi se mogli poslužiti nazivima organa i njihovim funkcijama. Ako se to ne učini na vrijeme, u djetetu će se kad-tad stvoriti dojam da su ti spolni nazivi, izrazi i tjelesne funkcije “prljavi” ili “loši”.

Između 4. i 5. godine dijete se počinje “igrati” svojim spolnim organima i otkrivati na sebi dio tijela koji mu stvara osjećaj ugode.

Tada treba otvoreno razgovarati, ali bez predbacivanja ili ukora, ne o spolnim organima, već o štetnim posljedicama ove navike na duševnom području. To se odnosi i na “liječničke igre” kad djeca jedno drugo “pregledavaju”. Djeci treba objasniti da se ne “igraju”, da će im roditelji to bolje objasniti, da je naše tijelo vrlo osobno, intimno područje te se zato ne pokazuje drugima niti se drugoga dodiruje.

Treba istaknuti da je u toj dobi vrlo važno kako se odijevaju dječaci, a kako djevojčice. Mora biti razlike u odijevanju koje odgovara jednom ili drugom. Ako roditelji ne mare za to s obzirom na današnju modu, bit će neočekivanih posljedica.

Kod djece između 6. i 10. godine:

Kad s djecom počnemo otvorenije razgovarati o spolnosti, to trebamo činiti uvijek upućujući na postojanje živog, svemogućeg Boga: “Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio...” (Ps 104,24)

Razgovor s djecom treba proširiti tu istinu na određena područja našeg tijela i ponovno je utvrditi.

Djeca trebaju također shvatiti da je upravo začeće novog života jedno od najdivnijih dokaza Božje prisutnosti i Njegove brige za sve što je stvorio: “Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao, kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje. Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga...” (Ps 139,13-16)

U dobi između 6 i 10 godina djeca uče dokazivati, samostalno misliti i razlikovati ispravno od pogrešnog. Njihova savjest, taj kontrolni mehanizam, sada je dobro razvijena.

Djeca u toj dobi stalno uče svladavati svoje osjećaje, ne nametati svoju volju i izbjegavati ljutnju kad ne mogu sprovesti svoju volju. Moralni odgoj tada je vrlo važan te se roditelji trebaju služiti Biblijom u tumačenju životnih načela.

Prije je dijete prihvaćalo sve što su mu stariji govorili, ali sada počinje postavljati pitanja i govoriti o onom što samo vjeruje i zašto vjeruje.

Učiteljica je zadala domaću zadaću: “Napišite povijest svoje obitelji”. Jedna djevojčica je pomislila: “Najbolje da počnem od početka!”

Tako je zapitala mamu:

— Mama, kako sam ja rođena?

Mama se zbunila, a ni inače mame nisu jako oduševljene govoriti o spolnosti. Stoga joj je odgovorila:

— Donijela te roda!
Ali kći je nastavila s pitanjem:

— Mama, ako je mene donijela roda, tko je donio tebe? Mama se počela sve više živcirati i nabusito odgovorila:

— Pa, dobro, i mene je donijela roda!
Malo zbunjena, djevojčica odluči upitati baku.

— Bakice, kako si ti došla na svijet?

Ni baka nije bila spremna reći istinu te joj je, oklijevajući, odgovorila:

— I mene je donijela roda!

Na posljetku je djevojčica napisala domaću zadaću i tako odgovorila na učiteljičino pitanje: “Ni u jednom od triju naraštaja u mojoj obitelji nitko se nije rodio normalno!”

U tim godinama djeca se razvijaju i kao socijalna bića. Međusobno razgovaraju smatrajući temu različitosti spolova prilikom za viceve i smijeh. Međutim, istodobno već više slu-šaju o spolnosti u svojem društvu ako već s roditeljima nisu o tome razgovarala. Stoga je potrebno što prije razgovarati o toj temi i tumačiti cijeli proces začeća do rođenja.

Jednostavno, i dječaku i djevojčici roditelji trebaju reći istinu, a ne da je čuju u školi ili na ulici.

Djeca od 14. do 19. godine:

To je doba sve većeg zanimanja za spolna pitanja. Svugdje oko njih su slike, filmovi, a slušaju dvosmislene razgovore koji ih navode na slobodu međusobnih odnosa.

Roditelji moraju otvoreno ukazivati na načela Božje Riječi te na posljedice nepromišljenih koraka i prijestupa tih moralnih načela.

Problemi nastaju kad mladež daje previše značaja željama za slobodom odnosa, kada strasti i želju za zadovoljenjem nagona nazivaju ljubavlju. Tu se pojavljuju problemi masturbacije, petinga i predbračnih odnosa.

Kad djevojka jednom izgubi nevinost, postaje sklona sklapati nove veze te joj taj slobodni život donosi vrlo teške posljedice. Kako je divno kad djevojka može reći budućem mužu da je zbog njega, i samo za njega, odbila sve druge!

Osim toga, ako djevojka nema snage svladati se na spolnom području, bit će i na svakom drugom nesposobna vladati sobom, bilo da je riječ o jelu ili novcu, studiju ili poslu. Spolnost je tako važno područje života da je samosvladavanje vrlo važno i sudbonosno.

Tragične posljedice predbračnog života nastaju pogotovo kad se javi trudnoća. Ona prekida sve ružičaste planove, skupo stoji i zahtijeva vrlo visoku cijenu.

Trudnoćom prije braka ili brzim vjenčanjem da bi se prevario i pastor i Crkva i okolina, kršćanstvo gubi na ugledu. Posljedice snosi i mladić, ali djevojka će patiti još više, cijelog života. Što će ona reći svojoj djeci?

Pubertet

Riječ označuje pojam odrastanja, tjelesne i duševne promjene koje iz djetinjstva vode u svijet odraslih.

Pubertet može veoma uznemiriti mladića i djevojku ako ih roditelji nisu na to pripremili. Već njihove kratke informacije mogu sačuvati mlade u to doba od iznenadnih potresa.

Nisu nastupile samo tjelesne promjene. I njihovi stavovi, razmišljanje i ponašanje sada mogu biti drukčiji, kako pozitivni tako i negativni.

Roditelji trebaju znati koja se područja mijenjaju kod njihove djece. Postoji i opširna literatura o toj tematici. Treba istaknuti činjenicu da se na svršetku razdoblja puberteta postiže samo spolna, ali ne i duševna i duhovna zrelost. To potonje dolazi tijekom sljedećih godina.

Često su te promjene bolne. Raspoloženje se često mijenja, mišljenja školskih prijatelja postaju osobito važna, mladi su pod pritiskom da se prilagode. Naročito se očituju sukobi svjetovnog mišljenja i stavova s kršćanskim vrijednostima što su ih djeca naučila u domu.

Mladež počinje postupno razmišljati neovisno o svojim roditeljima i stvara svoju sliku svijeta i na polju vjerskih uvjerenja. Stoga je vrlo važno stvarati žive omladinske skupine u kojima oni aktivno sudjeluju te tako manje poprimaju utjecaje izvana koji se protive ili proturječe roditeljskim utjecajima. Mladi postavljaju pitanja o smislu i cilju života te su otvoreniji Božjem planu za svoj život.

Naša djeca trebaju razumjeti da je Bog usadio osjećaje u njih. Božja je volja da mladić s oduševljenjem radi svoj posao i rado ga prihvaća. Također je po Božjoj volji da djevojka želi jednog dana imati djecu. Bog je usadio te želje i težnje u muškarca i ženu da jedno u drugom imaju radost te da se ispune Njegovi planovi načinjeni još u raju, ali sve u svoje vrijeme i u skladu s Njegovim načelima opisanim u Bibliji.

Druga je stvar što se grijeh i zlo uvlače u mladež, danas više no ikad prije, te donose strašne posljedice. O tome treba također govoriti upozoravajući na pojave grijeha i njegove posljedice. (Vidi poglavlje o predbračnim odnosima)

Opasnosti postoje

U Bibliji su dana upozorenja djeci, ali istodobno i poziv: “... Djeco, pokoravajte se u svemu svojim roditeljima, jer je to ugodno Gospodinu... Mudro se vladajte prema onima koji su vani... Uklanjajte se svakom zlu... Pazi na samog se-be...” (Kol 3,20; 4,5; 1 Sol 5,22; 1 Tim 4,16)

“Mudro se vladajte”, “uklanjajte se svakom zlu”, “pazite na sebe” riječi su upozorenja na različite opasnosti koje vrebaju svakog, a osobito našu djecu i mladež u ovo “vrijeme Noino”. Ovdje ćemo ukazati na opasnosti o kojima roditelji moraju razgovarati sa svojom djecom i stalno ih upozoravati na njih:

Prekršitelji opsjednuti seksom te pedofili i ubojice djece uglavnom su poznati djeci, ili su čak u rodbinskim vezama s njima. Drugi se upoznaju s djecom i prevare ih na različite načine. Mole ih, primjerice, za pomoć: da im pokažu tu i tu ulicu ili put, školu ili radionicu, zamole ih da im pomognu tražiti izgubljenog psa ili nositi stvari u auto. Preodijevaju se u policajce, svećenike ili vatrogasce i traže dječju suradnju. Potkupljuju ih, to je stari trik: nude djeci igračke, slatkiše ili novac. Nude neku istaknutu ulogu, slavu, primjerice da budu foto-modeli, pjevači, da sudjeluju u izboru ljepotica, na snimanju, ili se pokažu na televiziji. Pozivaju u pomoć, kao da se dogodila nesreća u blizini i tako zbunjuju ili zastrašuju djecu. Starijoj djeci nude dobro plaćen posao, studentima dobru zaradu. A neki opet prijete nožem ili vatrenim oružjem te ih odvlače na pusta mjesta. To su sve seksualni manijaci.

Djeci, manjoj i većoj, treba objasniti koji su dodiri dopu-šteni a koji nisu, kakve sve mogu biti šale ili povjerljivi razgovori, tko ih može uzimati na krilo. Djeca trebaju znati pobjeći ili skloniti se i odmah se povjeriti roditeljima.

Kad su djeca uplašena ili im se zaprijeti, može se dogoditi da ništa ne kažu roditeljima. Roditelji moraju prepoznati tragove nasilja nad djecom — neobične tragove ili crvenilo na tijelu, promjene u ponašanju: ako se dijete preko noći promijeni i to traje par dana, znak je da nešto nije u redu.

Ako dijete postane depresivno bez razloga, ako iznenada oklijeva ili laže, ne govori jasno o svojem izostanku, kasnom boravku izvan kuće ili gdje je provelo vrijeme, sve je to upozorenje roditeljima i povod za podrobnije ispitivanje. Na opasnost upućuju i neuobičajene riječi ili izrazi u djetetovom rječniku, materijalne vrijednosti, kad dijete ima neki predmet, igračku ili novac a ne zna ili neće reći odakle potječu.

Dakle, i o tim stvarima djeci treba podrobno govoriti i opominjati ih. Treba uspostaviti odnos povjerenja, da sve kažu majci i ocu. Osobito je važno za djevojčice da mogu iskreno reći majci tko ih dodiruje a da ih majka ne kazni. Zavodnici uče djecu da čuvaju tajne, da im daju riječ kako ih neće nikome otkriti. Pozorno roditeljsko oko i uho znat će na vrijeme otkriti te “tajne”.

“I dijete se poznaje po onome što čini, je li čisto i pravedno djelo njegovo...” (Izr 20,11)

< 13. Poglavlje Sadržaj 15. Poglavlje >