| < 10. Poglavlje | Sadržaj | Zaključak > |
Mnogi značajni događaji ispisali su
istoriju ovoga svijeta. Neki od njih su zaista bili važni i sudbinski uticali na
razvoj čovječanstva, ipak jedan događaj je po važnosti nadmašio sve druge.
Dolazak Isusa Hrista-Mesih Ise na ovaj svijet, Njegovo rođenje, život, smrt,
oživjenje i uznesenje (odlazak na nebo), bez sumnje je najsudbonosniji događaj
koji se mogao desiti na Zemlji. On je važan za sav ljudski rod, pojedinačno i
kolektivno. Sve što je vezano za Isusa Hrista, bilo je isplanirano Božanskim
proviđenjem i išlo ka svom ostvarenju. Njegova pojava je, prije nego što je
došao na ovaj svijet, bila vijekovima nagovještavana preko Božijih proroka, i to
do takvih detalja, da se ni na koga drugog nisu mogla odnositi. Preko svog
velikog proroka Mojsija (Muse), Bog nagovještava Hrista petnaest vijekova
unaprijed:
"I još mećem neprijateljstvo između
tebe i žene i između sjemena tvojega i SJEMENA njezina; ONO će ti na glavu
stajati a ti ćeš GA u petu ujedati." (Prva Mojsijeva 3,15. [Tevrat] )
To
proročanstvo je izrekao Bog još u Edemskom vrtu, odmah nakon ljudskog pada u
grijeh, četiri hiljade godina prije Isusovog rođenja. Obratio se "zmiji",
nagovjestivši joj rat sa "ženom". Ovdje "zmija" predstavlja sotonu, koji je u
prevari upotrijebio zmiju kao medijum. Od tada, izraz "zmija" je sinonim za
sotonu, dok izraz "žena" predstavlja zajednicu vjernih - narod Božiji. Do kraja
vremena, postojaće neprijateljstvo između "zmijinog sjemena" - onih koji slušaju
i slijede sotonu, svjesni toga ili ne, i onih iz vjerne loze - "ženinog
sjemena", koje sluša Boga i slijedi Njegov Put. I sama Marija, Isusova majka,
pripadala je toj vjernoj lozi. Jedan iz tog "sjemena" staće sotoni na glavu, ali
će zato biti ujeden u petu. Isus Hristos - Mesih Isa je to SJEME ŽIVOTA, potomak
vjerne loze, koji je u sukobu između dobra i zla odnio pobjedu nad knezom
tame:
"A kad se navrši vrijeme, posla Bog
Sina svojega jedinorodnoga, koji je rođen od žene i pokoren zakonu, da iskupi
one koji su pod zakonom(osudom), da primimo posinaštvo." (Galatima 4,4-5.
[Indžil])
"Budući
pak da djeca imaju tijelo i krv,tako i on uze dijel u tome, da smrću satre
onoga koji ima državu smrti, to jest đavola.” (Jevrejima 2,14.[Indžil]
)
Rođenje
Spasitelja svijeta, i to od strane djevice, takođe je unaprijed prorečeno, preko
Isaije proroka, oko 650 godina prije nego što se ostvarilo:
"Zato će vam sam Gospod dati znak;
eto DJEVOJKA će zatrudnjeti i rodiće sina, i nadjenuće mu ime EMANUELO." (Isaija
7,14. [Tevrat])
"Jer
nam se rodi dijete, SIN nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu
biti: DIVNI, SAVJETNIK, BOG SILNI, OTAC VJEČNI, KNEZ MIRNI." (Isaija 9,6.
[Tevrat] )
"Pa
će roditi sina, i nadjeni mu ime ISUS; jer će on izbaviti svoj narod od grijeha
njihovijeh.” (Matej 1,21. [Indžil] )
Djelovanjem Božijeg Duha, Marija
(Merjema) je zatrudnila. To je natprirodno začeće, jer nije imala kontakt sa
muškarcem; bila je djevojka u pravom smislu te riječi. Jedno od imena, kojim je
trebalo da to čudesno dijete nazovu, jeste EMANUELO, a značilo je S NAMA BOG (Matej
1,23). Anđeo Božiji, Gavrilo
(Džibril), objavio je da će se zvati ISUS, što znači GOSPOD JE
SPASENjE.
Isus Hristos je zaista bio - "s
nama Bog", zaodjenut u ljudsku
prirodu. Drugi navedeni tekst upravo otkriva Isusovo Božansko porijeklo, jer
dijete Emanuelo posjeduje Božije atribute. To otkriva veličinu Božije ljubavi
prema nama, i veličanstvenu žrtvu, koju je podnio radi nas. Kroz Hrista se
Uzvišeni Bog povezao s čovječanstvom neraskidivim vezama, i darivao nam Sebe.
Isus jeste SPASITELj svijetu.
"Zato
ako je ko u Hristu, nova je tvar: staro prođe, gle, sve novo postade. Ali
je sve od Boga, koji pomiri nas sa sobom kroz Isusa Hrista, i dade nam službu
pomirenja. Jer Bog bješe u Hristu i svijet pomiri sa Sobom ne primivši im
grijeha njihovijeh, i metnuvši u nas Riječ pomirenja." (Druga
.Korinćanima 5,17-19. [Indžil] )
To da Bog bude u Hristu da bi se
približio grešnim ljudima, pomirio
se i povezao s njima, moglo se desiti samo onda kada je Riječ Allahova i Duh od
Njega utjelovljenjem postala čovjek. Da bi bili i ostali pomireni s Bogom,
održavajući
"prijateljski" odnos s Njim, mi moramo, vjerom, biti
stalno sjedinjeni s Hristom:
"Ali
sad u Hristu Isusu, vi koji ste negda bili daleko, postavljeni ste blizu krvlju
Hristovom. Jer je On mir naš, koji oboje sastavi u jedno, i razvali zid
rastavljanja, neprijateljstvo."[1]
(Efescima 2,13-14. [Indžil] )
Da bi prikazao kakvog kvaliteta je
ta sjedinjenost između nas i Boga, kroz Hrista, Isus je dao jednu
ilustraciju:
"Ja
sam pravi čokot, i Otac je moj Vinogradar: svaku lozu na meni koja ne
rađa roda otsjeći će je; i svaku koja rađa rod
očistiće je da više roda rodi...Budite u meni i ja ću u vama.
Kao što loza ne može roda roditi sama od sebe ako ne bude na čokotu, tako
i vi ako u meni ne budete. Ja sam čokot a vi loze: i koji bude u meni i ja
u njemu on će roditi mnogi rod; jer bez mene ne možete činiti ništa.
Ko u meni ne ostane izbaciće se napolje kao loza, i osušiće se, i
skupiće je, i u oganj baciti, i spaliti. Ako ostanete u meni i riječi
moje u vama ostanu, što god hoćete ištite, i biće vam." (Jovan
15,1-7. [Indžil] )
Kao što loze, jedino povezane na
čokotu, mogu da se hrane sokovima iz zemlje, da upijaju vlagu i žive, donoseći
obilan rod u vidu prekrasnih grozdova, tako i mi povezani s Hristom, Božanskim
Spasiteljem, primamo blagodeti Božije, u vidu opraštanja grijeha, opravdanja i
plemenitih crta Njegovog karaktera. Takvi su vjerni
Tvorcu.
Isus Hristos se, nakon uskrsnuća iz
groba, povremeno sastajao sa svojim učenicima tokom četrdeset dana. To im je
vratilo pouzdanje u riječi i djela voljenog učitelja i vjeru u Boga. Možemo samo
zamisliti koliko su bili uplašeni i razočarani kada je njihov učitelj bio
uhvaćen od strane jevrejskih vođa, osuđen i odveden na Golgotu da tamo bude
razapet. Još više ih je zaprepastila Isusova smirenost i što ništa nije preduzeo
da se oslobodi od maltretiranja, poniženja, neregularnog, tačnije, montiranog
sudskog procesa, i sigurnog pogubljenja. Oni još uvjek nisu razumijevali da je
sve to moralo tako da bude, da je unaprijed objavljeno i da je to suštinski
važan dio u Božijem planu spasenja. Cijeli Izrael se u to vrijeme nadao i
iščekivao mesiju koji će ih, poput cara Davida nepobjedivog ratnika, povesti
protiv omraženih Rimljana, osloboditi ropstva i uspostaviti carstvo svjetskih
razmjera, kome neće biti kraja za sva vremena. Njihove duhovne vođe su
podgrijavale tu nadu, temeljeći je na dio tekstova iz Svetih Spisa - Tevrata,
koji zaista govore o Mesiji caru, ali su previdjeli druge tekstove, koji su
ukazivali na Isusovu žrtvu – ulogu JAGNJETA. To najbolje pokazuje šta se dešava
kada se Božija Otkrivenja tumače pristrasno, ili pod uticajem već formiranog
stava. Hrišćani i muslimani kao da se nisu poučili na greškama Jevreja.
Četrdeset
dana nakon uskrsnuća, utvrdivši novu zajednicu vjernih, Isus Hristos odlazi na
nebo k Bogu Ocu:
"I ovo rekavši vidješe oni gde se
podiže i odnese Ga oblak iz očiju njihovijeh. I kad gledahu za njim gde ide na
nebo, gle, dva čovjeka stadoše pred njima u bijelim haljinama, koji i rekoše:
ljudi Galilejci! Šta stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji se uze na nebo
tako će doći kao što vidjeste da ide na nebo." (Djela apostola 1,9-11. [Indžil]
)
Prvi
dio misije u Božijem planu spasavanja, grijehom opterećenog ljudskog roda,
uspješno je izvršen. Na tom zadatku, Isus je bio, prije svega, prorok Božiji i
žrtva - kurban Božiji. Otišavši na nebo, u prisustvu Oca, On preuzima dužnost
prvosveštenika. To znači zastupnika ljudi -svih koji dolaze Bogu u želji da se
pokaju, oslobode grijeha, i budu Mu vjerni. Isus je to pravo zastupništva stekao
najprije rođenjem, postavši novi namjesnik na Zemlji, umjesto prvog Adama, ali
potvrdio ga ili ostvario prolivanjem svoje nevine krvi, kao žrtva poravnanja ili
pomirenja. Samo takav zastupnik može biti uspješan pred Bogom Ocem u svojstvu Sudije.
"Jer takov nama trebaše poglavar
sveštenički: svet, bezazlen, čist, odvojen od grešnika, i koji je bio više
nebesa; kojemu nije potrebno svaki dan, kao sveštenicima, najprije za svoje
grijehe žrtve prinositi, a potom za narodne, jer On ovo učini jednom, KAD SEBE
PRINESE." (Jevrejima 7,26-27. [Indžil] )
Kada ne bi bilo Isusovog
zastupništva pred Svetim Bogom, u svojstvu branitelja nas grešnih, naša
pobožnost, naše molitve ne bi ni bile uzimane u obzir, niti bi Bog na njih
odgovarao. Isus Hristos, kao novi namjesnik Božiji na Zemlji i predstavnik
ljudskog roda, nas zastupa na temelju svoje nevine krvi prolivene za nas. Njome
smo otkupljeni od vječne osude Božijeg Zakona, a to znači od vječne smrti; njome
smo opravdani i njome smo od grijeha očišćeni.
"Dječice
moja! Ovo vam pišem da ne griješite; i ako ko sagriješi, imamo zastupnika kod
Oca, Isusa Hrista pravednika, i On očišća grijehe naše, i ne samo
naše nego i svega svijeta." (Prva Jovanova 2,1. [Indžil] )
Ibrahim i Ismail (Avram i Ismailo)
molili su Allaha:
"Gosodaru
naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati
i Knjizi ih i mudrosti učiti i OČISTITI IH, jer Ti si, uistinu, silan
i mudar." (Kur’an 2,129.)
Dobro
je znati da Gospod Isus Hristos još uvjek obavlja tu zastupničku službu u
nebeskoj Svetinji. To znači da vrijeme Božije milosti još traje i da Milostivi
čeka da još mnogi dođu u spasenje. Jednom će, a po svemu sudeći vrlo skoro, doći
kraj Božijem čekanju. Zlu mora doći kraj i On će ga uništiti sa svima, koji su
ostali na strani zla. Oni koji su Bogu predani, tada, u dane strahota i
kijameta, kada se bude izlivao Božiji gnjev, biće evakuisani i odvedeni k Bogu.
Tamo će vječno biti s Njim u blagostanju i obilju radosti. Sam Isus Hristos -
Mesih Isa, doći će po njih u slavi Božijoj, u pratnji svih anđela, u časti
carskoj, da pozove u život sve vjerne. Oživjeće one koji počivaju u prahu
zemaljskom, i preobraziti one vjerne, koji Ga živi dočekaju; da i jedni i drugi
budu uznešeni k Bogu na nebo, obučeni u neraspadljivost - u tijelu kakvo su
imali Adam i Eva prije pada u grijeh. Tada će biti ostvarena proročanstva o
Mesiji koji, kao Car Slave, dolazi po narod svoj.
"Neću vam pak zatajiti, braćo, za
one koji su umrli, da ne žalite kao i ostali koji nemaju nada. Jer ako vjerujemo
da Isus umrije i uskrse, tako će Bog i one koji su umrli u Isusu dovesti s Njim.
Jer vam ovo kazujemo Riječju Gospodnjom da mi koji živimo i ostanemo za dolazak
Gospodnji, nećemo preteći onijeh koji su pomrli. Jer će sam Gospod sa
zapoviješću, s glasom arhanđelovijem, i sa trubom Božijom sići s neba; i mrtvi u
Hristu vaskrsnuće najprije; a potom mi živi koji smo ostali, zajedno s njima
bićemo uzeti u oblake na susret Gospodu na nebo, i tako ćemo svagda s Gospodom
biti." (Prva Solunjanima 4,13-17. [Indžil] )
,Jer
ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno da se
obuče u besmrtnost... onda će se zbiti ona riječ što je
napisana: pobjeda proždrije smrt. Gdje ti je, smrti, žalac? Gdje ti je, pakle,
pobjeda?" (Prva Korinćanima 15,53-55. [Indžil] )
Isus je
poručio:
"Da se ne zbuni srce vaše, vjerujte
u Boga, i vjerujte u mene. Mnogi su
stanovi u domu Oca moga. A da nije tako, kazao bih vam: idem da vam pripravim
mjesto. I kad otidem i pripravim vam mjesto opet ću doći, i uzeću vas k sebi da
i vi budete gdje sam ja."(Jovan 14,1-3. [Indžil] )
Dok bude trajalo vrijeme milosti,
koje je Bog odredio ljudskom rodu poslije pada u grijeh, trajaće i Hristova
posrednička služba. U stvari, On je oduvijek bio i biće posrednik između Boga i
ljudi. Kao Riječ Božija objavljivana preko Božijih poslanika. Kao Poslanik koga
je Marija (Merjema), natprirodno začevši, donijela na svijet. Kao "Jagnje" - Kurban Božiji, žrtvovan za otkup
grešnog čovječanstva. Kao Prvosveštenik na nebu, a to znači Branitelj vjernih
pred Bogom – Sudijom. I konačno, kao Car, izbavitelj vjernih sa kojima će na
obnovljenoj Zemlji vladati vječno.
"Ovi
će se pobiti s Jagnjetom, i Jagnje će ih pobijediti, jer je Gospodar
nad gospodarima i Car nad carevima; i koji su s Njim jesu pozvani i izbrani i
vjerni." (Otkrivenje 17,14. [Indžil] )
On koji je oduvijek bio, jeste i
biće u Bogu kao Gospod – stvaralačka i
životodavna Riječ Njegova, povratio je Božije gospodarstvo na Zemlji, koje
je prevarom preoteto Adamu od strane sotone. Isus je to učinio zaodjenuvši se u
ljudsku prirodu, zauzevši položaj Adama. On je pobjedio tu grešnu prirodu
čovjeka, sotonina iskušenja i samu smrt. Time je otvorio vrata na putu spasenja
da svako, ko želi ići tim putem, ostvari zajednicu sa Bogom i Njemu potpuno
pripada.
"Jer ovo da se misli među vama što
je u Hristu Isusu, koji, ako je i bio u obličju Božijemu, nije se otimao da se
isporedi s Bogom; nego je ponizio sam sebe uzevši obličje sluge, postavši kao i
drugi ljudi i na oči nađe se kao čovjek, ponizio sam sebe postavši poslušan do
same smrti, a smrti krstove. Zato i Bog Njega povisi, i darova mu ime koje je
veće od svakog imena. Da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onijeh koji su
na nebu i na zemlji i pod zemljom; i saki jezik da prizna da je Gospod Isus
Hristos na slavu Boga Oca.” (Filibljanima 2,5-11. [Indžil]
)
Gospod Isus – Mesih Isa uskoro će
doći. Božija obećanja data u Njegovim Objavama potpuno i do kraja će se
ostvariti. Onima koji žele da gledaju, zavjesa je potpuno povučena i pozornica
svjetskih događaja otkivena. Mi tačno možemo vidjeti koja su se obećanja već
ostvarila, koja se na naše oči, u naše vrijeme ostvaruju i šta je još preostalo
da se desi, da bi se zemaljska drama i istorija grijeha
završila.
I dok se ta "drama" bliži kraju, ali
još uvjek traje, svako od nas treba da se zapita: Gde se ja nalazim u svemu
tome? Kakav je moj odnos prema Bogu i na čemu je zasnovan? Da li više vjerujem
Njemu i Njegovim Objavama ili ljudskim predanjima, običajima i tumačenjima? Da
li sam zaista na Pravom putu i kako da to znam?